Đuro Vilović
Đuro Vilović (Brela, 11. decembar 1889 — Bjelovar, 22. decembar 1958) bio je jugoslovenski publicista i književnik i pripadnik Jugoslovenske vojske u otadžbini. Rođen je u katoličkoj porodici u Brelima kod Makarske.[1]
Đuro Vilović | |
---|---|
Datum rođenja | 11. decembar 1889. |
Mesto rođenja | Brela, Austrougarska |
Datum smrti | 22. decembar 1958.69 god.) ( |
Mesto smrti | Bjelovar, FNR Jugoslavija |
Biografija uredi
Život mu je više nego dramatičan. Pohađao je Rimokatoličku bogoslovsku školu i bogoslovski fakultet u Zadru, a zatim — Filozofski fakultet u Beču. Rukopoložen je za sveštenika 1913. godine, nekoliko godina je bio sveštenik u katoličkoj crkvi, a onda je izrazio želju da, posle Prvog svetskog rata, pređe u pravoslavnu veru. No, tu mu želju nisu ispunili nadležni u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve, pošto, nije hteo nipošto, da bude katolik onda je pokršten kod protestanata.
Prema njegovim književnim delima i raspravama o jeziku i narodima na Balkanu, može se zaključiti, da je shvatio — da Rimokatolička crkva koristi necivilizacijske metode u ostvarivanju svojih ciljeva. To saznanje je, bilo presudno pri odluci, da se odrekne katoličanstva. Napustio je sveštenički poziv i oženio se Srpkinjom — pravoslavne vere.[2]
Optužnica uredi
Ranije poznat po svojim nacionalističkim stavovima, postao je blizak saradnik Dragoljuba Mihailovića i prišao je četničkom pokretu. Zbog toga je na Beogradskom procesu 1946. godine osuđen na 7 godina zatvora. Zanimljivo je da je od pravaša i svećenika završio u društvu četnika Draže Mihailovića.[3]
Poslije odsluženja kazne živio je u Bjelovaru, gdje je i preminuo 22. decembra 1958. godine.[4]
Književnost uredi
Vilović je bio značajan autor hrvatske književnosti. Esteta, prvo izdanje iz 1919. Autobiografski roman vječnih boema. Autor tematizira likove hrvatskih dekadenata, sanjara i boema. Između dva svetska rata bio jedan od najpopularnijih književnika u Jugoslaviji. Književna dela Đure Vilovića su uvrštena u hrvatsku književnost.[4]
Objavio je pet, veoma čitanih, romana:
- „Esteta” (1919),
- „Međumurje” (1923),
- „Tri sata” (1925),
- „Majstor duše” (1931)
- „Zvono je oplakalo djevicu” (1938)
I tri pripovetke:
- „Zagaljeni život” (1923),
- „Mandorlato” (1924)
- „Hrvatski sjever i jug” (1930).
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Jure Vilović — „Đuro”
- ^ Ðuro Vilović Picukare
- ^ Gordana, Vilović. „Moj stric Ðuro politički je loše prosuđivao”. mvinfo.hr (na jeziku: hrvatski).
- ^ a b „Vilović, Đuro | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 29. 1. 2019.
Literatura uredi
- Djuro (, Vilović (1931). Majstor Dusa. Zagreb: Binoza.>
- Vilović, Đuro (2010). Picukare : jednostruka kronika mnogostrukog sela. Zagreb: V.B.Z. ISBN 9789533041827.
- Žutić, Nikola (2012). Đuro Vilović : od župnika do četnika. Beograd. ISBN 978-86-7403-176-6.
- Vilović, Đuro (2009). Krvava crkva : hrvatski popovi i fratri u raspadu Jugoslavije i u pokoljima Srba. Beograd: Srpska radikalna stranka. ISBN 978-86-7886-060-7.[mrtva veza]