Ljubica Tapavički

српски вајар

Ljubica Tapavički (Taraš, 19252006) bila je srpska i jugoslovenska akademska vajarka.

Ljubica Tapavički
Lični podaci
Puno imeLjubica Tapavički
Datum rođenja(1925-00-00)1925.
Mesto rođenjaTaraš, Kraljevina SHS
Datum smrti2006

Biografija uredi

Ljubica Tapavički rođena je u selu Tarašu, nadomak Zrenjanina. Završila je Gimnaziju u Zrenjaninu, a potom je upisala Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Diplomirala je u klasi profesora Sretena Stojanovića i Ilije Kolarovića. Postdiplomeske studije, takođe je završila na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti. Izradila je veliki broj spomenika, spomen bista i spomen reljefa. Posebna specijalnost Ljubice Tapavički bila je sitna plastika, medalje i plakete. Njene medalje i plakete često su inspirisane starim banatskim motivima, sa pastirima i preljama. Klub francuske medalje (Pariz) umnožio je njenu medalju Zlata 1967. godine, kao i plaketu Prelja, deset godina kasnije.[1]

Živela je u Beogradu i radila kao likovni pedagog. Ipak, ostala je vezana za zavičaj. Zrenjaninskom Narodnom muzeju poklonila je 1982. godine 20 radova. Legat Ljubice Tapavički deo je stalne postavke zrenjaninskog muzeja. Nalazi se u Ženskoj sobi, pored legata još tri umetnice - Pauline Sudarski, Frederike Bende i Zlate Markov Baranji.[2]

Skulpture i medalje Ljubica Tapavički nalaze se u muzejima, galerijama i na otvorenom prostoru mnogih mesta. Među njima su Lisabon, Pariz, Ravena, Cetinje, Vršac, Beograd, Zrenjanin i drugi gradovi i sela u Srbiji.[3][4]

 
Spomrnik palim borcima NOB-a u Iđošu, rad Ljubice Tapavički

Zanimljiva je sudbina njene skulpture Prelja. Gipsanu skulturu, koja prikazuje tihu i vrednu Banaćanku, Ljubica Tapavički poklonila je 1957, godine Savremenoj galeriji u Zrenjaninu. Skulptura je više od 50 godina stajala u depou Galerije, da bi 2009. godine bila izlivena u bronzi i postavljena ispred Gradske narodne biblioteke i zgrade Katoličke crkve.[5]

Nagrade uredi

  • Medalja Zlata, nagrađena je trećom nagradom u Parizu, 1967. godine. Klub francuske medalje umnožio je Zlatu u 150 primeraka.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi