Jasdoža
Jasdoža (mađ. Jászdózsa) je selo na obalama reke Tarne u regionu Jasšag u županiji Jaš-Nađkun-Solnok u centralnoj Mađarskoj, približno 100 km (62 milje) istočno od Budimpešte.
| Jasdoža mađ. Jászdózsa | |
|---|---|
 Ime naselja pisano rovaškim pismom | |
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Mađarska |
| Region | Velika severna ravnica |
| Županija | Jas-Nađkun-Solnok |
| Srez | Jasapat |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2018. | 2.050 [1] |
| — gustina | 50,4 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 47° 20′ 24″ S; 21° 00′ 36″ I / 47.3400° S; 21.0100° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
| Površina | 42,86 km2 |
  Jasdoža Jasdoža na karti Mađarske | |
| Poštanski broj | 5122 |
| Pozivni broj | (+36) 57 |
| Veb-sajt | |
| http://jaszdozsa.hu/ | |
Geografija uredi
Lokacija uredi
Na severnoj granici okruga Jasšag, koji se dodiruje sa okrugom Heveš, nalazi se naselje uz reku Tarnu. Istorijski centar naselja razvio se na desnoj obali reke Tarne, koja je zbog propisa sada uglavnom pretvorena u rukavac. Nasuprot tome, na levoj obali reke nastale su brojne ulice. Tri mosta su vremenom izgrađena kako bi povezala dva dela naselja. Trenutno, gotovo celo naseljeno područje Jasdože, osim jedne ulice u unutrašnjosti i istočnog dela Sečenji puta, smešteno je na desnoj obali reke.
Istorija uredi
Prvo pisano pominjanje datira iz 1433. godine, u obliku svedočanstva. Stariji naziv mesta je Doša, koji lokalci izgovaraju kao „Daoša” ili „Dauša”. Poreklo imena ostaje neizvesno.
Savremeno selo verovatno nije u početku bilo Jas kao „salaš“ ili naselje, već se tokom vremena, posebno za vreme turske okupacije, spojilo sa naseljem Jasa pod imenom Neđsalaš,[2] čiji su arheološki ostaci otkriveni osamdesetih godina prošlog veka u prigraničnom području, poznatom kao „Berenjska zemlja”, nekoliko kilometara od sela.
Posle izgonstva Turaka, Doša i Jasberenj su dugo vodili spor oko teritorije, koja je na kraju pripala Jasberenju. Arheološki nalazi su izloženi u „Muzeju Damjanič” u Solnoku.
U ovom pravcu danas se nalazi seoska kuća sa malom kapelom koja se zove Neđsalaš na putu koji povezuje Jasberenj-Jasaroksalaš. Područje je bilo šumovito, močvarno, povremeno poplavljeno područje, presečeno rekom Tarnom, potokom Ago (lokalno poznatim kao „Kotro“), potokom Šarvađ i drugim vodotocima. Poslednji njegov ostatak je Popova šuma severno od sela. Naselja su se nalazila u višim delovima oblasti. Stari delovi vodotoka se još uvek mogu naći na licu sela, na primer jezero Baba je ostatak stare rukavce Tarne. Kasnije je regulacijom reka i drenažom ceo prostor doveden pod poljoprivrednu obradu. Međutim, u kopnenim godinama voda pokazuje gde je Tarna tekla, gde su bile vodene struje i stajaće vode.
Na satelitskom snimku možete jasno videti kako je ovaj pejzaž nekada izgledao.[3]
Martovska poplava iz 1963. godine donela je veliku promenu u životu sela.[4] Izlivena Tarna poplavila je niža područja. Mnoge kuće su uništene i pričinjena je znatna šteta. Posle poplave podignuto je mnogo novih kuća, podignut nasip, podignuta kružna brana, a Tarna, koja protiče kroz selo, preusmerena je u novo korito. Iznad njega je 1979. godine izgrađen novi armirano-betonski nosač. Zamenjen je i stari gvozdeni most[traži se izvor], a pruga je dobila novi kolosek. U severnom delu sela izgrađena je nova železnička stanica, zbog čega je stara stanica[5] ostala bez roditelja, ispred nje danas voze kola, a u kući je i pivara. Izdvojeno staro korito Tarne postalo je ribarski raj.
Stanovništvo uredi
U 2001. godini, skoro 100% stanovništva naselja izjasnilo se da su mađarske nacionalnosti.[6]
Na popisu iz 2011. godine, 85,8% stanovnika izjasnilo se kao Mađari, 0,4% kao Romi, a 0,5% kao Rumuni (14,2% nije se izjasnilo; zbog dvojnog identiteta, ukupan broj može premašiti 100%). Verska pripadnost bila je raspoređena ovako: 62,9% rimokatolika, 2% reformata, 0,4% grkokatolika, 9% nedenominacionalnih (25,1% nije se izjasnilo).[7]
U 2022. godini, 91,5% stanovništva izjasnilo se kao Mađari, 0,4% kao Romi, 0,3% kao Nemci, 0,3% kao Rumuni, 0,1% kao Poljaci, a 2% kao druge, nedomaće nacionalnosti (8,5% nije se izjasnilo; zbog dvostrukih identiteta ukupan broj može biti veći od 100%). Što se tiče veroispovesti, 40,5% su bili rimokatolici, 2,1% reformisani, 0,1% luterani, 0,9% drugih hrišćanskih denominacija, 1,1% drugih katolika, 13,7% nekonfesionalni (41,4% nije odgovorilo).[8]
Reference uredi
- ^ [1]. Hungarian Central Statistical Office. 2017. szeptember 27. (Pristupljeno: 25. januar 2023.)
- ^ „A [[jászok]] települése – (Czettler Jenő dr.)”. Arhivirano iz originala 2007-01-11. g. Pristupljeno 2006-11-09.
- ^ Google satelitski snimak pejzaža
- ^ „1963. márciusi árvíz.”. Arhivirano iz originala 2015-04-02. g. Pristupljeno 2015-03-31.
- ^ régi vasútállomás
- ^ A 2001-es népszámlálás nemzetiségi adatsora
- ^ Jászdózsa Helységnévtár
- ^ Jászdózsa Helységnévtár
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- Mapa Jasdože Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. septembar 2007)