Jelašnica (Niška Banja)

Jelašnica je naseljeno mesto u gradskoj opštini Niška Banja na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1695 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1724 stanovnika).

Jelašnica
Jelašnica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaNiška Banja
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.590
Geografske karakteristike
Koordinate43° 17′ 14″ S; 22° 03′ 02″ I / 43.287166° S; 22.050666° I / 43.287166; 22.050666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina335 m
Jelašnica na karti Srbije
Jelašnica
Jelašnica
Jelašnica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18206
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Geografija uredi

U blizini se nalazi specijalni rezervat prirode Jelašnička klisura.

Istorija uredi

 
Đura Jakšić u Jelašnici

Na mestu Bara, nedaleko od Jelašnice, kod ušća Jelašničke reke (Studene) u Nišavu, otkriven je i delimično arheološki istražen višeslojni lokalitet koji obuhvata praistorijsko naselje iz starijeg i mlađeg gvozdenog doba, kao i rimsku vilu rustiku, iz antičkog doba[1].

Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 62 kuće, 3 udovička domaćinstva, 15 samačka domaćinstva. Te godine je bilo Vlaško selo.[2]

Pre oslobođenja tu prave škole nije bilo. Samo bi opštinski pisar okupio decu u opštinskoj kući i učio ih čitanju i pisanju. Plaćali su ga roditelji posredno kroz opštinski prirez.[3]

U Jelašnici je radio rudnik mrkog uglja sa manjim prekidima tokom ratova od 1908. godine do 1968. godine. Za transport uglja korišćena je lokomotiva i voz uskog koleseka. Lokomotiva je popularno nazvana “Baba Milka” i posle zatvaranja nalazila se u parku Čair za igranje dece da bi se posle renoviranja našla na trgu Trg kralja Aleksandra Ujedinitelja u Nišu.[4]

Ovde se nalazi Crkva svetih apostola Petra i Pavla u Jelašnici.

Saobraćaj uredi

Do Jelašnice se može doći prigradskim linijama 19 PAS Niš - Niška Banja - Jelašnica - Kunovica - Bancarevo, linijom 21 PAS Niš - Niška Banja - Jelašnica - Čukljenik - Donja Studena - Gornja Studena i linijom 21L PAS Niš - Niška Banja - Jelašnica.

Demografija uredi

U naselju Jelašnica živi 1313 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,5 godina (42,7 kod muškaraca i 44,4 kod žena). U naselju ima 553 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,88.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Interesantno je da je posle zatvaranja rudnika "Jelašnica" došlo do naglog smanjenja broja stanovnika ali da se sredinom sedamdesetih broj stanovnika "ustalio". Od tada je smanjenje broja stanovnika mnogo manje nego u mnogim drugim selima Srbije. Uzroke treba tražiti u tome da se ranijih godina jedan broj stanovnika bavio vinogradarstvom (vinarstvom) a da sada veliki broj stanovnika radi u Nišu i Niškoj banji i putuje do posla i natrag. Ovome pogoduje blizina Niške Banje (nekoliko kilometara) i Niša (manje od dest kilometara do predgrađa. Zadnjih godina Jelašnica je sa svojom neposrednom okolinom postala svojevrsno "vikend naselje".

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 1.817
1953. 2.078
1961. 2.347
1971. 1.853
1981. 1.771
1991. 1.724 1.705
2002. 1.695 1.709
2011. 1.590
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
1.627 95,98%
Romi
  
40 2,35%
Bugari
  
2 0,11%
Hrvati
  
1 0,05%
Slovenci
  
1 0,05%
Mađari
  
1 0,05%
Makedonci
  
1 0,05%
Albanci
  
1 0,05%
Jugosloveni
  
1 0,05%
nepoznato
  
10 0,58%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Lokomotiva koja je korišćena u rudniku "Jelašnica" uredi


Galerija: Jelašnica uredi

Reference uredi

  1. ^ „Otkriveno praistorijsko nalazište kod Niša - i već mora da bude napušteno”. Blic. 18. 12. 2011. Arhivirano iz originala 07. 01. 2012. g. Pristupljeno 18. 12. 2011. 
  2. ^ Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2012), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  3. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  4. ^ Stamenković Đorđe, Ključ Stare Srbije, Niš Prosveta. 1979. ISBN 978-86-7455-343-5., Pristupljeno 31. 01. 2014.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi