Sveti mučenik Aleksandar je hrišćanski svetitelj. Po poreklu je Sloven. Bio je osamnaestogodišnji vojnik u vojsci cara Maksimijana. Odbio je da po carevoj naredbi oda počast idolima, zbog čega je dat kapetanu Tiverijanu, da ga ili usavetuje, da se odrekne Hrista, ili pak da ga muči i pogubi. Pošto su saveti bili uzaludni, uzeo ga je Tiverijan sa sobom i poveo preko Makedonije u Carigrad, kuda je i sam morao po dužnosti ići. U svakom mestu mladi Aleksandar je ljuto mučen; ali u svakom mestu izlazili su pred njega hrišćani moleći ga za blagoslov i hrabreći ga u podvigu. Za njim je sledovala i majka njegova Pimenija. Hrišćani veruju da se u toku ovoga putovanja Aleksandru više puta javljao anđeo Božji blažeći muke njegove i hrabreći ga. Na jednom mestu, zvanom Karasura, mučenik je stvori čudo molitvom; naime, kada je žeđ dosadila i njemu i vojnicima, koji su ga pratili, on je izveo izvor hladne vode. Na obali reke Ergine naredio je Tiverijan, da dželat poseče Aleksandra i telo mu baci u vodu. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da, kada je dželat zamahnuo nad glavom mučenikovom, video je svetle anđele unaokolo, i uplašio se, i klonula mu je ruka. Upitao ga Aleksandar, zašto mu je klonula ruka, a on je rekao, da vidi neke svetle mladiće okolo njega. Željan smrti i sjedinjenja sa Bogom Aleksandar se pomolio Bogu, da odstupe angeli, te da se dželat ne plaši. I tako je dželat odradio svoj posao 298. godine. Pimenija je izvadila telo svoga sina iz reke i časno ga sahranila. Pominju se mnoga isceljenja na grobu svetog mučenika.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 13. maja po crkvenom, a 26. maja po gregorijanskom kalendaru.[1]

Reference uredi

  1. ^ „Sveti mučenik Aleksandar”. Večiti pravoslavni kalendar (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-25. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi