Njeguško polje je kraško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po plemenu Njeguši, koje je ga i danas nastanjuje. Nalazi se ispod masiva Lovćena, 4,5 km istočno od Kotora, odnosno 10 km sjeverozapadno od Cetinja. Kao i sva kraška polja i Njeguško polje je „plodna oaza“ u odnosu na kamenitu okolinu. Zbog velike količine padavina tokom godine ovo polje je poznato i po velikim poplavama. Prosječna količina padavina na godišnjem nivou iznosi 2.683 mm vodenog taloga, dok maksimum nerijetko prelazi 4.000 mm.

Polje je sa svih strana obrubljeno planinama. Na sjeveru je Tatinac 1.349 m, na sjeveroistoku Bukovica 1.254 m, na istoku Golo Brdo 1.274 m, a na jugu i jugozapadu se diže Lovćen (Velji Vrh 1.310 m, Goliš 1.480 m, Jezerski Vrh 1.660 m, Štirovnik 1.753 m). Njeguško polje je približno eliptičnog oblika, pruža se od zapada-jugozapada prema istoku-sjeveroistoku. Dugačko je 25 km, a široko 0,5 do 0,8 km. Leži na nadmorskoj visini 880–940 m i zauzima površinu od 3'27 km².

Po obodu polja ima nekoliko izvora. Oni i atmosferske padavine snabdijevaju ga vodom, a odvodnjavanje se vrši kroz jedan veliki ponor. Dno polja je ravno, pokriveno vrlo plodnom crvenicom i cijelo je obrađeno. Privredno središte je varošica Njeguši. Zbog velike plodnosti gusto je naseljeno. Najveće naselje su Erakovići, zatim Dugi Do, a na stranama su dva naselja: Raićevići i Vrba. Sredinom polja prolazi put Kotor-Cetinje.

Polje je nastalo u početku tektonskim, kasnije glacijalnim djelovanjem dva lednika sa Lovćena. Neke studije govore da je udolina nastala od prastare rijeke koja se nastavljala na Bokokotorski zaliv a kasnije tektonskim pomjeranjem terena.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Rodić D. i Pavlović M. (1994): Geografija Jugoslavije 1, Savremena administracija, Beograd