Aleksandrova bašta

Aleksandrova bašta (ruski: Aleksandrovskiй sad) jedan je od prvih urbanih javnih parkova u Moskvi, Rusiji. Park se sastoji od tri zasebne bašte, koja se prostiru kroz duž cele zapadne strane Kremaljskog zida[1], tačnije 865 metara.

Istorija uredi

 
Kapija Aleksandrove bašte.

Do osamnaestog veka reka Neglijana je proticala na mestu buduće Aleksandrove bašte. Voda je bila čista i tu se često pecalo, a održavale su se i brojne proslave. Vremenom je voda postala zagađena i razarajuća, i car je odlučio da se voda provede kroz podzemne cevi. Posle Napoleonovih ratova, car Aleksandar I je zaposlio arhitektu Jozefa Bovea da rekonstruiše delove grada koje su uništile francuske trupe. Bove je kreirao novu baštu od 1819. do 1823, na mestu rečnog korita reke.

Nakon krunisanja Aleksandra II 1856. bašte su preimenovane u Aleksandrova bašta.

Savremeno doba uredi

Tokom rekonstrukcije od 2012. do 2013, deo starih drveća je uklonjen i posađeno je 200 novih drveća i 2700 sadnica i bašta ruža površine 750 metara kvadratnih[2]. Takođe su postavljene i nove lampe. Ispucali asfalt je 2015. zamenjen novim pločicama. U oktobru 2016. je bašta dobila Wi-Fi. Gradski događaji se održavaju u bašti, 2017. je proslavljeno zatvaranje festivala “Vojni orkestri u državnim parkovima”. Na Dan pobede i Dan grada se u bašti polaže cveće na Grob neznanog junaka.

 
Šema Aleksandrove bašte 2015.

Plan uredi

 
Obelisk u vreme dinastije Romanov.

Gornja bašta uredi

Otvorena je 1821. i dugačka je 350 metara.

Grob neznanog junaka sa Večnim plamenom uredi

Nalazi se prema glavnom ulazu u park. Grob je sagrađen 1967. i u njemu se nalazi telo vojnika koji je poginuo u Drugom svetskom ratu, kod najdalje tačke do koje je prodrela Nacistička Nemačka tokom pohoda na Moskvu.

Obelisk uredi

Središnji deo gornje bašte sadrži pećinu koja je sagrađena ispod kule. Iako pećina nije izgrađena do 1841. bila je deo Boveovog prvobitnog dizajna. Ispred pećine se nalazi obelisk koji je podignut 10. jula 1914, što je godinu dana posle obeležavanja trista godina dinastije Romanov. Spomenik je napravljen od granita iz Finske i na njemu su nabrojani svi carevi ove dinastije, kao i grbovi ruskih provincija. Četiri godine kasnije, dinastija je ugašena, i Boljševici su (po Lenjinovom naređenju) skinuli dvoglavog orla sa spomenika, i zamenili prvobitna imena sa imenima 19 socijalističkih i komunističkih filozofa, kao i političkih lidera. Obelisk se prvobitno nalazio u donjoj bašti i onda je premešten na njegovo trenutno mesto 1966. U dogovoru je da se Lenjinov spomenik zameni sa obeliskom koji bi bio duplikat originalu[3].

Kompleks fontana uredi

Kompleks je izgrađen 1997. i sastoji se od 12 fontana i mnoštvo skulptura. Svakog aprila u tačno 5 sati popodne se održava pozorišni nastup. Pri početku sezone otvaranja kompleksa, grupa ljudi detaljno proverava stanje svake fontane, i za ovaj proces se odvaja 20 dana.

Srednja bašta uredi

Najistaknutija odlika srednje bašte je Zapovednička kula. Zapovednička kula izgrađena je 1495. godine, a njen graditelj bio je Aleviz Frijazin. Nalazi se ispred Aleksandrove bašte. Današnje ime dobila je u 19. veku kada je pokraj nje bilo sedište vojnog zapovednika Moskve. Na nju je nadograđena posmatračnica od 1676. do 1686. godine, kao i na svim ostalim kulama. Visoka je 41,25 metara. Preko puta kule se nalazi sporedan ulaz u park, koji je direktno povezan sa moskovskim metroom.

Spomenik Aleksandru I uredi

Ova bronzana skulptura se nalazi u centri Moskve i otvorena je 20. novembra 2014. U ruci mu se nalazi mač, stoji nad oružjem neprijatelja, a na ramenu mu je plašt. Osam vajara se takmičilo za ovu skulpturu, i finalni dizajn je odabran u avgustu 2014. Svečanoj ceremoniji je prisustvovao predsednik Rusije Vladimir Putin.

Donja bašta uredi

Izgrađena je 1823. i povezana je sa ulicom koja vodi do Borovicke kule, koja je jedna od dva ulaza za pešake i vozila do Kremlja.

Reference uredi

  1. ^ Romani︠u︡k, Sergeĭ. (2007). Moskva za Sadovym kolʹt︠s︡om. Moskva: AST. ISBN 978-5-17-044643-8. OCLC 221536460. 
  2. ^ „Upravdelami prezidenta oproverglo vыrubku Aleksandrovskogo sada”. lenta.ru. Pristupljeno 2019-12-27. 
  3. ^ Moskovskiĭ Kremlʹ, Krasnai︠a︡ ploshchadʹ. I︠U︡dakov, I. I︠U︡., Юdakov, I. Ю. (Izd. 2-e, perer. i dop izd.). Moskva: Nat︠s︡ionalʹnoe geogr. ob-vo "Veche". 2007. ISBN 978-5-9533-2395-6. OCLC 171275108. 

Spoljašnje veze uredi