Južno-Sahalinsk
Južno-Sahalinsk (rus. Ю́жно-Сахали́нск, na japanskom: Tojohara jap. ユジノサハリンスク) grad je u Rusiji i administrativno središte Sahalinske oblasti na ostrvu Sahalin. Grad se nalazi na reci Susuji (takođe zvanoj Crna reka). Prema popisu stanovništva iz 2010. u gradu je živelo 181.727 stanovnika.
Južno-Sahalinsk rus. Ю́жно-Сахали́нск | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Dalekoistočni federalni okrug |
Oblast | Sahalinska oblast |
Osnovan | 1882 |
Status grada | 1905. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2010. | 181.727 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 46° 34′ S; 142° 26′ I / 46.57° S; 142.44° I |
Vremenska zona | UTC+11 |
Aps. visina | 50 m |
Površina | 164,66[1] km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 693000–693101 |
Pozivni broj | 424, 4242 |
Registarska oznaka | 65 |
OKATO kod | 64401 |
Veb-sajt | |
yuzhno-sakh.ru |
Grad je bio prvobitno bio mala ruska naseobina, koju su osnovali osuđenici 1882. godine, po imenu Vladimirovka, pa je zatim, potpisivanjem 1905. godine postao Tojohara (u značenju „Dolina plodnosti"), glavni grad prefekture japanskog Karafuta te nakon Drugog svetskog rata je opet postao ruski grad Južno-Sahalinsk.
Grad je prešao u ruke Japanaca 1905. posle završetka Rusko-japanskog rata, koji je trajao od 1904. do 1905. Japan je tim mirovnim sporazumom dobio južnu polovinu ostrva Sahalina i dobio je u najam poluostrvo Liaodong i rusku železničku prugu u južnoj Mandžuriji.
Napetosti još uvek postoje između Japana i Rusije oko ostrva, posebno u svetlu novih naftnih i gasnih nalazišta na njemu i okolini.
Južno-Sahalinsku se otvaraju mogućnosti, jer velike svetske naftne kompanije imaju velika ulaganja u ovo područje, iako većina tih ulaganja je bila na severnom delu ostrva. Ipak, potražnja za sirovinama koje imaju Japan, Kina i Južna Koreja daju celom ostrvu mogućnost trajnog napretka. U gradu postoji aerodrom.
Stanovništvo uredi
Prema preliminarnim podacima sa popisa, u gradu je 2010. živelo 181.727 stanovnika, 6.642 (3,79%) više nego 2002.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. |
---|---|---|---|---|---|
85.510 | 105.840 | 139.861 | 159.299 | 175.085[2] | 181.728 |
Međunarodna saradnja uredi
Geografija uredi
Klima uredi
Klima Južno-Sahalinsk | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Apsolutni maksimum, °C (°F) | 4,3 (39,7) |
7,1 (44,8) |
12,5 (54,5) |
22,9 (73,2) |
29,6 (85,3) |
30,8 (87,4) |
30,8 (87,4) |
34,7 (94,5) |
29,0 (84,2) |
22,8 (73) |
18,1 (64,6) |
7,4 (45,3) |
34,7 (94,5) |
Maksimum, °C (°F) | −6,7 (19,9) |
−5,3 (22,5) |
−0,2 (31,6) |
6,8 (44,2) |
13,4 (56,1) |
17,8 (64) |
21,1 (70) |
22,4 (72,3) |
19,1 (66,4) |
12,2 (54) |
3,2 (37,8) |
−3,6 (25,5) |
8,4 (47,1) |
Prosek, °C (°F) | −12,0 (10,4) |
−11,5 (11,3) |
−5,5 (22,1) |
2,1 (35,8) |
7,9 (46,2) |
12,7 (54,9) |
16,6 (61,9) |
18,0 (64,4) |
13,9 (57) |
7,0 (44,6) |
−1,1 (30) |
−8,4 (16,9) |
3,3 (37,9) |
Minimum, °C (°F) | −17,3 (0,9) |
−17,7 (0,1) |
−10,9 (12,4) |
−2,5 (27,5) |
2,4 (36,3) |
7,5 (45,5) |
12,1 (53,8) |
13,6 (56,5) |
8,6 (47,5) |
1,7 (35,1) |
−5,4 (22,3) |
−13,1 (8,4) |
−1,7 (28,9) |
Apsolutni minimum, °C (°F) | −32,8 (−27) |
−34,8 (−30,6) |
−27,7 (−17,9) |
−19,5 (−3,1) |
−6,2 (20,8) |
−0,9 (30,4) |
1,5 (34,7) |
2,4 (36,3) |
−4,2 (24,4) |
−8,0 (17,6) |
−22,6 (−8,7) |
−26,9 (−16,4) |
−34,8 (−30,6) |
Količina padavina, mm (in) | 52,1 (2,051) |
35,6 (1,402) |
48,9 (1,925) |
62,1 (2,445) |
67,3 (2,65) |
52,3 (2,059) |
84,7 (3,335) |
108,1 (4,256) |
112,0 (4,409) |
102,9 (4,051) |
82,4 (3,244) |
69,2 (2,724) |
877,6 (34,551) |
Izvor: Юžno-Sahalinsk pogoda i klimat |
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Generalьnый plan Gorodskogo okruga "Gorod Юžno-Sahalinsk". Shema administrativnыh granic”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2013. g. Pristupljeno 21. 11. 2014.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.