Alan Tjuring
Alan Matison Tjuring (engl. Alan Mathison Turing; London, 23. jun 1912 — Češir, 7. jun 1954) bio je engleski matematičar, logičar i kriptograf. Smatra se ocem modernog računarstva — napravio je koncept algoritama koji se danas koristi u svetu, i računanja pomoću Tjuringove mašine, formulišući danas široko prihvaćenu Tjuringovu verziju Čerč-Tjuringove teze, naime, da svaki praktični računarski model ima ili ekvivalentne mogućnosti Tjuringovoj mašini, ili njegove mogućnosti predstavljaju podskup mogućnosti Tjuringove mašine.[2][3][4][5]
Alan Tjuring | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Alan Matison Tjuring |
Datum rođenja | 23. jun 1912. |
Mesto rođenja | London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 7. jun 1954.41 god.) ( |
Mesto smrti | Češir, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Uzrok smrti | trovanje cijanidom |
Univerzitet | |
Naučni rad | |
Polje | |
Mentori | Alonzo Čerč |
Poznat po | |
Potpis | |
Zvanični veb-sajt | |
www |
Svojim Tjuringovim testom, dao je značajan i provokativan doprinos debati koja se ticala veštačke inteligencije: da li će ikad biti moguće reći da je mašina svesna i da može da misli. Kasnije je radio u Nacionalnoj fizičkoj laboratoriji, a 1947. godine je prešao u Univerzitet u Mančesteru da radi, uglavnom na softveru, na mančesterskom Marku I, za koji se tada smatralo da je jedan od prvih pravih računara.
Tokom Drugog svetskog rata, Tjuring je radio u Blečli parku, britanskom kriptoanalitičkom centru, i bio je jedno vreme šef Hut-a 8, odeljenja zaduženog za nemačku mornaricu. Tjuring je razvio više tehnika za razbijanje šifara, uključujući metod bombe, elektromehaničku mašinu, koja je mogla da otkrije postavke Enigme.[6][7][8][9] Godine 1952, Tjuring je osuđen za delo „velike nepristojnosti” (engl. Act of gross indecency) pošto je priznao da je bio u vezi sa muškarcem u Mančesteru. Bio je poslat na hormonsku terapiju. Tjuring je umro 1954. godine pošto je pojeo jabuku napunjenu cijanidom. Njegova smrt se smatra samoubistvom.
Biografija uredi
Detinjstvo, srednja škola, studije uredi
Alanov otac, Džulijus Tjuring (Julius Mathison Turing) je radio u Indiji, ali kada je supruga ostala u drugom stanju, 1911. godine, mladi bračni par odlučuje da je bolje za dete da odrasta u Engleskoj, pa su se vratili u London, gde se Alan i rodio 23. juna 1912. godine. Kao veoma mlad je pokazivao mnogo više nego što se očekuje od deteta njegovih godina. Priča se da je naučio da čita za tri nedelje, a i kao jako mlad je pokazivao interesovanje za brojeve.
Sa šest godina su ga upisali u dnevnu školu St Michael. Godine 1926, kada je imao 14 godina, upisan je u Šerborn školu u Dorsetu. Tjuringova naklonjenost matematici i hemiji mu nije donela poštovanje profesora u Šerbornu, pošto se kod njih učenje zasnivalo na opštem obrazovanju. Vreme provedeno u Šebronu i u pratećem internatu u velikoj meri će oblikovati njegova buduća lična i profesionalna interesovanja i domete.[10] U školi se negovalo klasično obrazovanje, te ne čudi što je zbog svojih istupa od redovnog nastavnog plana u matematičke vode jednom izazvao bes razrednog starešine koji mu je podviknuo: „Ova soba smrdi na matematiku! Izađi i donesi sprej za dezinfikovanje!“[10] Ipak, većina nastavnika i drugi učenici su mu se divili zbog talenta za prirodne nauke i hrabrili su ga da nastavi u tom smeru.[10]
Veći deo 1937. i 1938. godine je proveo na Univerzitetu Prinston, učeći kod Alonza Čerča (Alonzo Church). Godine 1938. dobio je diplomu Prinstona. Vratio se 1939. godine u Kembridž, gde je kod Ludviga Vitgenštajna (Ludwig Wittgenstein) pohađao časove o fundamentalnoj matematici.
Kriptoanaliza uredi
U toku Drugog svetskog rata, Tjuring je bio najzaslužniji za razbijanje nemačkih šifara, radeći u Blečli parku. Radio je na razbijanju Enigme i Lorenca СЗ 40/42, i jedno vreme je bio šef odeljenja Hut 8.
Od 1938. godine Tjuring je radio u Britanskoj organizaciji za razbijanje šifara (Government Code and Cypher School). Radio je na problemu nemačke mašine, Enigma, i sarađivao sa Dili Noks (Dilli Knox), koja je takođe radila u GCCS-u. Dana 4. septembra 1939. godine, dan pošto je Engleska objavila rat Nemačkoj, Tjuring je prešao u Blečli park, štab GCCS-a za vreme Drugog svetskog rata.
Računari i Tjuringov test uredi
Od 1945. do 1947. godine je u Nacionalnoj Fizičkoj Laboratoriji, gde je radio na dizajniranju ACE-a (Automatic Computing Engine). Dana 19. februara 1946. godine prezentirao je dizajn prvog računara u Britaniji. Iako ga je dizajnirao, ACE je izvršio prvi program tek 10. maja 1950. godine, i to u Tjuringovom odsustvu, jer je on tada bio u Kembridžu. Godine 1949, je postao direktor računarske laboratorije, Mančesterskog Univerziteta, i radio je na softveru jednog od prvih pravih računara, Mančesterskom Marku I. Radio je i na problemu veštačke inteligencije, i predstavio je eksperiment poznat kao Tjuringov test.
Godine 1948, je pisao šahovski program za računar koji još uvek nije postojao, tako da je 1952. godine sam simulirao program, koji je jednom pobedio i jednom izgubio meč.
Tužba za homoseksualna dela i Tjuringova smrt uredi
Tjuring je bio homoseksualac, kada je to bilo nezakonito u Engleskoj, i predstavljano kao mentalna bolest. Osuđen je jer je bio u vezi sa Arnoldom Marejom, i bio je podvrgnut terapiji primanja estrogen injekcija, što je trajalo godinu dana. To je, u stvari, značilo i prestanak njegovog rada. Godine 1954. umro je od trovanja cijanidom, jer je pojeo jabuku u koju je bio ubrizgan cijanid. Njegova smrt je proglašena samoubistvom.[11]
Osuda za „teško nedolično ponašanje” je povučena i njega je, 24. decembra 2013. godine, posthumno pomilovala Elizabeta II. Alan Tjuring je tek četvrta osoba od 1945. godine, koja je u Ujedinjenom Kraljevstvu dobila kraljevsko pomilovanje.[12][13]
Počasna obeležja uredi
Od 1966. godine Asocijacija za računarstvo (Association for Computing Machinery) dodeljuje Tjuringovu nagradu, za računarska dostignuća. Smatra se da je ta nagrada u svetu računara jednaka sa Nobelovom nagradom. U Mančesteru, u gradu u kojem je radio do kraja svog života, se održavaju razne počasti u ime Tjuringa. Jedna od ulica u Mančesteru je 1994. godine nazvana po Tjuringu (Alan Turing Way).
Statua Tjuringu je otkrivena u Mančesteru 23. juna 2001. godine u Sakvil parku, između Mančesterskog univerziteta i ulice kanal (Canal Street). Kad je trebalo da bude Tjuringov 86-i rođendan, 23. juna 1998. godine, Endru Hodžis, njegov biograf, je otkrio zahvalnicu na kapiji njegovog doma, u Londonu, gde je sada Kolonejd Hotel. To je uradio na 50. godišnjici njegove smrti, 7. juna 2004. godine.
