Andrija Kojić – „Andrica" (Beograd 28. avgust 1896Beograd, 7. jul 1952) je bio srpski i jugoslovenski fudbaler i reprezentativac. Igrao je na poziciji napadača.

Andrija Kojić
Andrija Kojić
Lični podaci
Nadimak Andrica
Datum rođenja (1896-08-28)28. avgust 1896.
Mesto rođenja Beograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti 7. jul 1952.(1952-07-07) (55 god.)
Mesto smrti Beograd, SFRJ
Pozicija Napadač
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1911
1911-1915
1919-1923
-
Srpski mač
BSK
BSK


Reprezentativna karijera**
1920 Kraljevina SHS (Jugoslavija) 1 (0)
* Datum aktuelizovanja: 23. novembar 2010.
** Datum aktuelizovanja: 23. novembar 2010.

Počeo je da igra sa 11 godina u podmlatku Srpskog mača iz Beograda. Godine 1911, sa desetak najboljih fudbalera je napustio klub i sa njima je učestvovao u osnivanju BSK-a, u kojem je igrao do početka Prvog svetskog rata. Krajem 1915. izbegao je preko Albanije i Krita, Italije, Tunisa i Alžira u Francusku, gde je igrao za Marselj, Eks an Provans i Bordo, a 1918. stigao je u Rim i igrao za Soko pro Roma. Kad se vratio u domovinu, ponovo je igrao u BSK-u do 1923. Kao službenik Narodne banke bio je premešten u Novi Sad gde je igrao za Vojvodinu, a kasnije za niški Sinđelić i šabačku Mačvu. Na kraju karijere, već narušenog zdravlja, igrao je u Lešnici i Krupnju.

Uz sedam utakmica za gradsku selekciju Beograda, bio je član prve reprezentacije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je debitovala na olimpijskom fudbalskom turniru 1920. u Antverpenu. Igrao je na drugoj utakmici 2. septembra 1920. protiv Egipta (2:4) u ovkiru tzv. „utešnog turnira“, kad je u drugom poluvremenu zamenio Zagrepčanina Emila Peršku na mestu leve polutke.

Jedan od najboljih i najtalentovanijih fudbalera iz najstarije beogradske pionirske generacije, upamćen po izuzetnom drugarstvu i primernom sportskom ponašanju. Bio je napadač sa visokom tehnikom, odličnim udarcima s obe noge i izvanrednom elegancijom u igri.[1]

Od fudbala se oprostio 12. jula 1937. kao 41-godišnjak, na proslavi SK Radojlović u Krupnju. Statističari su zabeležili da je odigrao oko 700 utakmica, s posebnom napomenom „da je bio drug i čovek o kome se uvek govorilo s iskrenim poštovanjem i ljubavi“.

Posle vrlo teškog životnog puta, umro je u Beogradu. Saranjen je na Novom groblju, siromašan i zaboravljen od nekadašnjih brojnih obožavalaca.

Reference uredi

  1. ^ „sajt reprezentacije”. Arhivirano iz originala 28. 02. 2017. g. Pristupljeno 27. 02. 2017. 

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Enciklopedija fudbala, Narodna knjiga, Politika i Sportski žurnal 2006. knjiga 3 str.40

Spoljašnje veze uredi