Jan van Ajk (hol. Jan van Eyck; 13901441) važi za najslavnijeg predstavnika ranog nizozemskog slikarstva. Bio je predvodnik nove epohe renesansne umetnosti u zemljama severno od Alpa. Cenjen je zbog svoje briljantne tehnike i smisla za realizam. Nekoliko sačuvanih zapisa iz njegovog ranog života ukazuje da je on rođen u oko 1380–1390, najverovatnije u Masejku. On se zaposlio u Hagu oko 1422, kad je već bio slikarski majstor sa radioničkim pomoćnicima, i bio je zaposlen kao slikar i sobar kod Johana od Bavarije, vladara Holandije i Hajnauta. On je isto tako bio zaposlen u Lilu kao dvorski slikar kod Filipa Dobrog, grofa od Burgundije nakon Johanove smrti 1425. godine, dok se nije preselio u Briž 1429. godine gde je živeo do kraja svog života. Filip ga je veoma poštovao i on je izvršio brojne diplomatske misije u inostranstvu, uključujući Lisabon 1428. radi istraživanja mogućnosti bračnog ugovora između grofa i Izabele od Portugalije.[1]

Jan van Ajk
Čovek sa crvenim turbanom, 1433. (verovatno autoportret), Nacionalna galerija, London
Lični podaci
Datum rođenja1390.
Mesto rođenjaMasejk, Sveto rimsko carstvo
Datum smrti9. jul 1441.(1441-07-09) (50/51 god.)
Mesto smrtiBriž, Burgundska Holandija

Oko 20 preživelih slika se sa pouzdanjem pripisuje njemu, kao i Gentski oltar i iluminirani rukopisi Turinsko-Milanskog časoslova, od kojih su svi datirani na period između 1432 i 1439. Deset je datirano i potpisano sa varijacijama njegovog mota ALS IK KAN (Kao što ja (Ajk) mogu), igra reči njegovog imena, koja je tipično naslikana grčkim slovima.

Van Ajk je slikao sekularne i religiozne teme, uključujući oltarske slike, religijske ličnosti sa jednim panelom i naručene portrete. Njegov rad obuhvata pojedinačne panele, diptihe,[2] triptihe, i poliptihne panele. Njega je plaćao Filip, koji je nastojao da slikar bude finansijski osiguran i da ima umetničku slobodu tako da može da slika „šta god želi”.[3] Van Ajkov rad potiče iz međunarodnog gotskog stila, ali ubrzo ga je zasenio, delom kroz veći naglasak na naturalizmu i realizmu. On je postigao novi nivo virtuoznosti kroz razvoj u upotrebu uljanih boja.[4] On je bio veoma uticajan, i njegove tehnike i stil su usvojili i oplemenili rani holandski slikari.

Biografija uredi

 
Supružnici Arnolfini, Nacionalna galerija, London
 
Madona u crkvi, Državni muzej, Berlin

Jan van Ajk je rođen 1390. u Masejku, mestu 25 km severno od Mastrihta. Tačan datum je nepoznat. Malo se zna o njegovom ranom životu. Prvi dokumenti koji govore o njegovom radu potiču iz 1422-1424: radi u Hagu, na dvoru Johana Bavarskog, vojvode Holandije. Posle smrti vojvode, januara 1425, priključuje se svom bratu Hubertu u Flandriji. Hubert van Ajk je takođe bio slikar.

Ulazi u službu kod Filipa Lepog, vojvode Burgundije, kao slikar i lični sekretar. U jesen 1428, odlazi u ime svog gospodara, da oceni „istinitost lika i karaktera“ princeze Izabele Lepe, kćeri kralja Žoaoa I.

Trajno se nastanjuje u Brižu, gde kupuje kuću 1432. Ženi se i dobija dete. Jan van Ajk je umro 1441. u Brižu, gde je i sahranjen u Crkvi sv. Donatijana.

