Jugozapadna Azija je podregija Azije koja obuhvata njen jugozapad. Termin zapadna Azija (engl. Western Asia; geografski pojam koji koriste Ujedinjene nacije u svojoj kategorizaciji geopolitičkih podregija) obično se koristi u pisanju o arheologiji i kasnoj praistoriji regije. Visoka civilizacija Jugozapadne Azije se razvila već sredinom 4. milenijuma pre nove ere. Za razliku od Bliskog istoka koji je nejasno definisana regija i koji obično uključuje državu Egipat, zapadna Azija je čisto geografski termin koji obuhvata jugozapadni kraj Azije.

Zapadna Azija (ortografska projekcija)
Države jugozapadne Azije

Jugozapadna Azija se delimično podudara s tradicionalnim evropskim nazivima Bliski istok i Srednji istok, koji opisuju geografski položaj regije u odnosu na Evropu pre nego vlastiti položaj unutar Aziji. Međunarodne organizacije (posebno UN) i afričke i azijske zemlje preferiraju upotrebu termina zapadna Azija umesto Srednji istok zbog percipiranog eurocentrizma ovog istorijskog termina. U okviru kulturne i političke geografije Srednji istok ponekad obuhvata severnoafričke zemlje poput Egipta. Iz sličnih se razloga regiji pripajaju Avganistan, srednja Azija i/ili Pakistan.

Ujedinjene nacije u svojoj definiciji zapadnoazijske podregije takođe uključuju Jermeniju, Azerbejdžan i Gruziju, iako se nalaze na Kavkazu koji razdvaja Aziju i Evropu. Navedene tri zemlje takođe imaju sociopolitičke veze s Evropom. Nasuprot tome Ujedinjene nacije pridružuju Iran južnoj Aziji, a Egipat severnoj Africi.

Azijski deo Arapskog sveta (uključujući Arabiju) naziva se na arapskom Mašrek.

Položaj

uredi
 
Tripoli, Liban

Jugozapadna Azija je deo azijskog kontinenta između Sredozemnog i Crvenog mora na zapadu, Pakistana na istoku, Crnog mora, Kavkaza, Kaspijskog jezera,[1] Persijski zaliv,[2] Turanske nizije i planinskog masiva Pamira na severu i zapadnog dela Indijskog okeana na jugu. U Jugozapadnoj Aziji preovlađuju velike pustinje i sušne visoravni, a najviše planine pružaju se duž severnog oboda regije. Suva klima uslovljava oskudnu vegetaciju. Najplodniji je tzv. Zeleni plodni polumesec, pojas koji se u obliku luka pruža od delte Šat el Araba preko nizija reka Tigra i Eufrata (Mesopotamija) do primorja istočnog Sredozemlja (Levant)! Taj prostor poznat je kao kolevka nekoliko drevnih civilizacija (asirske, vavilonske, feničanske, jevrejske).[3]

Geografske odlike

uredi

Duž severnog dela regije, od Turske do Irana i Avganistana, pružaju se geološki mlađe, nabrane planine s manjim ili većim visoravnima između njih. Najveće su Anatolijska visoravan u Turskoj i Iranska visoravan u Iranu. Područje je seizmički vrlo nestabilno i nemirno, pa su česti katastrofalni zemljotresi.[4] Na jugu regije pružaju se geološki stare i zaravnjene ploče s brojnim rasedima. Na zapadu se ističe duboka potolina Mrtvog mora, koja sa 418 metara ispod površine mora predstavlja najnižu tačku na Zemlji.[5] U centralnom delu regije nalazi se prostrana i naplavna nizija reka Eufrat i Tigar koja deli planinski sever od pločastog juga.

Osim u planinskim krajevima i nekim nižim ivičnim delovima na severu, širom regije vlada nestašica vode.[6] Izuzetak su Zeleni plodni polumesec s Eufratom i Tigrom, najvećim rekama Jugozapadne Azije. Obilje voda iz planinskog izvorišnog područja daju ovom pojasu obeležja pitomosti i plodnosti u pustinjskom okruženju.

Vegetacija i klima

uredi
 
Planina Ararat, Turska

U klimatskom pogledu Jugozapadnu Aziju obeležavaju veliki kontrasti. U najvećem delu regije svuda je vruće i vrlo sušno, često sa manje od 200 milimetara padavina tokom godine. Idući prema severu količine padavina se povećavaju pa se gubi polupustinjski i pustinjski karakter. Zapadne obale regije imaju sredozemna obeležja i najgušće su naseljeni krajevi. U skladu s klimatskim prilikama razvijen je i vegetacijski pokrivač. Suve stepe i polupustinje preovlađuju u nizijama i zatvorenim visoravnima, na jugu su ogromna pustinjska prostranstva (peščane i kamene pustinje), uz obalu Sredozemnog mora je uski pojas mediteranske vegetacije, a biljni svet je najraznovrsniji i najbogatiji na Kavkazu, gde je vrlo izražena klimatsko-vegetacijska vertikalna zonalnost.[3]

Stanovništvo i privreda

uredi
 
Bosfor, spoj Evrope i Azije, Turska

Sastav stanovništva Jugozapadne Azije prilično je složen. Trećinu čine Arapi, a od nearapskog stanovništva najviše ima Turaka i Iranaca. Na severozapadu živi oko 10 miliona pripadnika kavkaskih naroda (Jermeni, Azerbejdžanci i Gruzijci), na istoku su Afganci ili Paštuni i Tadžici, a u Levantskom primorju živi oko 5 miliona Jevreja. Kurdi (oko 20 miliona) nemaju sopstvenu državu, već su raštrkani u planinskom Kurdistanu (zemlja Kurda) koji se nalazi u delovima Turske, Sirije i Irana. Za vlastitu državu bore se već decenijama i palestinski Arapi.

U Jugozapadnoj Aziji nastale su dve velike religije, hrišćanska i islamska, čiji sledbenici čine više od polovine čovečanstva. Ogromna većina stanovništva je islamske vere, dok su pripadnici jevrejske i hrišćanske vere ograničeni na Izrael, Jermeniju i delove Kipra, Gruzije i Libana.

U ekonomiji Jugozapadne Azije vekovima je preovladavalo nomadsko stočarstvo, zemljoradnja u navodnjavanim područjima i trgovina. Otkriće ogromnih nalazišta nafte i njena sve veća primena u industriji i saobraćaju sasvim su izmenili život nekih država regije. Procenjuje se da Jugozapadna Azija raspolaže s 50% pronađenih svetskih rezervi nafte, a svake godine iz tog dela Azije dolazi oko 30% svetske proizvodnje iste. Po rezervama i proizvodnji ističu se Saudijska Arabija, Iran, Irak, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati.[3]

Jugozapadna Azija je decenijama politički najproblematičnije područje na svetu. Palestinski problem, arapsko-izraelski sukobi, borba Kurda za svoju državu i plodno tle za bujanje terorizma samo su neki od uzroka kriza koje privlače pažnju celog sveta.

Reference

uredi
  1. ^ Mughal, Muhammad Aurang Zeb.(201). "Caspian Sea." Robert Warren Howarth (ed.), Biomes & Ecosystems, Vol. 2. Ipswich, MA: Salem Press, pp. 431–433.
  2. ^ Mughal, Muhammad Aurang Zeb. 2013. Persian Gulf Desert and Semi-desert. Robert Warren Howarth (ed.), Biomes & Ecosystems, Vol. 3. Ipswich, MA: Salem Press, pp. 1000–1002.
  3. ^ a b v Denis Šehić, Atlas Azije. Politika, 1. izd. . Београд. ISBN 978-86-86809-02-5. 
  4. ^ Beaumont 1988, str. 22
  5. ^ „ASTER Image Gallery: The Dead Sea”. NASA. Arhivirano iz originala 6. 7. 2011. g. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  6. ^ „Chapter 7: Middle East and Arid Asia”. IPCC Special Report on The Regional Impacts of Climate Change: An Assessment of Vulnerability. United Nations Environment Programme (UNEP), Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC). 2001. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 26. 8. 2018. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi