Alan Matison Tjuring (engl. Alan Mathison Turing; London, 23. jun 1912Češir, 7. jun 1954) bio je engleski matematičar, logičar i kriptograf. Smatra se ocem modernog računarstva — napravio je koncept algoritama koji se danas koristi u svetu, i računanja pomoću Tjuringove mašine, formulišući danas široko prihvaćenu Tjuringovu verziju Čerč-Tjuringove teze, naime, da svaki praktični računarski model ima ili ekvivalentne mogućnosti Tjuringovoj mašini, ili njegove mogućnosti predstavljaju podskup mogućnosti Tjuringove mašine.[2][3][4][5]

Alan Tjuring
Tjuring (1936)
Lični podaci
Puno imeAlan Matison Tjuring
Datum rođenja(1912-06-23)23. jun 1912.
Mesto rođenjaLondon, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti7. jun 1954.(1954-06-07) (41 god.)
Mesto smrtiČešir, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Uzrok smrtitrovanje cijanidom
Univerzitet
Naučni rad
Polje
MentoriAlonzo Čerč
Poznat po

Potpispotpis_alt}}}
Zvanični veb-sajt
www.turingarchive.org

Svojim Tjuringovim testom, dao je značajan i provokativan doprinos debati koja se ticala veštačke inteligencije: da li će ikad biti moguće reći da je mašina svesna i da može da misli. Kasnije je radio u Nacionalnoj fizičkoj laboratoriji, a 1947. godine je prešao u Univerzitet u Mančesteru da radi, uglavnom na softveru, na mančesterskom Marku I, za koji se tada smatralo da je jedan od prvih pravih računara.

Tokom Drugog svetskog rata, Tjuring je radio u Blečli parku, britanskom kriptoanalitičkom centru, i bio je jedno vreme šef Hut-a 8, odeljenja zaduženog za nemačku mornaricu. Tjuring je razvio više tehnika za razbijanje šifara, uključujući metod bombe, elektromehaničku mašinu, koja je mogla da otkrije postavke Enigme.[6][7][8][9] Godine 1952, Tjuring je osuđen za delo „velike nepristojnosti” (engl. Act of gross indecency) pošto je priznao da je bio u vezi sa muškarcem u Mančesteru. Bio je poslat na hormonsku terapiju. Tjuring je umro 1954. godine pošto je pojeo jabuku napunjenu cijanidom. Njegova smrt se smatra samoubistvom.

Biografija uredi

Detinjstvo, srednja škola, studije uredi

Alanov otac, Džulijus Tjuring (Julius Mathison Turing) je radio u Indiji, ali kada je supruga ostala u drugom stanju, 1911. godine, mladi bračni par odlučuje da je bolje za dete da odrasta u Engleskoj, pa su se vratili u London, gde se Alan i rodio 23. juna 1912. godine. Kao veoma mlad je pokazivao mnogo više nego što se očekuje od deteta njegovih godina. Priča se da je naučio da čita za tri nedelje, a i kao jako mlad je pokazivao interesovanje za brojeve.

Sa šest godina su ga upisali u dnevnu školu St Michael. Godine 1926, kada je imao 14 godina, upisan je u Šerborn školu u Dorsetu. Tjuringova naklonjenost matematici i hemiji mu nije donela poštovanje profesora u Šerbornu, pošto se kod njih učenje zasnivalo na opštem obrazovanju. Vreme provedeno u Šebronu i u pratećem internatu u velikoj meri će oblikovati njegova buduća lična i profesionalna interesovanja i domete.[10] U školi se negovalo klasično obrazovanje, te ne čudi što je zbog svojih istupa od redovnog nastavnog plana u matematičke vode jednom izazvao bes razrednog starešine koji mu je podviknuo: „Ova soba smrdi na matematiku! Izađi i donesi sprej za dezinfikovanje!“[10] Ipak, većina nastavnika i drugi učenici su mu se divili zbog talenta za prirodne nauke i hrabrili su ga da nastavi u tom smeru.[10]

Veći deo 1937. i 1938. godine je proveo na Univerzitetu Prinston, učeći kod Alonza Čerča (Alonzo Church). Godine 1938. dobio je diplomu Prinstona. Vratio se 1939. godine u Kembridž, gde je kod Ludviga Vitgenštajna (Ludwig Wittgenstein) pohađao časove o fundamentalnoj matematici.

Kriptoanaliza uredi

U toku Drugog svetskog rata, Tjuring je bio najzaslužniji za razbijanje nemačkih šifara, radeći u Blečli parku. Radio je na razbijanju Enigme i Lorenca СЗ 40/42, i jedno vreme je bio šef odeljenja Hut 8.

Od 1938. godine Tjuring je radio u Britanskoj organizaciji za razbijanje šifara (Government Code and Cypher School). Radio je na problemu nemačke mašine, Enigma, i sarađivao sa Dili Noks (Dilli Knox), koja je takođe radila u GCCS-u. Dana 4. septembra 1939. godine, dan pošto je Engleska objavila rat Nemačkoj, Tjuring je prešao u Blečli park, štab GCCS-a za vreme Drugog svetskog rata.

Računari i Tjuringov test uredi

Od 1945. do 1947. godine je u Nacionalnoj Fizičkoj Laboratoriji, gde je radio na dizajniranju ACE-a (Automatic Computing Engine). Dana 19. februara 1946. godine prezentirao je dizajn prvog računara u Britaniji. Iako ga je dizajnirao, ACE je izvršio prvi program tek 10. maja 1950. godine, i to u Tjuringovom odsustvu, jer je on tada bio u Kembridžu. Godine 1949, je postao direktor računarske laboratorije, Mančesterskog Univerziteta, i radio je na softveru jednog od prvih pravih računara, Mančesterskom Marku I. Radio je i na problemu veštačke inteligencije, i predstavio je eksperiment poznat kao Tjuringov test.

Godine 1948, je pisao šahovski program za računar koji još uvek nije postojao, tako da je 1952. godine sam simulirao program, koji je jednom pobedio i jednom izgubio meč.

Tužba za homoseksualna dela i Tjuringova smrt uredi

Tjuring je bio homoseksualac, kada je to bilo nezakonito u Engleskoj, i predstavljano kao mentalna bolest. Osuđen je jer je bio u vezi sa Arnoldom Marejom, i bio je podvrgnut terapiji primanja estrogen injekcija, što je trajalo godinu dana. To je, u stvari, značilo i prestanak njegovog rada. Godine 1954. umro je od trovanja cijanidom, jer je pojeo jabuku u koju je bio ubrizgan cijanid. Njegova smrt je proglašena samoubistvom.[11]

Osuda za „teško nedolično ponašanje” je povučena i njega je, 24. decembra 2013. godine, posthumno pomilovala Elizabeta II. Alan Tjuring je tek četvrta osoba od 1945. godine, koja je u Ujedinjenom Kraljevstvu dobila kraljevsko pomilovanje.[12][13]

Počasna obeležja uredi

Od 1966. godine Asocijacija za računarstvo (Association for Computing Machinery) dodeljuje Tjuringovu nagradu, za računarska dostignuća. Smatra se da je ta nagrada u svetu računara jednaka sa Nobelovom nagradom. U Mančesteru, u gradu u kojem je radio do kraja svog života, se održavaju razne počasti u ime Tjuringa. Jedna od ulica u Mančesteru je 1994. godine nazvana po Tjuringu (Alan Turing Way).

Statua Tjuringu je otkrivena u Mančesteru 23. juna 2001. godine u Sakvil parku, između Mančesterskog univerziteta i ulice kanal (Canal Street). Kad je trebalo da bude Tjuringov 86-i rođendan, 23. juna 1998. godine, Endru Hodžis, njegov biograf, je otkrio zahvalnicu na kapiji njegovog doma, u Londonu, gde je sada Kolonejd Hotel. To je uradio na 50. godišnjici njegove smrti, 7. juna 2004. godine.

Odlučeno je da se njegov lik nađe na novčanici od 50 funti od 2021. godine.[14]

Enigma uredi

Prvi septembar 1939. godine. Nemačka i Sovjetski Savez kreću na Poljsku. Uporedo sa oružanim sukobima na zemlji i nebu, van očiju javnosti vodi se jednako važan, tihi rat.[10] Godinama unazad, poljska obaveštajna služba zajedno sa francuskim i britanskim obaveštajcima zna za Enigmu, mašine za šifrovanje poruka koja će zadavati muke saveznicima. Engleska vlada odmah po izbijanju rata okuplja tim obaveštajaca i kriptoanalitičara u Vladinoj školi za kodove i šifre u Blečli parku u okolini Londona.[10] Tajni projekat Ultra predvode Alan Tjuring i Dilvin Noks.[10] Za samo nekoliko nedelja, Tjuring, uz pomoć kolege matematičara Gordona Velčmana, uspeva da konstruiše elektromehanički kriptoanalitički uređaj, takozvanu Bombu za razbijanje šifri Enigme.[10]

Fizičko srce Enigme bili su rotori koji su se okretali različitim brzinama.[10] Svaki od rotora je mogao da se nađe u 26 različitih položaja.[10] U slučaju najjednostavnije Enigme, postojala su tri rotora, te je stanja u kojima su rotori mogli da se nađu zajedno bilo 263 =17576.[10] Pomorske Enigme imale su i do osam rotora. Za tumačenje poruke poslate jednom Enigmom, operater sa druge strane je morao da ima istovetnu mašinu i da zna početnu postavku mašine, takozvani key setting.[10] Nemci su početno stanje menjali mesečno. Situaciju je komplikovalo što se sa svakim pritiskom dugmeta tastature kôd menjao, tako da neko slovo – na primer a – u prvom pritisku daje jedno slovo, a u drugom neko drugo slovo: dakle, dva slova a u jednoj reči neće biti zamenjena istim slovom.[10] Promena koda nakon pritiska slova se ostvarivala time što se menjala pozicija rotora.[10] Vojne Enigme su imale i prekidačku tablu na kojoj su se slova uparivala, tako da su slova u parovima menjala mesto prilikom kodiranja – na primer, a bi zamenilo mesto sa m – što je dodatno komplikovalo situaciju.[10]

Enigma je imala slabe tačke. Jedna je bila to što dato slovo nikad nije bilo kodirano istim tim slovom – na primer, ako bismo pritisli a na tastaturi, nikada ne bismo kao njegovu šifrovanu zamenu dobili a. Drugi izvor ranjivosti bilo je to što su se neke fraze ponavljale – najčešće one koje su se ticale meteoroloških okolnosti. Konkretnije, Nemci su svako jutro slali meteorološki izveštaj.[10]

Tjuring je svoj dizajn Bombe bazirao na logičkoj kontradikciji – traženo stanje, odnosno postavka za kodiranje nije moglo da rezultira time da se jedno slovo menja tim istim slovom.[10] Dakle, Bomba je tragala za tačnim postavkama odnosno kodom, i odbacivala one postavke koje su davale isto slovo za dato slovo.[10] Većina mogućih postavki je bila kontradiktorna, te su ih odbacivali, pa je ostajalo samo nekoliko koje je imalo smisla detaljno proveriti.[10]

Tjuring je uspeo, 1941. godine, zahvaljujući sredstvima za koja je apelovao direktno Čerčilu, da napravi Bombu za komplikovanu pomorsku Enigmu.[10]

Nešto kasnije, 1942, Tjuring razvija tehniku duhovito nazvanu turingizmus, koja će biti osnova za konstruisanje Kolosa, prvog digitalnog programabilnog računara, namenjenog razbijanju nacističkih Lorencovih šifri.[10] Bomba i Kolos su nemačkim snagama zadale udarac koji je jezičak pobede nepovratno pomerio na stranu saveznika.[10]

Seksualna orijentacija uredi

Tokom školovanja u Šerbornu 1928. godine Tjuring se sprijateljio s Kristoferom Morkomom, starijim učenikom, takođe veoma nadarenim za prirodne nauke.[10] Ova ljubav, podgrejavana dugim, i na svoj način romantičnim razgovorima o vrednosti broja π i teoriji relativnosti, bila je, po svemu sudeći platonska, jer Morkom najverovatnije nije bio homoseksualac.[10] Morkom umire 1930. godine od tuberkuloze.

U knjizi Čovek koji je suviše znao, autor Dejvid Livit piše:

Nije iznenađujuće što je gubitak idealnog sadruga uticao da se u Tjuringovoj mašti začne ideal romantične ljubavi, a to se zbilo pre nego što je ta idealna veza uopšte mogla da se rasprši ili preraste u zreo odnos. U romanu Edgara M. Forstera, Moris (1914), ljubav naslovnog lika prema Klajvu Daramu prvo se razvila u čvrst i, po svoj prilici, postojan odnos (međutim, što je značajno, na Klajvovo insistiranje među njima nije bilo seksualnih odnosa), potom se pretvorila u prezir kada je Klajv odlučio da se oženi. Nasuprot tome, Tjuring nikada nije imao priliku da produbi svoju privrženost prema Krisu Morkomu ma kakav bio ishod.[15]

U eseju Priroda duše iz 1931. godine, posvećenom majci Kristofera Morkoma, navodi: „Kada telo umre, mehanizam tela koji drži dušu prestaje da funkcioniše, te duša pre ili kasnije, možda i u trenutku smrti, nalazi novo telo“.[16][10] Ta misao, o novom telu kao domu besmrtne duše, biće nadalje njegova vodilja u svim profesionalnim i intelektualnim stremljenjima – centar njegove vizije biće mašine kao entiteti sa svešću, ne slični, već jednaki ljudima.[10]

Godine 1941. Tjuring će zaprositi Džoun Klark koja je bila deo kriptografske ekipe u Blečli Klarku. Džoan će pristati, ali Tjuring će joj ubrzo priznati svoju homoseksualnu orijentaciju i reći da ipak ne može da dopusti da se venčaju.[10] Klarkova, po sopstvenim rečima, nije bila iznenađena tim priznanjem i ostaće njegov blizak prijatelj sve do Tjuringove smrti.[10]

Reference uredi

  1. ^ Alan Tjuring — indeksirane publikacije na Google Scholar  
  2. ^ Beavers 2013, str. 481.
  3. ^ Newman, M. H. A. (1955). „Alan Mathison Turing. 1912–1954”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 1: 253—263. JSTOR 769256. S2CID 711366. doi:10.1098/rsbm.1955.0019. 
  4. ^ Gray, Paul (29. 3. 1999). „Alan Turing – Time 100 People of the Century”. Time. Arhivirano iz originala 19. 01. 2011. g. Pristupljeno 26. 08. 2017. „Providing a blueprint for the electronic digital computer. The fact remains that everyone who taps at a keyboard, opening a spreadsheet or a word-processing program, is working on an incarnation of a Turing machine. 
  5. ^ Sipser 2006, str. 137.
  6. ^ Copeland, Jack (18. 6. 2012). „Alan Turing: The codebreaker who saved 'millions of lives'. BBC News Technology. Pristupljeno 26. 10. 2014. 
  7. ^ Schilling, Jonathan. „Churchill Said Turing Made the Single Biggest Contribution to Allied Victory”. The Churchill Centre: Myths. Arhivirano iz originala 17. 02. 2015. g. Pristupljeno 9. 1. 2015.  and Hodges, Andrew. „Part 4: The Relay Race”. Update to Alan Turing: The Enigma. Pristupljeno 9. 1. 2015.  Spencer, Clare (11. 9. 2009). „Profile: Alan Turing”. BBC News. „Update 13 February 2015 
  8. ^ Richelson 1997, str. 296.
  9. ^ Hartcup 2000, str. 96–99. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFHartcup2000 (help)
  10. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c Ješić, A. Velikani nauke i umetnosti i njihova zanemarena (homo)seksualnost: Alan Tjuring – prvorodni greh veštačke inteligencije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. mart 2017). Beograd: Centar za kvir studije. . 2017. ISBN 978-86-918149-2-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  11. ^ Cooper, Prof S. Barry (7. 10. 2014). „The Imitation Game: how Benedict Cumberbatch brought Turing to life”. The Guardian. Guardian News and Media Limited. Pristupljeno 17. 4. 2017. 
  12. ^ Alan Tjuring pomilovan od Kraljice Elizabete II Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. decembar 2013) - glassrpske.com (jezik: srpski)
  13. ^ Alan Turing receives royal pardon- theguardian.com (jezik: engleski)
  14. ^ Matematičar Alan Tjuring na novoj novčanici od 50 funti („Politika”, 15. jul 2019)
  15. ^ Livit, D. (2010) Čovek koji je suviše znao. Smederevo: Heliks. pp. 23.
  16. ^ Livit, D. (2010) Čovek koji je suviše znao. Smederevo: Heliks. pp. 105.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi