Alek Marjano (pravo ime Aleksij Marjanović, Ivanovci, 1935 — Beograd, 1992) bio je dečiji pisac, humorista i satiričar. Svoja dela objavljivao je pod pseudonimom, po kom je i ostao poznat u srpskoj književnosti.

Alek Marjano
Lični podaci
Puno imeAleksije Marjanović
Datum rođenja1935
Mesto rođenjaIvanovci, Ljig, Kraljevina Srbija
Datum smrti1992
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Biografija

uredi

Rođen je 1935. godine u Ivanovcima kod Ljiga. Studirao je svetsku književnost. Živeo je i stvarao u Beogradu. Bio je oženjen Vaskom Jukić Marjanović, jednom od retkih žena satiričara u Srbiji i Jugoslaviji. Imao je sina Bodina Marjanovića, koji se poput roditelja bavio pisanjem stihova i satire. Pored velikana srpske književnosti kao što su Mika Antić i Duško Radović i on je bio autor u časopisu za humor i satiru „Jež”. Glavni i odgovorni urednik časopisa „Satirične vertikale” i urednik redakcije na veb portalu za umetnost i kulturu „Pokazivač”. Imao je svoju rubriku u dnevnom listu „Večernje Novosti”.[1] Učestvovao je, zajedno sa Ivanom Ivanovićem i Rastkom Zakićem, u osnivanju izdavačke kuće „Zapis”, čiji je osnivač bilo Udruženje književnika Srbije i čiji su i sami bili članovi.[2] Bio je član Društva književnika Vojvodine, Beogardskog aforističkog kruga i Udruženja nezavisnih pisaca Srbije.[3]

Alek Marjano preminuo je u Beogradu, 1992 godine.

Kao pripovedač Alek Marjano se proslavio kratkom proznom formom, prožetom blagim humorom, a ponekad i ironijom, knjigom parodija „Savremene parodije’’, knjigom satirične proze„ Nenarodni zapisi”i kao priređivač knjige„Žena i aforizam”.Objavio je više zbirki pesama:„Šture minijature”,„Kako sam bio mrtav”,„Encimenciklopedija”(1974) i „Dva dobra u tri čabra”(1974), i upravo ovom zbirkom stihovnih duhovnosti popunio je prazan prostor u savremenoj literaturi za decu, onaj koji u literaturi za odrasle popunjavaju aforizmi i epigrami. Zbirka stihova „Čuj sad ovo’’ pojavila se 1980. godine. Priče za decu pod naslovom„Milisav u dubokom razmišljanju”, izdao je 1990. godine. Velike tajne detinstva Alek Marjano iznosi na humorističko parodičan način, a da pritom dečije tajne ne ismejava već ih uzdiže do naivnosti i vedrine.[4] Na Festival humora za decu u Lazarevcu 2011. godine Aleku Marjanu je posthumno dodeljena nagrada „Zlatno Gašino pero” za ukupan doprinos vedrom duhu detinjstva.

Reference

uredi
  1. ^ „Lideri u informisanju, čuvari kuture, velikani pisane reči”. Večernje novosti. 17. 10. 2017. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  2. ^ Ivanović, Ivan. „Tri lica u ulozi pisca”. Tabloid. 349. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  3. ^ Sailović, Deana. „Privatno groblje”. Pokazivač. Arhivirano iz originala 22. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  4. ^ Jeknić, Dragoljub (1994). Srpska književnost za decu.3. Beograd: Mak.