Odlučeno je da se njegov lik nađe na novčanici od 50 funti od 2021. godine.[14]
Enigma uredi
Prvi septembar 1939. godine. Nemačka i Sovjetski Savez kreću na Poljsku. Uporedo sa oružanim sukobima na zemlji i nebu, van očiju javnosti vodi se jednako važan, tihi rat.[10] Godinama unazad, poljska obaveštajna služba zajedno sa francuskim i britanskim obaveštajcima zna za Enigmu, mašine za šifrovanje poruka koja će zadavati muke saveznicima. Engleska vlada odmah po izbijanju rata okuplja tim obaveštajaca i kriptoanalitičara u Vladinoj školi za kodove i šifre u Blečli parku u okolini Londona.[10] Tajni projekat Ultra predvode Alan Tjuring i Dilvin Noks.[10] Za samo nekoliko nedelja, Tjuring, uz pomoć kolege matematičara Gordona Velčmana, uspeva da konstruiše elektromehanički kriptoanalitički uređaj, takozvanu Bombu za razbijanje šifri Enigme.[10]
Fizičko srce Enigme bili su rotori koji su se okretali različitim brzinama.[10] Svaki od rotora je mogao da se nađe u 26 različitih položaja.[10] U slučaju najjednostavnije Enigme, postojala su tri rotora, te je stanja u kojima su rotori mogli da se nađu zajedno bilo 263 =17576.[10] Pomorske Enigme imale su i do osam rotora. Za tumačenje poruke poslate jednom Enigmom, operater sa druge strane je morao da ima istovetnu mašinu i da zna početnu postavku mašine, takozvani key setting.[10] Nemci su početno stanje menjali mesečno. Situaciju je komplikovalo što se sa svakim pritiskom dugmeta tastature kôd menjao, tako da neko slovo – na primer a – u prvom pritisku daje jedno slovo, a u drugom neko drugo slovo: dakle, dva slova a u jednoj reči neće biti zamenjena istim slovom.[10] Promena koda nakon pritiska slova se ostvarivala time što se menjala pozicija rotora.[10] Vojne Enigme su imale i prekidačku tablu na kojoj su se slova uparivala, tako da su slova u parovima menjala mesto prilikom kodiranja – na primer, a bi zamenilo mesto sa m – što je dodatno komplikovalo situaciju.[10]
Enigma je imala slabe tačke. Jedna je bila to što dato slovo nikad nije bilo kodirano istim tim slovom – na primer, ako bismo pritisli a na tastaturi, nikada ne bismo kao njegovu šifrovanu zamenu dobili a. Drugi izvor ranjivosti bilo je to što su se neke fraze ponavljale – najčešće one koje su se ticale meteoroloških okolnosti. Konkretnije, Nemci su svako jutro slali meteorološki izveštaj.[10]
Tjuring je svoj dizajn Bombe bazirao na logičkoj kontradikciji – traženo stanje, odnosno postavka za kodiranje nije moglo da rezultira time da se jedno slovo menja tim istim slovom.[10] Dakle, Bomba je tragala za tačnim postavkama odnosno kodom, i odbacivala one postavke koje su davale isto slovo za dato slovo.[10] Većina mogućih postavki je bila kontradiktorna, te su ih odbacivali, pa je ostajalo samo nekoliko koje je imalo smisla detaljno proveriti.[10]
Tjuring je uspeo, 1941. godine, zahvaljujući sredstvima za koja je apelovao direktno Čerčilu, da napravi Bombu za komplikovanu pomorsku Enigmu.[10]
Nešto kasnije, 1942, Tjuring razvija tehniku duhovito nazvanu turingizmus, koja će biti osnova za konstruisanje Kolosa, prvog digitalnog programabilnog računara, namenjenog razbijanju nacističkih Lorencovih šifri.[10] Bomba i Kolos su nemačkim snagama zadale udarac koji je jezičak pobede nepovratno pomerio na stranu saveznika.[10]
Seksualna orijentacija uredi
Tokom školovanja u Šerbornu 1928. godine Tjuring se sprijateljio s Kristoferom Morkomom, starijim učenikom, takođe veoma nadarenim za prirodne nauke.[10] Ova ljubav, podgrejavana dugim, i na svoj način romantičnim razgovorima o vrednosti broja π i teoriji relativnosti, bila je, po svemu sudeći platonska, jer Morkom najverovatnije nije bio homoseksualac.[10] Morkom umire 1930. godine od tuberkuloze.
U knjizi Čovek koji je suviše znao, autor Dejvid Livit piše:
Nije iznenađujuće što je gubitak idealnog sadruga uticao da se u Tjuringovoj mašti začne ideal romantične ljubavi, a to se zbilo pre nego što je ta idealna veza uopšte mogla da se rasprši ili preraste u zreo odnos. U romanu Edgara M. Forstera, Moris (1914), ljubav naslovnog lika prema Klajvu Daramu prvo se razvila u čvrst i, po svoj prilici, postojan odnos (međutim, što je značajno, na Klajvovo insistiranje među njima nije bilo seksualnih odnosa), potom se pretvorila u prezir kada je Klajv odlučio da se oženi. Nasuprot tome, Tjuring nikada nije imao priliku da produbi svoju privrženost prema Krisu Morkomu ma kakav bio ishod.[15]
U eseju Priroda duše iz 1931. godine, posvećenom majci Kristofera Morkoma, navodi: „Kada telo umre, mehanizam tela koji drži dušu prestaje da funkcioniše, te duša pre ili kasnije, možda i u trenutku smrti, nalazi novo telo“.[16][10] Ta misao, o novom telu kao domu besmrtne duše, biće nadalje njegova vodilja u svim profesionalnim i intelektualnim stremljenjima – centar njegove vizije biće mašine kao entiteti sa svešću, ne slični, već jednaki ljudima.[10]
Godine 1941. Tjuring će zaprositi Džoun Klark koja je bila deo kriptografske ekipe u Blečli Klarku. Džoan će pristati, ali Tjuring će joj ubrzo priznati svoju homoseksualnu orijentaciju i reći da ipak ne može da dopusti da se venčaju.[10] Klarkova, po sopstvenim rečima, nije bila iznenađena tim priznanjem i ostaće njegov blizak prijatelj sve do Tjuringove smrti.[10]
Reference uredi
- ^ Alan Tjuring — indeksirane publikacije na Google Scholar
- ^ Beavers 2013, str. 481.
- ^ Newman, M. H. A. (1955). „Alan Mathison Turing. 1912–1954”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 1: 253—263. JSTOR 769256. S2CID 711366. doi:10.1098/rsbm.1955.0019.
- ^ Gray, Paul (29. 3. 1999). „Alan Turing – Time 100 People of the Century”. Time. Arhivirano iz originala 19. 01. 2011. g. Pristupljeno 26. 08. 2017. „Providing a blueprint for the electronic digital computer. The fact remains that everyone who taps at a keyboard, opening a spreadsheet or a word-processing program, is working on an incarnation of a Turing machine.”
- ^ Sipser 2006, str. 137.
- ^ Copeland, Jack (18. 6. 2012). „Alan Turing: The codebreaker who saved 'millions of lives'”. BBC News Technology. Pristupljeno 26. 10. 2014.
- ^ Schilling, Jonathan. „Churchill Said Turing Made the Single Biggest Contribution to Allied Victory”. The Churchill Centre: Myths. Arhivirano iz originala 17. 02. 2015. g. Pristupljeno 9. 1. 2015. and Hodges, Andrew. „Part 4: The Relay Race”. Update to Alan Turing: The Enigma. Pristupljeno 9. 1. 2015. Spencer, Clare (11. 9. 2009). „Profile: Alan Turing”. BBC News. „Update 13 February 2015”
- ^ Richelson 1997, str. 296.
