Američki građanski rat
Američki građanski rat (poznat i kao Secesionistički rat) je oružani sukob koji se između 1861. i 1865. godine vodio između Unije, odnosno vlade SAD kojom su dominirale severne države, i južnih država koje su se otcepile i formirale Konfederaciju američkih država.[7]
Američki građanski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Sjedinjene Američke Države (sever) |
Konfederativne Američke Države (jug) | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Abraham Linkoln† Julisiz Grant |
Džeferson Dejvis Robert Li | ||||||
Jačina | |||||||
2.213.363 | 1.064.200[traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
365.500 mrtvih[2] 282.000 ranjenih[3] 181.193 zarobljenih[4][5] |
198.500 mrtvih 137.000+ ranjenih 436.658 zarobljenih[4][6] |
Na predsedničkim izborima 1860., Republikanci, predvođeni Abrahamom Linkolnom, su se protivili širenju ropstva u teritorije SAD. Linkoln je pobedio na izborima, ali pre predsedničke inauguracije 4. marta 1861, sedam robovlasničkih država čija se privreda zasnivala na uzgoju pamuka su formirale Konfederaciju. Prvih šest država koje su se otcepile su imale najveći udeo robova u svom stanovništvu, ukupno 48,8%.[8] Odlazeći demokratski predsednik Džejms Bjukenan i dolazeći republikanci su ocenili secesiju kao nezakonitu. U svom prvom obraćanju na inauguraciji Linkoln je objavio da njegova administracija neće započeti građanski rat. Osam preostalih robovlasničkih država su odbijale pozive na secesiju. Vojnici Konfederacije su osvojili brojne federalne tvrđave na teritoriji koje je prisvajala Konfederacija. Na mirovnoj konferenciji nije postignut kompromis, i obe strane su se počele pripremati za rat. Konfederacija je pretpostavila da su evropske države toliko zavisne od proizvodnje pamuka na jugu SAD da će intervenisati u njihovu korist; nijedna to nije uradila i nijedna nije priznala nove Konfederativne Američke Države.
Neprijateljstva su počela 12. aprila 1861. kada su vojnici Konfederacije otvorili vatru na Fort Samter, ključnu tvrđavu u Južnoj Karolini koju su držali vojnici Unije. Linkoln je zatražio da svaka država pruži vojsku kako bi se ponovo zauzela tvrđava. Zbog toga su se još četiri robovlasničke države pridružile Konfederaciji, povećavši njihov broj na jedanaest. Unija je uskoro stavila pod kontrolu pogranične države i uvela pomorsku blokadu koja je uništila privredu Konfederacije. Istočni front je bio neodlučen tokom 1861–1862. U jesen 1862. pohod Konfederacije na Merilend (država Unije) se okončao povlačenjem konfederacije u bici kod Entitama, što je sprečilo britansku intervenciju. Linkoln je zatim objavio Proglas o emancipaciji, u kojoj je ukidanje ropstva istaknuto kao ratni cilj. Na zapadnom frontu do leta 1862. Unija je uništila rečnu mornaricu Konfederacije, zatim najveći deo njenih zapadnih armija. Unijina Viksburška operacija je podelila Konfederaciju na dva dela duž reke Misisipi. Pohod konfederacijskog generala Roberta Lija na sever iz 1863. se okončao u bici kod Getisburga. Uspesi na zapadu učinili su Julisiza S. Granta komandantom svih vojski Unije u 1864. General Vilijam Šerman se probijao na istok da bi osvojio Atlantu i marširao do mora, uništavajući uz put infrastrukturu Konfederacije. Unija je stekla dovoljno sredstava i vojske da napadne Konfederaciju iz svih pravaca i mogla je sebi da priušti bitke iscrpljivanja tokom Overlandske operacije prema Ričmondu, glavnom gradu Konfederacije. Vojska Konfederacije je poražena, što je dovelo do Lijeve predaje Grantu nakon bitke kod Apomatoksa 9. aprila 1865. Svi generali Konfederacije su se predali tog leta.
Američki građanski rat je jedan od prvih pravih industrijskih ratova. Železnice, telegraf, parni brodovi i masovna izrađivana oružja su se intenzivno koristili. Mobilizacije civilnih fabrika, rudnika, brodogradilišta, banaka, saobraćajnica i zaliha hrane su nagoveštavale šta će se desiti u Prvom svetskom ratu. Američki građanski rat je najkrvaviji rat u američkoj istoriji, koji je izazvao smrti oko 750.000 vojnika i neutvrđen broj civila.[9][10]
Uzroci građanskog rata
urediUzroci rata su mnogobrojni i složeni, ali se uglavnom mogu svesti na ekonomske suprotnosti između severnih država, kojima je dominirala industrija, i južnih država, koje su bile orijentisane na poljoprivredu. U južnim državama glavnu reč vodili su veliki zemljoposednici s radnom snagom koju su sačinjavali crni robovi. Njima je glavni izvor prihoda bilo plasiranje pamuka i drugih poljoprivrednih proizvoda na strana tržišta, te su se zalagali za slobodnu trgovinu i niske carine. Na Severu su industrijalci uglavnom zadovoljavali domaću potražnju, pa im je u interesu bila protekcionistička ekonomska politika s velikim zaštitnim carinama.
Te suprotnosti su počele sve više da izlaze na videlo kada su se SAD proširile na zapad severnoameričkog kontinenta, odnosno s demografskim promenama zahvaljujući kojima je Sever stekao prednost u odnosu na Jug. Političari s Juga su nastojali da očuvaju svoj položaj insistiranjem da se na novim teritorijima uvede ropstvo, što je dovelo do reakcije u obliku abolicionističkog pokreta koji se zalagao za ukidanje ropstva na celoj teritoriji SAD. Iako je ispočetka većina severnjačkih političara abolicionizam smatrala šačicom ekstremista, postupno su počeli da koriste njegove argumente u raspravama o budućnosti SAD, što je mnoge političare na Jugu nateralo da počnu da koristite argumente ekstremista koji su zagovarali otcepljenje od SAD i stvaranje nove konfederacije u kojoj će ropstvo biti očuvano.
Suprotnosti, kojima je bitan podsticaj dala pobeda SAD u američko-meksičkom ratu, su krajem 50-ih godina 19. veka eskalirale u oružane sukobe između abolicionista i pristalica ropstva na novim zapadnim teritorijama. Zbog toga je u SAD stvorena Republikanska stranka, koju su ispočetka sačinjavali ekstremni abolicionisti i levi radikali, da bi se oko nje postupno okupili svi severni političari nezadovoljni statusom kvo. Jedan od njih je bio i Abraham Linkoln, koji će godine 1860. kao njen kandidat biti izabran za predsednika SAD.
Izbijanje građanskog rata
urediLinkolnov izbor za predsednika je bio povod državi Južna Karolina, kojom su dominirali ekstremni secesionisti, da proglasi otcepljenje od SAD krajem 1860. Njoj se pridružilo nekoliko drugih država koje su proglasile Konfederaciju na čelu s bivšim federalnim ministrom rata Džefersonom Dejvisom. U to vreme je isticao mandat predsedniku Bjukenanu, koji kao pripadnik uglavnom prorobovlasničke i projužnjačke Demokratske stranke nije učinio ništa kako bi sprečio raspad Unije, odnosno preuzimanje vojnih i drugih federalnih objekata od strane secesionističkih država.
Među malobrojnim objektima koji su ostali pod federalnom kontrolom bio je Fort Samter, tvrđava koja je branila pristup luci Čarlston u državi Južna Karolina. Nedugo nakon što je Linkoln preuzeo mandat, ekstremni secesionisti su izvršili napad na Fort Samter i prisilili posadu na predaju. Ta eskalacija političke krize u oružani sukob bila je povod Linkolnu da secesioniste proglasi pobunjenicima i uputi poziv za mobilizaciju u cilju njenog smirivanja, što je de fakto bilo proglašenje rata.
Sve do tog trenutka verovalo se da će se sukob rešiti mirnim putem, bilo tako što će Sever dozvoliti Jugu da se otcepi i nastavi svoj način života, bilo tako što će ustupcima naterati secesioniste da promene odluku, pogotovo zato što je određen broj robovlasničkih država ili ostao veran Uniji ili odlučio da pričeka s odlukom. No, objava rata je dovela do toga se sve države svrstaju na jednu ili drugu stranu. Deo tzv. graničnih država je nakon Linkolnove objave stao na stranu Juga, uključujući Virdžiniju koja je graničila s glavnim gradom Vašingtonom.
Tok građanskog rata
urediIspočetka su obe strane, pogotovo Jug, verovale da će se rat završiti brzo, nakon jedne odlučne bitke. No, ubrzo se ispostavilo da sukobljene strane to jednostavno nisu bile u stanju. SAD je pre rata imala malobrojnu profesionalnu vojsku, čiji je veći deo ostao veran Uniji, dok je manji deo - pogotovo najbolji i najsposobniji oficiri - prešao Jugu. Te snage su vrlo brzo utopljene u neiskusnim dobrovoljačkim milicijama kojima su, pogotovo na Severu, komandovali oficiri imenovani iz političkih razloga umesto stručnih. Isto tako, čak su i profesionalni oficiri koristili taktiku naučenu iz Žominijevog udžbenika napoleonske ere, ne uzimajući u obzir nagli razvoj vatrenog oružja, odnosno povećanu brzinu, domet i preciznost koja je bitke učinila daleko krvavijima u odnosu na prethodne sukobe.
Sve to je izašlo na videlo već u prvoj velikoj bici kod Bul Rana, koja je završila pobedom Juga, ali nakon koje pobednička vojska nije mogla marširati na Vašington i naterati Sever na predaju. U međuvremenu je Sever započeo pomorsku blokadu i kampanju zauzimanja južnjačkih luka koja će s vremenom dovesti do ekonomskog iscrpljivanja Konfederacije. Na zapadnim bojištima su severnjaci imali više uspeha, pogotovo kada je general Grant započeo postupno zaposedanje strateški ključne doline Misisipija, odnosno Jugu naneo prvi značajniji poraz u krvavoj bici kod Šajloa u proleće 1862. godine.
Na istočnom bojištu je komandu nad snagama Unije preuzeo general Džordž Maklelan, vrlo efikasan administrator i popularan među svojim vojnicima, ali potpuno nesposoban na bojnom polju. To se pokazalo za vreme pohoda na Ričmond u proleće 1862. godine kada je naredio povlačenje sa samih prilaza južnjačkog glavnog grada. General Li, koji je u to doba postao komandant snaga Juga, smatrao je da Jug ne može pobediti u ratu koji se vodio na njegovoj teritoriji, te da je nužno izvršiti ofanzivu na Sever i tako Uniju prisiliti na mir. Prvi takav pokušaj je u septembru 1862. godine doveo do krvave bitke kod Antitama. Iako je njen rezultat bio taktički neodlučen, Linkoln ju je proglasio pobedom i iskoristio kao priliku da donese Proklamaciju o emancipaciji, kojem je de fakto ukinuto ropstvo nad svim južnjačkim teritorijama pod severnjačkom okupacijom.
Taj je proglas iz temelja promenio viđenje rata u svetskoj javnosti. Ispočetka se na njega gledalo kao na čisto ustavni spor, u kojem su mnogi simpatizirali slabiji Jug i priznavali mu pravo na nezavisnost. No, kada je ukidanje ropstva navedeno kao jedan od severnjačkih ratnih ciljeva, podrška za Jug je naglo splasnula, pogotovo u Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj, čije su vlade dotada razmišljale o posredovanju, pa čak i vojnoj intervenciji u korist Juga.
Nakon dve neuspele severnjačke ofanzive u Virdžiniji, Li je sredinom 1863. godine još jednom pokušao invaziju na Sever. On je doveo do bitke kod Getisburga u kojoj je Jug teško poražen. Gotovo istog dana Grant je zauzeo Viksburg čime je celi tok Misisipija stavljen pod severnjačku kontrolu i Konfederacija presečena napola.
Nakon toga je svima bilo jasno da se, objektivno gledano, rat ne može završiti drukčije nego južnjačkim porazom, ali je vlada u Ričmondu nastavila borbu, smatrajući kako će nezamislivo veliki gubici u ljudstvu rat učiniti nepopularnim među glasačima u severnim državama, te ih naterati da na predsedničkim izborima godine 1864. okrenu leđa Linkolnu i podrže demokrate, čiji je kandidat Maklelan bio zagovornik mirovnih pregovora, uključujući opciju da Jug sporazumno napusti Uniju.
Te su nade kratko vreme bile osnovane, nakon što je Grantova spektakularna ofanziva u Virdžiniji u proleće 1864. godine dovela do teških gubitaka u severnjačkim redovima i degenerisala u pozicioni rat pred vratima Ričmonda. Ali na zapadnom bojištu je u to vreme severnjački general Šerman uspešno probio južnjačke linije, prodro u Džordžiju, osvojio Atlantu i započeo zloglasni Šermanov marš prilikom koga su opustošene države Džordžija i Južna Karolina, a Konfederacija lišena svojih ključnih poljoprivrednih i drugih resursa.
Nakon što je Linkoln ponovo izabran za predsednika, a južnjačke redove počela da muči glad i nestašica svih mogućih namirnica, kraj rata je bio samo pitanje vremena. U proleće 1865. probijene su južnjačke linije pred Ričmondom, koji je ubrzo pao u severnjačke ruke, čime je vlada Konfederacije de fakto prestala postojati. Glavnina južnjačkih snaga se ubrzo nakon toga predala generalu Grantu kod Apomatoksa, što se uzima kao formalni završetak građanskog rata.
Posledice rata
urediKraj rata nije sam po sebi značio kraj političke nestabilnosti u SAD. Nedugo nakon proglašenja pobede Linkoln je pao kao žrtva atentata, a nasledio ga je potpredsednik Endru Džonson, južnjački demokrata veran Uniji, čija je pomirljiva politika prema okupiranim južnim državama bila trn u oku radikalnim republikancima koji su dominirali Kongresom. Južne države su postepeno vratile punopravno članstvo u Uniji u procesu Rekonstrukcije, završenim sporazumom severnih i južnih političara na račun oslobođenih crnih robova koji su potpali pod sistem rasne segregacije.
Američki građanski rat predstavlja najkrvaviji rat u američkoj istoriji, ako se u obzir uzme isključivo broj američkih žrtava. Iza sebe je ostavio dugotrajne ekonomske i demografske posledice, pogotovo na opustošenom Jugu koji se nije oporavio sve do poslednje četvrtine 20. veka.
S druge strane, rat je konačno ustanovio SAD kao pravu nacionalnu državu - ne samo što je jednom zauvek ustanovljen ustavni primat federalne nad državnim vlastima, nego su i u kulturnom smislu SAD postale jedinstveni prostor čiji su se stanovnici smatrali građanima vlastite nacionalne države. Rat je takođe poslužio i za ustanovljavanje celog niza reformi uprave i jačanje uloge federalne države u svakodnevnom životu, čime su SAD došle na isti nivo, odnosno premašile druge moderne države u tadašnjem svetu. Zbog toga se Američki građanski rat često naziva Drugom američkom revolucijom.
Reference
uredi- ^ „The Belligerent Rights of the Rebels at an End. All Nations Warned Against Harboring Their Privateers. If They Do Their Ships Will be Excluded from Our Ports. Restoration of Law in the State of Virginia. The Machinery of Government to be Put in Motion There.”. The New York Times. Associated Press. 10. 5. 1865. Pristupljeno 23. 12. 2013.
- ^ Chambers & Anderson 1999, str. 849.
- ^ „Official DOD data”. Arhivirano iz originala 28. 2. 2014. g. Pristupljeno 1. 3. 2017.
- ^ a b „Facts”. National Park Service.
- ^ 211,411 Union soldiers were captured, and 30,218 died in prison. The ones who died have been excluded to prevent double-counting of casualties.
- ^ 462,634 Confederate soldiers were captured and 25,976 died in prison. The ones who died have been excluded to prevent double-counting of casualties.
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 42. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ Burnham, Walter Dean. (1955). Presidential Ballots, 1836–1892. Johns Hopkins University Press. str. 247—57.
- ^ „U.S. Civil War Took Bigger Toll Than Previously Estimated, New Analysis Suggests”. Science Daily. 22. 9. 2011. Pristupljeno 22. 9. 2011.
- ^ Hacker, J. David (20. 9. 2011). „Recounting the Dead”. The New York Times. Associated Press. Pristupljeno 22. 9. 2011.
Literatura
uredi- Ahlstrom, Sydney E. (1972). A Religious History of the American People. New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-01762-5.
- Anderson, Bern (1989). By Sea and By River: The naval history of the Civil War. New York, New York: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-80367-3.
- Asante, Molefi Kete; Mazama, Ama (2004). Encyclopedia of Black Studies. Thousand Oaks, California: SAGE Publications. ISBN 978-0-7619-2762-4.
- Beringer, Richard E., Archer Jones, and Herman Hattaway, Why the South Lost the Civil War (1986), influential analysis of factors; an abridged version is The Elements of Confederate Defeat: Nationalism, War Aims, and Religion (1988)
- Bestor, Arthur (1964). „The American Civil War as a Constitutional Crisis”. American Historical Review. 69 (2): 327—52. JSTOR 1844986. doi:10.2307/1844986.
- Canney, Donald L. (1998). Lincoln's Navy: The Ships, Men and Organization, 1861–65. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-519-4.
- Catton, Bruce (1960). The Civil War. New York: American Heritage Distributed by Houghton Mifflin. ISBN 978-0-8281-0305-3. Nepoznati parametar
|DUPLICATE_ref=
ignorisan (pomoć) - Chambers, John W.; Anderson, Fred (1999). The Oxford Companion to American Military History. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-507198-6.
- Davis, William C. (1983). Stand in the Day of Battle: The Imperiled Union : 1861–1865. Garden City, New York: Doubleday. ISBN 978-0-385-14895-5.
- Davis, William C. (2003). Look Away!: A History of the Confederate States of America. New York: Free Press. ISBN 978-0-7432-3499-3.
- Donald, David; Baker, Jean H.; Holt, Michael F. (2001). The Civil War and Reconstruction. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-97427-0.
- Fehrenbacher, Don E. (1981). Slavery, Law, and Politics: The Dred Scott Case in Historical Perspective. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-502883-6.
- Fellman, Michael; Gordon, Lesley J.; Sunderland, Daniel E. (2007). This Terrible War: The Civil War and its Aftermath (2 izd.). New York: Pearson. ISBN 978-0-321-38960-2.
- Foner, Eric (1981). Politics and Ideology in the Age of the Civil War. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-502926-0. Pristupljeno 20. 4. 2012.
- Foner, Eric (2010). The Fiery Trial: Abraham Lincoln and American Slavery. New York: W. W. Norton & Co. ISBN 978-0-393-34066-2.
- Foote, Shelby (1974). The Civil War: A Narrative: Volume 1: Fort Sumter to Perryville. New York: Vintage Books. ISBN 978-0-394-74623-4.
- Frank, Joseph Allan; Reaves, George A. (2003). Seeing the Elephant: Raw Recruits at the Battle of Shiloh. Urbana, Illinois: University of Illinois Press. ISBN 978-0-252-07126-3.
- Fuller, Howard J. (2008). Clad in Iron – The American Civil War and the Challenge of British Naval Power. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 978-1-59114-297-3.
- Gallagher, Gary W. (1999). The Confederate War. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-16056-9.
- Gara, Larry. 1964. The Fugitive Slave Law: A Double Paradox in Essays on the Civil War and Reconstruction, New York: Holt, Rinehart and Winston, 1970 (originally published in Civil War History, X, No. 3, September 1964)
- Green, Fletcher M. (2008). Constitutional Development in the South Atlantic States, 1776–1860: A Study in the Evolution of Democracy. Chapel Hill, North Carolina: University of North Carolina Press. ISBN 978-1-58477-928-5.
- Guelzo, Allen C. (2009). Lincoln: A Very Short Introduction. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-536780-5.
- Guelzo, Allen C. (2012). Fateful Lightning: A New History of the Civil War and Reconstruction. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-984328-2.
- Hacker, J. David (2011). „A Census-Based Count of the Civil War Dead”. Civil War History. 57 (4): 307—48. PMID 22512048. S2CID 30195230. doi:10.1353/cwh.2011.0061.
- Heidler, David S.; Heidler, Jeanne T.; Coles, David J. (2002). Encyclopedia of the American Civil War: A Political, Social, and Military History. Santa Barbara, California: ABC-CLIO. ISBN 978-1-57607-382-7.
- Herring, George C. (2011). From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations since 1776. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-976553-9.
- Hofstadter, Richard (1938). „The Tariff Issue on the Eve of the Civil War”. American Historical Review. 44 (1): 50—55. JSTOR 1840850. doi:10.2307/1840850.