Dvorski slikar uredi

 
Gentski oltar Huberta i Jana van Ajk, završen 1432. za katedralu Sent Bavo, Gent

Van Ajk je služio kao zvaničnik kod Johana od Bavarije, vladara Holandije, Hajnauta i Zelanda. Do tog vremena je bio oformio malu radionicu i učestvovao je u redekoraciji Binenhof palate u Hagu. Nakon Johanove smrti 1425. godine se preselio u Briž i došao je do pažnje Filipa III od Burgundije c. 1425.[5] Njegovo pojavljivanje kao kolekcionarskog slikara generalno sledi njegovo imenovanje na Filipovom dvoru, i od tog vremena njegova aktivnost na dvoru je relativno dobro dokumentovana. Služio je kao dvorski umetnik i diplomata, i bio je viši član Turnskog slikarskog ceha. Dana 18. oktobra 1427, blagdan sv. Luke, on je putovao u Turne da bi prisustvovao banketu u njegovu čast, kome su takođe prisustvovali Rober Kampen i Rohir van der Vejden.[6]

Značaj slikarstva Jana van Ajka uredi

  • Jedan od predvodnika Renesanse
  • Osnivač nizozemske škole slikarstva
  • Predstava prostora u perspektivi
  • Umetnik je posmatrač realnog sveta
  • Potpuno odsustvo uticaja antičkih uzora (za razliku od umetnosti u Italiji tog vremena)
  • Njegovo slikarstvo karakterišu blistave boje sa izuzetnim kontrastima svetlo-tamno (tzv. kjaroskuro Chiarosuro)
  • Zajedno sa Rohir van der Vejdenom, razvio realizam u slikarstvu
    • verno slikanje prirode i čoveka
    • naglašavanje ljudske individualnosti
    • detaljno slikanje pejzaža

Slikarstvo Jan van Ajka, Rober Kampena i Rohir van der Vejdena, puno detalja iz realnog života, označava početak nove epohe slikarstva. Iako se najčešće radi o religioznim temama u kojima treba prikazati koncept natprirodne svetosti, njihove predstave unose duhovnost u prizore bliske svakodnevnom životu.

Tehnika uljanog slikarstva uredi

Sa Van Ajkom u tehnici slikarstva počinje svojevrsna revolucija. Pored tradicionalne tempere i fresko tehnike, prvenstveno je koristio uljane boje. Đorđo Vazari je u Van Ajku video pronalazača uljane tehnike, međutim ona je bila poznata i ranije. Jan van Ajk je bio prvi slikar koji je koristio sikativ i razređivače.

Tehnologija:

  • Stabilni pigmenti boje se rastvore u biljnom ulju
  • Podloga za slikanje: platno, drvo ili karton
  • Prvo se na podlogu nanese osnova (vezivo od gipsa i skroba)
  • Polagano i detaljno slikanje je moguće samo sa bojama koje se sporo suše
  • Koriste se četke od svinjske dlake, a za finije detalje od stočne
  • Odgovarajuće razređivanje boja se postiže mešanjem sa lanenim uljem ili terpentinom

Dela uredi

Jan van Ajk je prvenstveno bio slikar religioznih kompozicija i portreta.

Njegovo najpoznatije delo je monumentalni „Gentski oltar“. Na njemu je naslikan prvi prikaz nage ljudske figure u severnoj Evropi posle antičkog doba.

Dela Van Ajka pre 1426. (kada je umro Hubert) ne mogu mu se sa sigurnošću pripisati. Gentski oltar (ili Mistično jagnje) počeo je da slika Hubert, a dovršio Jan, i ne zna se koje je delove naslikao koji od braće.

Izbor važnijih dela uredi

  • Gentski oltar, oko 1425-1435, Katedrala sv. Bavon, Gent
  • Madona u crkvi, oko 1426, Galerija slika, Berlin
  • Kardinal Nikolo Albergati, oko 1432, Umetničko-istorijski muzej, Beč
  • Portret mladića (Timotej), 1432, Nacionalna galerija, London
  • Đovani Arnolfini sa suprugom Đovanom Čenami (ili Supružnici Arnolfini), 1434, Nacionalna galerija, London
  • Madona kancelara Rolena, oko 1435, Luvr, Pariz
  • Blagovesti, oko 1435, Muzej Tisen-Bornemica, Madrid
  • „Luka“ Madona, oko 1435, Umetnički institut, Frankfurt
  • Portret Boduena de Lanoja, oko 1436-1438, Državni muzej, Berlin
  • Portret Jan de Leva, 1436, Umetničko-istorijski muzej, Beč
  • Madona kanonika Van der Pelea, 1436, Muzej lepih umetnosti, Briž
  • Margareta van Ajk, 1439, Muzej lepih umetnosti, Briž

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ See M. Parada Lopez de Corselas, El viaje de Jan van Eyck de Flandes a Granada (1428—1429). . Madrid: La Ergastula. 2016. ISBN 978-84-16242-20-7. 
  2. ^ Since dismantled
  3. ^ Campbell 1998, str. 174
  4. ^ Toman 2011, str. 322
  5. ^ Wolff, Hand (1987), 75
  6. ^ Borchert 2008, str. 9

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi