Gazele su pripadnici antilopskih vrsta iz roda Gazella. Šest vrsta koje su nekad bile u ovom rodu sada pripaduju rodovima Eudorcas i Nanger, koji su nekad smatrani podrodovima roda Gazella. Treći bivši podrod, Procapra, obuhvata tri postojeće vrste azijskih gazela.

Gazele
Vremenski raspon: Pliocen do sadašnjosti
Rimova gazela
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Artiodactyla
Porodica: Bovidae
Potporodica: Antilopinae
Pleme: Antilopini
Rod: Gazella
Blainville, 1816
Vrste

Nekoliko, pogledajte tekst

Gazele su poznate kao brze životinje. Neke mogu da potrče u namasima brzinama od po 100 km/h (60 mph) ili da duže trče brzinom od 50 km/h (30 mph).[1] Gazele uglavnom obitavaju u pustinjama, pašnjacima i savanama Afrike; ali se takođe nalaze u jugozapadnoj i centralnoj Aziji i Indijskom potkontinentu. One imaju tendenciju da žive u stadima i jedu manje grube, lako svarljive biljke i lišće. Gazele su relativno male antilope, pri čemu većina ima stojeću visinu od 60—1.070 cm (2—35 ft) u ramenima, i generalno su žućkaste boje.

Rodovi gazela su Gazella, Eudorcas i Nanger. Taksonomija ovih rodova je donekle zbunjujuća, a klasifikacija vrsta i podvrsta nije u potpunosti rešeno pitanje. Trenutno se smatra da rod Gazella sadrži oko 10 vrsta.[2] Četiri druge vrste su izumrle: crvena gazela, arabijska gazela, gazela kraljice Šebe i saudijska gazela. Većina preživelih vrsta gazela smatra se ugroženim u različitim stepenima. U bliskoj vezi sa pravim gazelama nalaze se tibetanske i mongolske gazele (vrste roda Procapra), jelenska antilopa iz Azije i afrički springbok.

Jedna dobro poznata gazela je afrička vrsta Tomsonova gazela (Eudorcas thomsoni), koja je oko 60—80 cm (24—31 in) visoka u ramenima, obojena braon i belo sa prepoznatljivom crnom trakom. Mužjaci imaju duge, često zakrivljene rogove. Kao i mnoge druge vrste plena, Tomiji i springboci (kako se uobičajeno nazivaju) pokazuju prepoznatljivo ponašanje stotinga (trčanja i visokog skakanja pre bega) kada im preti predator, kao što su gepardi, lavovi, afrički divlji psi, krokodili, hijene i leopardi.

Etimologija уреди

 
Mozaik iz vizantijske ere sa prikazom gazele u Cezariji, Izrael

Naziv Gazelle je izveden iz arap. غزال ġazāl,[3] sa Magribskim izgovorom ġazēl.[4] Do Evrope je prvi put dosplela preko starošpanske i starofrancuske reči,[4] i zatim oko 1600. godine je postala deo engleskog jezika.[5] Arapi su tradicionalno lovili gazele. Cenjena zbog svoje gracioznosti, gazela je simbol koji se najčešće povezuje u arapskoj i persijskoj književnosti sa ženskom lepotom.[6] U mnogim zemljama severozapadne podsaharske Afrike, gazela se obično naziva „dangelo”, što znači „brzi jelen”.

Simbolizam ili totemizam u afričkim familijama уреди

Gazele poput antilopa, čije porodice su deo, predstavljaju totem mnogih afričkih porodica kao što je porodica Džuf iz regiona Senegambije,[7][8]}} [1]</ref> Bagananoa iz Bocvane u Južnoj Africi - za koju se kaže da je potomak Bahuruce,[9]}} [2]</ref> i klana Eraraka (ili Erarak) iz Ugande.[10] Kao što je uobičajeno u mnogim afričkim društvima, zabranjeno je da Džuf ili Eraraka ubijaju ili dodiruju porodični totem.[8][10]

Poezija уреди

Jedna od tradicionalnih tema u arapskoj ljubavnoj poeziji obuhvata poređenje gazele sa volenom osobom, i lingvisti pretpostavljaju da je ghazal, reč za ljubavnu poeziju u arapskom jeziku srodna sa rečju gazela.[11]

Sistematika уреди

Vrste уреди

Podvrste уреди

Praistorijske ekstinkcije уреди

Fosili pripadnika roda Gazella su nađeni u pliocenskim i pleistocenskim depozitima Evroazije i Afrike. Sićušna Gazella borbonica je jedna od najranijih evropskih gazela, karakterisana svojom malom veličinom i kratki nogama. Gazele su nestale iz Evrope na početku ledenog doba, ali su one opstale u Africi i Srednjem istoku.

Galerija уреди

Reference уреди

  1. ^ "Gazelle". The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed. 2007, Columbia University Press.
  2. ^ Eva Verena Bärmann; et al. (2013), „The curious case of Gazella arabica”, Mammalian Biology - Zeitschrift für Säugetierkunde, 78 (3): 220—225, doi:10.1016/j.mambio.2012.07.003 
  3. ^ Skeat, Walter W. (1910). „gazelle”. An Etymological Dictionary of the English Language (4th изд.). Oxford: Clarendon Press. стр. 236. 
  4. ^ а б „gazelle”. CNRTL. 
  5. ^ Merriam-Webster - Gazelle, Accessed: 22 December 2009
  6. ^ Behrens-billAbouseif, Doris (1999). Beauty in Arabic culture (Illustrated изд.). Markus Wiener Publishers. стр. 53. ISBN 9781558761995. 
  7. ^ Faye, Louis Diène, Mort et naissance: le monde Sereer, Nouvelles Éditions africaines (1983), p. 74, ISBN 9782723608688
  8. ^ а б Gastellu, Jean-Marc (M. Sambe - 1937), L'égalitarisme économique des Serer du Sénégal, IRD Editions , p. 130, {{cite book|author=|title=|location=|publisher=|isbn=9782709905916|year=1981|pages=|url=https://books.google.co.uk/books?id=cc0xdPE35ngC&printsec=frontcover&dq#v=onepage&q&f=false]
  9. ^ Chidester, David; Kwenda, Chirevo; Petty, Robert; Tobler, Judy; and Wratten, Darrel ; African Traditional Religion in South Africa: An Annotated Bibliography: An Annotated Bibliography, ABC-CLIO , p. 341, {{cite book|author=|title=|location=|publisher=|isbn=9780313032257|year=1997|pages=|url=https://books.google.co.uk/books?id=RlHs4yC0eP0C&pg=PA341#v=onepage&q&f=false]
  10. ^ а б Roscoe, John, The Northern Bantu: An Account of Some Central African Tribes of the Uganda Protectorate, The University Press (1915), p. 262
  11. ^ Necipoğlu, Gülru (1997). Gülru Necipoğlu, ур. Muqarnas: An Annual on the Visual Culture of the Islamic World (Illustrated изд.). BRILL. ISBN 9789004108721. 
  12. ^ IUCN SSC Antelope Specialist Group. 2017. Gazella arabica. The IUCN Red List of Threatened Species 2017: e.T117582065A88018124. „Gazella arabica: IUCN SSC Antelope Specialist Group”. 2016. doi:10.2305/IUCN.UK.2017-2.RLTS.T117582065A88018124.en. . Downloaded on 30 December 2018
  13. ^ Bärmann EV, Börner S, Erpenbeck D, Rössner GE, Hebel C, Wörheide G (2013). „The curious case of Gazella arabica”. Mammalian Biology. 78 (3): 220—225. doi:10.1016/j.mambio.2012.07.003. 
  14. ^ Bärmann, Eva V.; Wronski, Torsten; Lerp, Hannes; Azanza, Beatriz; Börner, Saskia; Erpenbeck, Dirk; Rössner, Gertrud E.; Wörheide, Gert (2013). „A morphometric and genetic framework for the genus Gazella de Blainville, 1816 (Ruminantia: Bovidae) with special focus on Arabian and Levantine mountain gazelles”. Zoological Journal of the Linnean Society. 169 (3): 673—696. doi:10.1111/zoj.12066. 
  15. ^ Mallon, D. P. (2008). „Gazella bennettii”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2017-3. International Union for Conservation of Nature. 
  16. ^ Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ур.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd изд.). Johns Hopkins University Press. стр. 536. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  17. ^ „Chinkara, Chinkara Gazelle, Indian Gazelle, Ravine-Deer”. Mammals' Planet. Архивирано из оригинала 10. 05. 2017. г. Приступљено 17. 12. 2016. 
  18. ^ Mallon, D.P. & Cuzin, F. (2008). Gazella cuvieri. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 18. 8. 2015. 
  19. ^ Ultimate ungulate.com Архивирано 2011-01-10 на сајту Wayback Machine
  20. ^ IUCN SSC Antelope Specialist Group (2008). Gazella dorcas. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 18. 8. 2015. 
  21. ^ „Dorcas gazelles are able to run at speeds of up to 80 km/hr.” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 13. 12. 2013. г. Приступљено 5. 9. 2012. 
  22. ^ IUCN SSC Antelope Specialist Group (2008). Gazella gazella. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2011.1. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 22. 8. 2011. 
  23. ^ Lydekker, R. (1914). Catalogue of the Ungulate Mammals in the British Museum (Natural History). Vol. III, Artiodactyla, families Bovidae, subfamilies Aepycerotinae tot Tragelaphinae (Pala, Saiga, Gazelles, Oryx Group, Bushbucks, Kudus, Elands, Etc., Antilocapridae (Prongbuck, and Giraffidae (Giraffes and Okapi). Wiliam Clowes and Sons Limited, London. Available online at: https://archive.org/details/catalogueofungul03brit.
  24. ^ David P. Mallon; Steven Charles Kingswood (2001). Antelopes: North Africa, the Middle East, and Asia. IUCN The World Conservation Union. стр. 117. ISBN 9782831705941. Приступљено 17. 12. 2016. 
  25. ^ Geraads, D.; et al. (2012). „Pliocene Bovidae (Mammalia) from the Hadar Formation of Hadar and Ledi-Geraru, Lower Awash, Ethiopia”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (1): 180—197. S2CID 86230742. doi:10.1080/02724634.2012.632046. 

Spoljašnje veze уреди