- ^ Hartcup 2000, str. 96–99. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFHartcup2000 (help)
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c Ješić, A. Velikani nauke i umetnosti i njihova zanemarena (homo)seksualnost: Alan Tjuring – prvorodni greh veštačke inteligencije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. mart 2017). Beograd: Centar za kvir studije. . 2017. ISBN 978-86-918149-2-2. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Cooper, Prof S. Barry (7. 10. 2014). „The Imitation Game: how Benedict Cumberbatch brought Turing to life”. The Guardian. Guardian News and Media Limited. Pristupljeno 17. 4. 2017.
- ^ Alan Tjuring pomilovan od Kraljice Elizabete II Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. decembar 2013) - glassrpske.com (jezik: srpski)
- ^ Alan Turing receives royal pardon- theguardian.com (jezik: engleski)
- ^ Matematičar Alan Tjuring na novoj novčanici od 50 funti („Politika”, 15. jul 2019)
- ^ Livit, D. (2010) Čovek koji je suviše znao. Smederevo: Heliks. pp. 23.
- ^ Livit, D. (2010) Čovek koji je suviše znao. Smederevo: Heliks. pp. 105.
Literatura uredi
- Jones, G. James (11. 12. 2001). „Alan Turing – Towards a Digital Mind: Part 1”. System Toolbox. The Binary Freedom Project. Arhivirano iz originala 3. 8. 2007. g.
- Hartcup, Guy (2000). The Effect of Science on the Second World War. Basingstoke, Hampshire: Macmillan Press. str. 96—99.
- Richelson, Jeffery T. (1997). A Century of Spies: Intelligence in the Twentieth Century. New York: Oxford University Press.
- Hartcup, Guy (2000). The Effect of Science on the Second World War. Basingstoke, Hampshire: Macmillan Press. str. 296.
- Agar, Jon (2003). The government machine: a revolutionary history of the computer. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. ISBN 978-0-262-01202-7.
- Alexander, C. Hugh O'D. (c. 1945). „Cryptographic History of Work on the German Naval Enigma”. The National Archives, Kew, Reference HW 25/1.
- Beavers, Anthony (2013). „Alan Turing: Mathematical Mechanist”. Ur.: Cooper, S. Barry; van Leeuwen, Jan. Alan Turing: His Work and Impact. Waltham: Elsevier. str. 481—485. ISBN 978-0-12-386980-7.
- Beniger, James (1986). The control revolution: technological and economic origins of the information society. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-16986-9.
- Babbage, Charles (1864). Campbell-Kelly, Martin, ur. Passages from the life of a philosopher. Rough Draft Printing (objavljeno 2008). ISBN 978-1-60386-092-5.
- Bodanis, David (2005). Electric Universe: How Electricity Switched on the Modern World. New York: Three Rivers Press. ISBN 978-0-307-33598-2. OCLC 61684223.
- Bruderer, Herbert: Konrad Zuse und die Schweiz. Wer hat den Computer erfunden? Charles Babbage, Alan Turing und John von Neumann Oldenbourg Verlag, München XXVI, 224 Seiten. Bruderer, Herbert (2012). Konrad Zuse und die Schweiz: Wer hat den Computer erfunden?. Oldenbourg Wissenschaftsverlag. ISBN 978-3-486-71366-4.
- Campbell-Kelly, Martin; Aspray, William (1996). Computer: A History of the Information Machine. New York: Basic Books. ISBN 978-0-465-02989-1.
- Ceruzzi, Paul (1998). A History of Modern Computing. Cambridge, Massachusetts, and London: MIT Press. ISBN 978-0-262-53169-6.
- Chandler, Alfred (1977). The Visible Hand: The Managerial Revolution in American Business. Cambridge, Massachusetts: Belknap Press. ISBN 978-0-674-94052-9.
- Church, Alonzo (1936). „An Unsolvable Problem of Elementary Number Theory”. American Journal of Mathematics. 58 (2): 345—363. ISSN 0002-9327. JSTOR 2371045. doi:10.2307/2371045.
- Cooper, S. Barry; van Leeuwen, Jan (2013). Alan Turing: His Work and Impact. New York: Elsevier. ISBN 978-0-12-386980-7.
- Copeland, B. Jack (2004a). „Colossus: Its Origins and Originators”. IEEE Annals of the History of Computing. 26 (4): 38—45. S2CID 20209254. doi:10.1109/MAHC.2004.26.
- Copeland, B. Jack (2004b). The Essential Turing. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-825079-1. OCLC 156728127.
- Copeland, B. Jack (2005). Alan Turing's Automatic Computing Engine. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-856593-2. OCLC 224640979.
- Copeland, B. Jack (2006). Colossus: The secrets of Bletchley Park's code-breaking computers. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-284055-4.
- Edwards, Paul N (1996). The closed world: computers and the politics of discourse in Cold War America. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. ISBN 978-0-262-55028-4.
- Gannon, Paul (2007) [2006]. Colossus: Bletchley Park's Greatest Secret. London: Atlantic Books. ISBN 978-1-84354-331-2.
- Hilton, Peter (2006). „Living with Fish: Breaking Tunny in the Newmanry and Testery”. Colussus. in Copeland 2006, str. 189–203
- Hodges, Andrew (1983). Alan Turing : the enigma. London: Burnett Books. ISBN 978-0-09-152130-1.
- Hochhuth, Rolf (1988). Alan Turing: en berättelse. Symposion. ISBN 978-91-7868-109-9.
- Leavitt, David (2007). The man who knew too much: Alan Turing and the invention of the computer. Phoenix. ISBN 978-0-7538-2200-5.
- Levin, Janna (2006). A Madman Dreams of Turing Machines. New York: Knopf. ISBN 978-1-4000-3240-2.
- Lewin, Ronald (1978). Ultra Goes to War: The Secret Story. Classic Military History (Classic Penguin izd.). London, England: Hutchinson & Co (objavljeno 2001). ISBN 978-1-56649-231-7.
- Lubar, Steven (1993). Infoculture. Boston, Massachusetts and New York: Houghton Mifflin. ISBN 978-0-395-57042-5.
- Mahon, A. P. (1945). „The History of Hut Eight 1939–1945”. UK National Archives Reference HW 25/2. Pristupljeno 10. 12. 2009.
- Oakley, Brian, ur. (2006). The Bletchley Park War Diaries: July 1939 — August 1945 (2.6 izd.). Wynne Press.
- O'Connell, H; Fitzgerald, M (2003). „Did Alan Turing have Asperger's syndrome?”. Irish Journal of Psychological Medicine. Irish Institute of Psychological Medicine. 20 (1): 28—31. ISSN 0790-9667. PMID 30440230. S2CID 53563123. doi:10.1017/s0790966700007503.
- O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F. „Alan Mathison Turing”. MacTutor History of Mathematics archive. University of St Andrews.
- Petzold, Charles "The Annotated Turing: A Guided Tour through Alan Turing's Historic Paper on Computability and the Turing Machine". Indianapolis. . Wiley Publishing. 2008. ISBN 978-0-470-22905-7.
- Smith, Roger (1997). Fontana History of the Human Sciences. London: Fontana.
- Sipser, Michael (2006). Introduction to the Theory of Computation. PWS Publishing. ISBN 978-0-534-95097-2.
- Weizenbaum, Joseph (1976). Computer Power and Human Reason. London: W.H. Freeman. ISBN 978-0-7167-0463-8.
- Turing, A. M. (1937) [Delivered to the Society November 1936]. „On Computable Numbers, with an Application to the Entscheidungsproblem” (PDF). Proceedings of the London Mathematical Society. 2. 42. str. 230—65. doi:10.1112/plms/s2-42.1.230. and Turing, A.M. (1938). „On Computable Numbers, with an Application to the Entscheidungsproblem: A correction”. Proceedings of the London Mathematical Society. 2. 43 (objavljeno 1937). str. 544—46. doi:10.1112/plms/s2-43.6.544.
- Turing, Sara Stoney (1959). Alan M Turing. W Heffer. Turing's mother, who survived him by many years, wrote this 157-page biography of her son, glorifying his life. It was published in 1959, and so could not cover his war work. Scarcely 300 copies were sold (Sara Turing to Lyn Newman, 1967, Library of St John's College, Cambridge). The six-page foreword by Lyn Irvine includes reminiscences and is more frequently quoted. It was re-published by Cambridge University Press in 2012, to honour the centenary of his birth, and included a new foreword by Martin Davis, as well as a never-before-published memoir by Turing's older brother John F. Turing.
- Whitemore, Hugh; Hodges, Andrew (1988). Breaking the code. S. French. ISBN 9780573016561. This 1986 Hugh Whitemore play tells the story of Turing's life and death. In the original West End and Broadway runs, Derek Jacobi played Turing and he recreated the role in a 1997 television film based on the play made jointly by the BBC and WGBH, Boston. The play is published by Amber Lane Press, Oxford, . ASIN B000B7TM0Q https://www.amazon.com/dp/B000B7TM0Q. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Williams, Michael R. (1985). A History of Computing Technology. Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice-Hall. ISBN 978-0-8186-7739-7.
- Yates, David M. (1997). Turing's Legacy: A history of computing at the National Physical Laboratory 1945–1995. London: London Science Museum. ISBN 978-0-901805-94-2. OCLC 123794619.
- Copeland, B. Jack (ur.). „The Mind and the Computing Machine: Alan Turing and others”. The Rutherford Journal.
- Copeland, B. Jack (ur.). „Alan Turing: Father of the Modern Computer”. The Rutherford Journal.
- Hodges, Andrew (27. 8. 2007). „Alan Turing”. Ur.: Zalta, Edward N. Stanford Encyclopedia of Philosophy (Winter 2009 izd.). Stanford University. Pristupljeno 10. 1. 2011.
- Hodges, Andrew (2004). „Turing, Alan Mathison”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/36578. (Subscription or UK public library membership required.)
- Gray, Paul (29. 3. 1999). „Computer Scientist: Alan Turing”. Time. Arhivirano iz originala 19. 01. 2011. g. Pristupljeno 26. 08. 2017.
- Copeland, B. Jack; Bowen, Jonathan P.; Wilson, Robin; Sprevak, Mark (2017). The Turing Guide. Oxford University Press. ISBN 978-0198747833.
- Hodges, Andrew (2014). Alan Turing: The Enigma. Princeton University Press. ISBN 978-0691164724. (originally published in 1983); basis of the film The Imitation Game
- Dyson, George (2012). Turing's Cathedral: The Origins of the Digital Universe. Vintage. ISBN 978-1400075997.
- Gleick, James (2011). The Information: A History, a Theory, a Flood. New York: Pantheon. ISBN 978-0-375-42372-7.
Spoljašnje veze uredi
- Kratka biografija Alana Tjuringa
- Arhiva i dokumenti Alana Tjuringa
- How Alan Turing Cracked The Enigma Code Imperial War Museums
- Alan Turing RKBExplorer
- Alan Turing Year
- CiE 2012: Turing Centenary Conference
- AlanTuring.net – Turing Archive for the History of Computing by Jack Copeland
- The Turing Archive[mrtva veza]
- Happy 100th Birthday, Alan Turing by Stephen Wolfram.
- Sherborne School Archives
- Alan Turing plaques recorded on openplaques.org