- Holt, Michael F. (2005). The Fate of Their Country: Politicians, Slavery Extension, and the Coming of the Civil War. New York: Hill and Wang. ISBN 978-0-8090-4439-9.
- Holzer, Harold; Gabbard, Sara Vaughn (2007). Lincoln and Freedom: Slavery, Emancipation, and the Thirteenth Amendment. Carbondale, Illinois: Southern Illinois University Press. ISBN 978-0-8093-2764-5.
- Huddleston, John (2002). Killing Ground: The Civil War and the Changing American Landscape. Baltimore, Maryland: Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-6773-6.
- Johannsen, Robert W. (1973). Stephen A. Douglas. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-501620-8.
- Johnson, Timothy D. (1998). Winfield Scott: The Quest for Military Glory. Lawrence, Kansas: University Press of Kansas. ISBN 978-0-7006-0914-7.
- Jones, Howard (1999). Abraham Lincoln and a New Birth of Freedom: The Union and Slavery in the Diplomacy of the Civil War. Lincoln, Nebraska: University of Nebraska Press. ISBN 978-0-8032-2582-4.
- Jones, Howard (2002). Crucible of Power: A History of American Foreign Relations to 1913. Wilmington, Delaware: Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-8420-2916-2.
- Keegan, John (2009). The American Civil War: A Military History. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-307-26343-8.
- Krannawitter, Thomas L. (2008). Vindicating Lincoln : defending the politics of our greatest president. Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield Publishers. ISBN 978-0-7425-5972-1.
- Lipset, Seymour Martin (1960). Political Man: The Social Bases of Politics. Garden City, New York: Doubleday & Company, Inc.
- McPherson, James M. (1988). Battle Cry of Freedom: The Civil War Era. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-503863-7.
- McPherson, James M. (1992). Ordeal By Fire : The Civil War and Reconstruction (2 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-045842-0.
- McPherson, James M. (1997). For Cause and Comrades: Why Men Fought in the Civil War. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-974105-2.
- McPherson, James M. (2007). This Mighty Scourge: Perspectives on the Civil War. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-539242-5.
- Thornton, Mark; Ekelund, Robert Burton (2004). Tariffs, Blockades, and Inflation: The Economics of the Civil War. Rowman & Littlefield.
- Murray, Robert Bruce. (2003). Legal Cases of the Civil War. ISBN 978-0-8117-0059-7.
- Murray, Williamson; Bernstein, Alvin; Knox, MacGregor (1996). The Making of Strategy: Rulers, States, and War. Cabmbridge, New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-56627-8.
- Neely, Mark (1993). Confederate Bastille: Jefferson Davis and Civil Liberties. Milwaukee, Wisconsin: Marquette University Press. ISBN 978-0-87462-325-3.
- Nelson, James L. (2005). Reign of Iron: The Story of the First Battling Ironclads, the Monitor and the Merrimack. New York: HarperCollins. ISBN 978-0-06-052404-3.
- Nevins, Allan. Ordeal of the Union, an 8-volume set (1947–1971). the most detailed political, economic and military narrative; by Pulitzer Prize-winner
- 1. Fruits of Manifest Destiny, 1847–1852; 2. A House Dividing, 1852–1857; 3. Douglas, Buchanan, and Party Chaos, 1857–1859; 4. Prologue to Civil War, 1859–1861; vols 5–8 have the series title War for the Union; 5. The Improvised War, 1861–1862; 6. War Becomes Revolution, 1862–1863; 7. The Organized War, 1863–1864; 8. The Organized War to Victory, 1864–1865
- Olsen, Christopher J. (2002). Political Culture and Secession in Mississippi: Masculinity, Honor, and the Antiparty Tradition, 1830–1860. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-516097-0.
- Perman, Michael; Taylor, Amy M. (2010). Major Problems in the Civil War and Reconstruction: Documents and Essays (3 izd.). Boston, Massachusetts: Wadsworth, Cengage Learning. ISBN 978-0-618-87520-7.
- Potter, David M. (1962). „The Historian's Use of Nationalism and Vice Versa”. American Historical Review. 67 (4): 924—50. JSTOR 1845246. doi:10.2307/1845246.
- Potter, David M.; Fehrenbacher, Don E. (1976). The Impending Crisis, 1848–1861. New York: Harper & Row. ISBN 978-0-06-013403-7.
- Rhodes, John Ford (1917). History of the Civil War, 1861–1865. New York: The Macmillan Company. ISBN 9780722279762.
- Richter, William L. (2009). The A to Z of the Civil War and Reconstruction. Lanham: Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6336-1.
- Russell, Robert R. (1966). „Constitutional Doctrines with Regard to Slavery in Territories”. Journal of Southern History. 32 (4): 466—86. JSTOR 2204926. doi:10.2307/2204926.
- Schott, Thomas E. (1996). Alexander H. Stephens of Georgia: A Biography. Baton Rouge, Louisiana: Louisiana State University Press. ISBN 978-0-8071-2106-1.
- Sheehan-Dean, ed., Aaron (2014). A Companion to the U.S. Civil War. New York: Wiley Blackwell. ISBN 978-1-4443-5131-6. , 2 vol. 1232 pp; 64 topical chapters by experts; emphasis on historiography.
- Stampp, Kenneth M. (1990). America in 1857: A Nation on the Brink. Oxford, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-503902-3.
- Symonds, Craig L.; Clipson, William J. (2001). The Naval Institute Historical Atlas of the U.S. Navy. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-984-0.
- Tucker, Spencer C.; Pierpaoli, Paul G.; White, William E. (2010). The Civil War Naval Encyclopedia. Santa Barbara, California: ABC-CLIO. ISBN 978-1-59884-338-5.
- Varon, Elizabeth R. (2008). Disunion!: The Coming of the American Civil War, 1789–1859. Chapel Hill, North Carolina: University of North Carolina Press. ISBN 978-0-8078-3232-5.
- Vinovskis, Maris (1990). Toward a Social History of the American Civil War: Exploratory Essays. Cambridge, England: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-39559-5.
- Ward, Geoffrey R. (1990). The Civil War: An Illustrated History. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-394-56285-8.
- Weeks, William E. (2013). The New Cambridge History of American Foreign Relations. Cambridge, New York: Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-00590-7.
- Weigley, Frank Russell (2004). A Great Civil War: A Military and Political History, 1861–1865. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-33738-2.
- Welles, Gideon (1865). Secretary of the Navy's Report. 37–38. American Seamen's Friend Society.
- Winters, John D. (1963). The Civil War in Louisiana. Baton Rouge, Louisiana: Louisiana State University Press. ISBN 978-0-8071-0834-5.
- Woodworth, Steven E. (1996). American Civil War: A Handbook of Literature and Research. Wesport, Connecticut: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-29019-0.
- Gugliotta, Guy. „New Estimate Raises Civil War Death Toll”. Pristupljeno 3. 4. 2012., The New York Times, April 3, 2012, p. D1 (of the New York edition), and April 2, 2012 on NYTimes.com online.
- Bibliography of American Civil War naval history
- „American Civil War”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). 1911.
Spoljašnje veze
uredi- Američki građanski rat (TV Istorija - Zvanični jutjub kanal)
- Američki građanski rat - 1. deo (Centar za društvenu stabilnost - Zvanični jutjub kanal)
- Američki građanski rat - 2. deo (Centar za društvenu stabilnost - Zvanični jutjub kanal)
- American Civil War na sajtu Curlie (jezik: engleski)
- View images from the Civil War Photographs Collection at the Library of Congress
- Civil War Trust
- Civil War Era Digital Collection at Gettysburg College This collection contains digital images of political cartoons, personal papers, pamphlets, maps, paintings and photographs from the Civil War Era held in Special Collections at Gettysburg College.
- Civil War 150 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. jul 2012) Washington Post interactive website on the 150th Anniversary of the American Civil War.
- Civil War in the American South Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. mart 2021) – An Association of Southeastern Research Libraries (ASERL) portal with links to almost 9,000 digitized Civil War-era items—books, pamphlets, broadsides, letters, maps, personal papers, and manuscripts—held at ASERL member libraries
- The Civil War – site with 7,000 pages, including the complete run of Harper's Weekly newspapers from the Civil War
- The short film A HOUSE DIVIDED (1960) is available for free download at the Internet Archive
- Civil War Living History Reenactments (videos)
- West Point Atlas of Civil War Battles
- "American Civil World" maps at the Persuasive Cartography, The PJ Mode Collection, Cornell University Library
- Civil War Manuscripts