Aleksije V Veliki Komnin

Aleksije V Veliki Komnin (grč. Αλεξιος Σκανταριος Μεγας Κομνηνος, 1454 – 1. novembar 1463), nasledio je svog strica cara Jovana IV, u aprilu 1460. godine, i vladao je Trapezuntskim carstvom dok ga nije zbacio drugi stric , David Veliki Komnin. Aleksije je bio sin i jedino poznato dete Aleksandra, brata careva Jovana IV i Davida. Aleksandar je bio car - savladar svom bratu caru Jovanu IV, ali je umro pre 1460. godine, čime je mladi Aleksije V postao naslednik cara Jovana IV. Gotovo odmah nakon Aleksijevog stupanja na vlast, David je, uz podršku uticajne porodice Kavasita, svrgnuo cara Aleksija V i preuzeo presto za sebe.

Cara Aleksija V su zajedno sa ostatkom njegove porodice pogubili Osmanlije u Konstantinopolju 1463. godine, dve godine nakon osvajanja Trapezunta od strane Osmanskog carstva, nakon što je car David bio optužen da sprema izdaju osmanskog sultana Mehmeda II.

Život

uredi

Car Aleksije V Veliki Komnin je rođen 1454. godine, kao jedino poznato dete Aleksandra Velikog Komnina, trapezuntskog cara - savladara, i Marije Gatiluzijo, ćerke Dorina I Gatiluzija, gospodara ostrva Lezbos.[1] Aleksandar, koji se u nekim izvorima naziva i Skantarije, bio je sin trapezuntskog cara Aleksija IV Velikog Komnina (1417–1429) i bio je njegov izabrani naslednik.[2] Međutim, cara Aleksija IV je ubio i nasledio Aleksandrov stariji brat, car Jovan IV Veliki Komnin (1429–1460), 1429. godine.[3] U početku neprijateljski raspoloženi jedan prema drugom, dva brata su se na kraju pomirila i čini se da je Aleksandra imenovao njegov brat 1450-ih za cara - savladara, pošto car Jovan IV nije imao sinove i više je voleo Aleksandra u odnosu na svog najmlađeg brata Davida.[2] Aleksandar je umro pre cara Jovana IV, što je odredilo mladog Aleksija da bude izabran za Jovanovog naslednika.[4]

Car Aleksije V je bio vrlo kratko car nakon smrti svog strica,[5][6] aprila 1460. godine,[7] ali ga je skoro odmah svrgnuo njegov stric David Veliki Komnin, koji je potom preuzeo presto za sebe.[6] David je bio i odrastao i iskusan komandant i mora da je kao takav sebe smatrao pogodnijim kandidatom.[4] Davidova uzurpacija, koju je uglavnom podržavala aristokratska porodica Kavasita, bila je toliko brza da neki savremeni i skoro savremeni izvori opisuju da je David odmah nasledio brata, cara Jovana IV. Međutim, savremeni istoričar Laonik Halkokondil piše da je David preuzeo presto od svog mladog bratanca.[2]

Aleksijev život od njegovog rođenja do njegove smrti slabo je poznat. Oprečni izveštaji opisuju da je živeo u izgnanstvu u Peri, u blizini Carigrada,[6] ili da je ostao u Trapezuntu.[8] Kasniji izvori navode da je osmanski sultan Mehmed II, koji je osvojio Carigrad 1453. godine, u nekom trenutku uzeo mladog cara Aleksija V za jednog od svojih paževa.[1] Sultan Mehmed II je 15. avgusta 1461. godine osvojio Trapezunt i dozvolio Aleksijevom stricu caru Davidu i njegovoj porodici da se nasele u blizini Adrijanopolja, ali ih je 1463. sultan optužio za izdaju.[9] Možda su ove optužbe proizašle iz Trepezunta koji je u to vreme privremeno osvojio Uzun Hasan od Ak Kojunlua, Davidov zet.[10] U to vreme car Aleksije V je živeo sa stricem carem Davidom i njegovim sinovima.[11] Car Aleksije V je nakratko prešao u islam nakon optužbi za izdaju, ali je ubrzo nakon toga ponovo prešao u hrišćanstvo.[11] Pogubljen je zajedno sa Davidom i Davidovom decom u Konstantinopolju 1. novembra 1463. godine.[1] U julu 2013, car Aleksije V, car David i Davidovi pogubljeni sinovi su kanonizovani za svetitelje od strane Istočne Pravoslavne Crkve.[12]

Reference

uredi
  1. ^ a b v Jackson Williams 2007, str. 184.
  2. ^ a b v Kuršanskis 1979, str. 242
  3. ^ Jackson Williams 2007, str. 181.
  4. ^ a b Kuršanskis 1979, str. 244
  5. ^ Schmuck 2003, str. 31
  6. ^ a b v Grosvenor 1895, str. 103
  7. ^ Jackson Williams 2007, str. 183.
  8. ^ Kuršanskis 1979, str. 243
  9. ^ Jackson Williams 2007, str. 185.
  10. ^ Karpov 2012, str. 80–81
  11. ^ a b PLP, 12085. Κομνηνός, Ἀλέξιος Σκαντάριος.
  12. ^ „omhksea.org.”. 

Literatura

uredi
  • "Canonization Of New Saints By The Ecumenical Patriarchate". Ecumenical Patriarchate: Orthodox Metropolitanate of Hong Kong and South East Asia. 2 August 2013. Pristupljeno 26 November 2021.
  • Finlay, George (1851). The History of Greece, from its Conquest by the Crusaders to its Conquest by the Turks, and of the Empire of Trebizond 1204–1461. Edinburgh and London: William Blackwood and Sons. OCLC 757680.
  • Grosvenor, Edwin A. (1895). Constantinople, Volume I. with an introduction by Lew Wallace. Boston: Roberts Brothers. OCLC 1042380477.
  • Williams, Kelsey Jackson (januar 2007). „A Genealogy of the Grand Komnenoi of Trebizond”. The Journal of the Foundation for Mediaeval Genealogy. 2 (3): 171—189. ISSN 1479-5078. hdl:10023/8570. .
  • Karpov, Sergei (januar 2012). „New Archival Discoveries of Documents Concerning the Empire of Trebizond”. Ankara Üniversitesi Güneydoğu Avrupa Çalışmaları Uygulama ve Araştırma Merkezi Dergisi. .
  • Kuršanskis, Michel (1979). „La descendance d'Alexis IV, empereur de Trébizonde. Contribution à la prosopographie des Grands Comnènes”. Revue des Études Byzantines. 37: 239—247. doi:10.3406/rebyz.1979.2098. .
  • Schmuck, Hilmar (2003). Griechischer Biographischer Index [Greek Biographical Index] (in German). Munich: K. G. Saur Verlag. ISBN 3-598-34206-3.
  • Trapp, Erich; Beyer, Hans-Veit; Walther, Rainer; Sturm-Schnabl, Katja; Kislinger, Ewald; Leontiadis, Ioannis; Kaplaneres, Sokrates (1976–1996). Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit (in German). Vienna: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften. ISBN 3-7001-3003-1.
  • Radivoj Radić (2022). Istorija Trapezuntskog carstva. Beograd: Zavod za udžbenike. ISBN 978-86-17-20766-1.