Jork
Jork (engl. York) je grad u Ujedinjenom Kraljevstvu u Engleskoj. Prema proceni iz 2007. u gradu je živelo 147.468 stanovnika. Bogat je istorijskim spomenicima, a godišnje ga posećuje preko tri miliona turista. Sedište je nadbiskupije.[1]
Jork engl. York | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Ujedinjeno Kraljevstvo |
Konstitutivna zemlja | Engleska |
Grofovija | Severni Jorkšir |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2007. | 147.468 |
— gustina | 542,28 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 53° 57′ 00″ S; 1° 05′ 00″ Z / 53.95° S; 1.083333° Z |
Površina | 271,94 km2 |
Pozivni broj | 01904 |
Veb-sajt | |
york.gov.uk |
Geografija
urediJork se nalazi u plodnoj dolini kraj reke Uz i Fos. U doba Rimljana tu su bile močvare, pa je bilo lako braniti tvrđavu. Međutim grad je podložan poplavama. Najveće poplave u poslednjih 350 godina bile su 2000.[2]
Istorija
urediOsnovali su ga Rimljani 71. godine nove ere, najpre kao vojnu tvrđavu. Rimsko ime mesta je bilo Eborakum (lat. Eboracum). Bio je najveća vojna baza na severu Britanije, a kasnije glavni grad provincije Britanija Interior, pa Britanija Sekunda. Car Hadrijan je 122. posetio Eborakum i zamenio je garnizon 6. legijom. Mogućnost trgovine navela je civilno stanovništvo da u okolini tvrđave izgrade civilno naselje, koje je kasnije postalo kolonija. Septimije Sever i Konstancije I Hlor su koristili tvrđavu kao svoju bazu za vojne pohode 211. i 306. Oba cara su umrli u Eborakumu.
Nakon rimskog povlačenja iz Britanije 410. Jork je postao glavni grad britanske kraljevine Ebrauk oko 470. Angli i Jiti se pojavljuju krajem 5. i početkom 6. veka. Jork je bio glavni grad Deire, pa Deire i Bernikije, kasnije nazvane Nortambrija. Do početka 7. veka Jork je bio značajan centar nortumbrijskih kraljeva. Od 735. Jork je sedište nadbiskupa.
Danski Vikinzi su 866. zauzeli Jork, a od 876. su se stalno nastanili u Jorkširu. To područje je jedan vek bilo poznato kao Vikinška kraljevina Jorvik. Poslednji vikinški kralj Erik Krvava Sekira je proteran i otada je Jork deo Anglo-saksonske države.
Nakon Normanskog osvajanja Engleske 1066. Jork je pretrpeo teška razaranja 1069. zbog pobune protiv Vilijama Osvajača. Za vreme Normana izgraćaena su dva zamka. Jork je postao značajan gradski i administrativni centar i sedište nadbiskupa. Tokom 13. i 14. veka postao je pšovremeno sedište kraljevske vlade. Masa je 1190. masakrirala Jevreje u Jorku. Grad je napredovao tokom srednjeg veka. Gradilo se mnogo crkvi.
Velika katedrala Minster završena je 1472. Za vreme engleskog građanskog rata Jork je bio rojalističko uporište, pa su ga snage parlamenta opsedale i zauzele 1644. Nakon rata Jork je vraćao nekadašnju slavu i do 1660. bio je posle Londona i Noriča najveći grad u Engleskoj.
Stanovništvo
urediPrema proceni, u gradu je 2008. živelo 147.468 stanovnika.
1981. | 1991. | 2001. |
---|---|---|
123.126 | 124.609[3] | 137.505[3] |
Privreda
urediPrivreda se uglavnom bazira na turizmu, nauci i servisnom sektoru. U Jorku se nalazi jedna od fabrika Nestle, Nestle Rovntri i tu se proizvode čokolade Kitket, Smartie i druge. Jedna druga fabrika čokolade preselila se 2005. u Poljsku.
Znamenitosti
uredi- Jorkški Minister je najveća gotička katedrala u Severnoj Evropi. Graćen je u 13 i 14. veku, a izgrađen je 1472.
- srednjovekovne zidine iz 14. veka koje se protežu oko centra grada. Dugačke su oko 5 km.
- Kliford kula je mesto gde su masakrirani Jevreji 1190.
- Šambles je uska srednjovekovna ulica sa trgovinama, buticima
Partnerski gradovi
urediGalerija
uredi-
Srednjovekovne zidine
-
Simbol Jorka
Reference
uredi- ^ Hall 1996
- ^ Dennis, Ian A.; Macklin, Mark G.; Coulthard, Tom J.; Brewer, Paul A. (2002). „The impact of the October–November 2000 floods on contaminant metal dispersal in the River Swale catchment, North Yorkshire, UK”. Hydrological Processes. 17 (8): 1641—1657. Nepoznati parametar
|dok=
ignorisan (pomoć) - ^ a b World Gazetteer: Die wichtigsten Orte mit Statistiken zu ihrer Bevölkerung
Literatura
uredi- Hall, Richard (1996). English Heritage: Book of York (1st izd.). London: B. T. Batsford. ISBN 978-0-7134-7720-7.