Jovan Šišman
Jovan ili Ivan Šišman (?—3. jun 1395, Nikopolj), trnovski bugarski car (1356—jul 1393) (od 1371. godine pravi vladar). Bio je sin Jovana Aleksandra i Teodore.[1][2]
Jovan Šišman | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Jovan Šišman Stracimirović |
Datum rođenja | 1350. |
Mesto rođenja | Veliko Trnovo, |
Datum smrti | 3. jun 1395. |
Mesto smrti | Nikopolj, Osmansko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Dragana Lazarević Šišman |
Potomstvo | Aleksandar, Fružin, Josif II Carigradski |
Roditelji | Jovan Aleksandar Teodora (Sara) |
Dinastija | Stracimirovići |
trnovski bugarski car | |
Period | (1356—1393) (od 1371. godine pravi vladar) |
Prethodnik | Jovan Aleksandar |
Naslednik | Jovan Stracimir |
Savladar | Jovan Stracimir |
Carevanje
urediPodela
urediOko 1356. godine došlo je u Bugarskoj do cepanja države. Car Jovan Aleksandar je južnu sa prestonicom Trnovom, dao je mlađem sinu Šišmanu, a severnu sa prestonicom Vidinom, dao je sinu Stracimiru. Zbog te careve odluke mnogi krajevi su iskoristili njegovu slabost i počeli da se odmeću. Tako se tada odvojio Balčik sa Kalijakrom. Ta despotovina je prihvatila kao svog carigradskog patrijarha.[3]
Ugarski napad
urediGodine 1365. Ugri su pozvani od strane vizantijskog cara Jovana V u pomoć protiv Turaka, ali ta potera se okrenula protiv Bugara. Grof Amedej VI Savojski je savladao cara Stracimira i sa porodicom ga je sproveo u hrvatski zatvor u Bosiljevu. Oko 1370. godine, pošto su Bugari u savezu sa vlaškim vojvodom Vladislavom preoteli Vidin, Stracimir je vraćen kao ugarski vazal, gde se borio protiv oca Jovana Aleksandra. Godine 1371. on osvaja Sofiju i pošto je Jovan Aleksandar umro, počinje drugu i ljutu borbu protiv Jovana Šišmana. Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, moravski knez Lazar Hrebeljanović i Jovan Stracimir su 1374. godine napali Šišmana, ali se on spasao tako što se 1375. godine venčao sa Lazarevom kćerkom Draganom.
Odnosi sa Turcima
urediOsmanlije su postale opasnost za Bugarsku posle srpske katastrofe na Marici 26. septembra 1371. godine tako da je Šišman morao da preda 1373. godine sestru Tamaru u sultanov harem, ali su Turci ipak 1378. osvojili Ihtiman, 1383. Sofiju i 1385. Niš. Jovan Šišman je potom pokušao da povrati vlast nad Vlaškom i Dobrudžskom despotovinom 1386. godine, ali nije imao uspeha. Posle hrišćanskih pobeda kod Pločnika 1387. i Bileće 1388, prekinuo je vazalstvo prema Turcima, ali ga je Turska opsada Nikopolja pokorila. Da bi spasao Nikopolje predao je Turcima Drastar.
Pad Bugarske i smrt
urediTurci su iskoristili što Jovan Šišman nije mogao da pokrene veći otpor pa su ga oko 1390. godine napali i osvojili skoro celo Trnovsko carstvo. Čak su ga i prisilili na danak. Turci su preko Bugarske napadali Vlašku koja je isto tako bila prisiljena na danak. Turci su tako, pokorivši skoro celu Srbiju i Bugarsku i mali deo Vlašku i Bosne, postali gospodari Balkana. U leto 1392. godine ugarski kralj Žigmund Luksemburški je razbio Turke kod Braničeva i prodro u Srbiju do Ždrela. Čim je čuo za to, Jovan Šišman je pokušao da uđe u veze sa Žigmundom. Turci su 17. aprila 1393. godine opseli Trnovo, koje je branio patrijarh Jefimije Trnovski, pošto se Šišman povukao u Nikopolje. Zahvaljujući izdaji 17. jula, Trnovo je palo, ali mali deo države oko grada Nikopolja je ostao slobodan. Međutim, posle dve godine pada i preostali deo Bugarske. Tu je Jovan Šišman bio zarobljen, pa je i umro u Nikopolju umro 3. juna 1395. godine u zarobljeništvu.
Porodično stablo
uredi2. Jovan Aleksandar | ||||||||||||||||
1. Jovan Šišman | ||||||||||||||||
3. Teodora (Sara) | ||||||||||||||||
Reference
uredi- ^ „Ivan Shishman tsar of Bulgaria”. Britannica. Pristupljeno 17. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Tsar Ivan Shishman (1371 – 1395)”. Bulgarian London. Arhivirano iz originala 22. 01. 2021. g. Pristupljeno 17. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Ivan Shishman (Bulgaria), Copper, Coin (Uncertain Value), Turnovo, 1371-1393”. DOAKS. Pristupljeno 17. 1. 2021.(jezik: engleski)
Spoljašnje veze
uredi- Braća po pesmama — Marko i Šišman, Politikin zabavnik, Duško Lopandić, br. 3122, 2011.