Apostol Jovan

апостол и хришћански светитељ

Apostol i jevanđelista Jovan[8] (grčki oblik jevrejskog imena: Jahve je milostiv) bio je jedan od prvih učenika Isusa Hrista, sa bratom Jakovom. Naziva se i Sveti Jovan Bogoslov. Jovan je bio i (prema Pismu) sin Zevedejev i ribar na Galilejskom jezeru. Jovan i Jakov su nazvani sinovima groma, prema nadimku koji im je dao Isus Hristos kada ih je pozvao za svoje učenike, apostole.[9] Prema predanju, umro je u Efesu, u dubokoj starosti. Isus Hristos je Jovana posebno voleo, zato što je bio živahan, brz, vredan, izuzetno odan i marljiv učenik. Zbog ovih osobina, njegovom bratu Jakovu i njemu Hristos je dao ime Voanerges, što znači: sinovi groma.[10]

Apostol Jovan[1]
Sveti Jovan Bogoslov
Lični podaci
Datum rođenja6[2]
Mesto rođenjaBetsejda, Galileja, Rimsko carstvo,
Datum smrtinepoznato,[3][4]
Svetovni podaci
Poštuje se uhrišćanstvu
ZaštitnikLjubav, odanost, prijateljstva, pisci, prodavci knjiga, žrtve opekotina, žrtve otrova, trgovci umetninama, urednici, izdavači, pisari, nastavnici, naučnici, teolozi, Mala Azija, Turska i Turci[5][6][7]
Grob za koga se tradicionalno smatra da pripada apostolu Jovanu

Iako se autorstvo nad Jovanovim delima tradicionalno pripisuje Jovanu Apostolu,[11] samo manji deo savremenih naučnika veruje da je on napisao to jevanđelje,[12] a većina zaključuje da nije napisao nijedno od njih.[11][13][14] Bez obzira na to da li je Jovan Apostol napisao neko od Jovanovih dela, većina naučnika se slaže da je sve tri poslanice napisao isti autor i da poslanice nisu imale istog autora kao Knjiga Otkrivenja, iako postoji široko rasprostranjeno neslaganje među naučnika da li je autor poslanica bio različit od autora jevanđelja.[15][16][17]

Reference na Jovana u Novom zavetu uredi

 
Ruska pravoslavna ikona apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova, 18. vek (Ikonostas iz crkve Preobraženja Gospodnjeg, manastir Kiži.

Apostol Jovan je bio Zevedejev sin i mlađi brat Jakova Velikog. Prema crkvenom predanju, majka im je bila Saloma.[18][19] Takođe, prema nekim predanjima, Saloma je bila sestra Marije, Isusove majke,[19][20] što je učinilo Salomu Isusovom tetkom, a njeni sinovi Jovan apostol i Jakov bili su Isusovi rođaci.[21]

Tradicionalno se veruje da je apostol Jovan jedan od dvojice učenika (drugi je Andrej) o kojima se govori u Jovanu 1:35–39,[22] koji su, čuvši da krstitelj ističe Isusa kao „Jagnje Božje“, sledili Isusa i proveli dan sa njim. Prema tome, neka predanja veruju da je on prvo bio učenik Jovana Krstitelja, iako se u tom kontekstu ne imenuje.[23]

Prema sinoptičkim jevanđeljima (Matej 4:18–22; Marko 1:16–20; Lk 5:1–11), Zevedej i njegovi sinovi su pecali u Galilejskom jezeru. Isus je tada pozvao Petra, Andriju i dva Zevedejeva sina da ga slede. Jakov i Jovan su uvršteni među dvanaest apostola. Isus je par nazvao „Boanerges“ (u prevodu „sinovi groma“).[10] Jevanđeljska priča govori o tome kako su braća htela da prizovu nebesku vatru na negostoljubivi samarićanski grad, ali ih je Isus prekorio.[Lk 9:51-6] Jovan je živeo još jednu generaciju nakon mučeničke smrti Jakova, koji je bio prvi apostol koji je umro mučeničkom smrću.

Tradicije uredi

Od svih svojih učenika, Isus Hristos je izdvajao Jakova, Petra i Jovana. Oni su bili sa njim kad je vaskrsao Jairovu kćerku. Na gori Tavor, kada su videli njegovo Preobraženje, i samo njih je poveo sa sobom u Getsimanski vrt, noć uoči stradanja. Prema predanju, u gradiću Vitsaidi, na obali Galilejskog jezera, živela je porodica Jovana Bogoslova. Otac mu se zvao Zavedej, a majka Salomija, bila je kćerka Josifa, hranitelja i staratelja Presvete Bogorodice.[24] Jovan je bio učenik svetog Jovana Krstitelja.

Koliko je Isus Hristos voleo Jovana govori i to da je na Tajnoj večeri Jovan sedeo pored njega, i da je jedino njemu Hristos otkrio Judino izdajstvo. Kad su Hrista uhvatili i poveli na suđenje, Jovan nije odstupao od njega ni kad su se svi ostali razbežali. Sve vreme stradanja Hristovog, do krsta i pod krstom, bol sa njim je delio i Jovan. Nemoćan da pomogne, ublaži ili otkloni stradanja, on je stajao, saučestvujući i sastradavajući sa učiteljem i Mesijom. Kolika je Hristova ljubav i poverenje, videlo se kad je sa krsta, u poslednjim trenucima zemnog života, poverio Jovanu da se stara o njegovoj majci, Presvetoj Bogorodici.

Posle Hristovog Vaznesenja na nebo i sve dok je Bogorodica bila živa, Jovan se brinuo o njoj, i propovedao po Palestini. Posle njene smrti propovedao je u Efesu i Rimu. Rimski car Domicijan ga je zatvorio i mučio, ali kad je i posle ispijanja najjačeg otrova Jovan ostao živ, car se uplašio i nije smeo da ga pogubi mačem, nego ga je poslao u progonstvo, na ostrvo Patmos. Na tom ostrvu, Hristos se u punoj sili i slavi javio Jovanu i prorekao što će se zbivati sa Crkvom do poslednjih vremena, odnosno njegovog drugog dolaska. Jovan je to opisao u knjizi nazvanoj Apokalipsa ili Otkrovenje.

Kada je Domicijan ubijen i na prestao došao car Nerva, koji bio blaži prema hrišćanima Jovan se iz progonstva vratio u Efes, gde su ga maloazijski arhijereji molili da im zapiše Hristovo učenje, bojeći se da nešto može da se zaboravi ili pogrešno prenese, zato što je Jovan do tada samo propovedao.

Kad je ostario i više nije mogao da ide u crkvu, učenici su ga nosili, a on je, umesto propovedi, govorio: „Deco moja, volite jedan drugog“. Jedan od učenika ga je pitao zašto samo te reči izgovara. Stari apostol je odgovorio: „Zato što je to najveća zapovest Gospodnja, i dosta je ako samo nju ispunimo kako valja.“

Kada, je Jovanu bilo više od sto godina on uze sedam svojih učenika, iziđe iz Efesa i naredi učenicima da iskopaju grob u vidu krsta. Potom siđe starac živ u taj grob i bi pogreben. Kada docnije otvoriše verni grob Jovanov, ne nađoše tela u grobu. Sveti Jovan Bogoslov je umro 8. maja (21. maja).

Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog Jovana Bogoslova 9. oktobra po Gregorijanskom kalendaru, odnosno, 26. septembra po Julijanskom kalendaru. Svakog 8. maja (21. maja), na dan smrti Sv. Jovana Bogoslova spominje se čudo projavljeno od njegova groba.

Hrišćanska tradicija smatra apostola Jovan za autora Jevanđelja po Jovanu, tri Saborne Poslanice i Otkrovenje. Današnji istoričari smatraju da apostol Jovan nije autor nekih ili svih ovih dela zbog razlike u stilu pisanja.[25]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Saint John the Apostle”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 26. 01. 2016. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  2. ^ Saint Sophronius of Jerusalem (2007) [c. 600], „The Life of the Evangelist John”, The Explanation of the Holy Gospel According to John, House Springs, Missouri, United States: Chrysostom Press, str. 2—3, ISBN 978-1-889814-09-4 
  3. ^ Wills, Garry (10. 3. 2015). The Future of the Catholic Church with Pope Francis. Penguin Publishing Group. str. 49. ISBN 978-0-698-15765-1. „(Candida Moss marshals the historical evidence to prove that "we simply don't know how any of the apostles died, much less whether they were martyred.")6 
  4. ^ Moss, Candida (5. 3. 2013). The Myth of Persecution: How Early Christians Invented a Story of Martyrdom. HarperCollins. str. 136. ISBN 978-0-06-210454-0. 
  5. ^ McCain, Edward (2010). A Gift of Angels: The Art of Mission San Xavier Del Bac. University of Arizona Press. str. 138. ISBN 9780816528400. „Saint John the Evangelist is patron of miners (in Carinthia), Turkey (Asia Minor), sculptors, art dealers, bookbinders ... 
  6. ^ P. Foley, Michael (2020). Drinking with Your Patron Saints: The Sinner's Guide to Honoring Namesakes and Protectors. Simon and Schuster. str. 150. ISBN 9781684510474. „John is a patron saint of Asia Minor and Turkey and Turks because of his missionary work there. 
  7. ^ M. Limberis, Vasiliki (2011). Architects of Piety: The Cappadocian Fathers and the Cult of the Martyrs. Oxford University Press. str. 164. ISBN 9780190208684. 
  8. ^ „Saint John the Apostle”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 2016-01-26. g. 
  9. ^ Iverach, James. "John, The Apostle", "International Standard Bible Encyclopedia". (James Orr, ed.), 1915
  10. ^ a b Media, Franciscan (27. 12. 2015). „Saint John the Apostle”. Arhivirano iz originala 17. 01. 2020. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 
  11. ^ a b Harris, Stephen L. (1985). Understanding the Bible: a Reader's Introduction (2nd izd.). Palo Alto: Mayfield. str. 355. ISBN 978-0-87484-696-6. „Although ancient traditions attributed to the Apostle John the Fourth Gospel, the Book of Revelation, and the three Epistles of John, modern scholars believe that he wrote none of them. 
  12. ^ Lindars, Edwards & Court 2000, str. 41.
  13. ^ Kelly, Joseph F. (1. 10. 2012). History and Heresy: How Historical Forces Can Create Doctrinal Conflicts. Liturgical Press. str. 115. ISBN 978-0-8146-5999-1. 
  14. ^ Harris, Stephen L. (1980). Understanding the Bible: A Reader's Guide and Reference. Mayfield Publishing Company. str. 296. ISBN 978-0-87484-472-6. Pristupljeno 26. 1. 2022. 
  15. ^ Kruger, Michael J. (30. 4. 2012). Canon Revisited: Establishing the Origins and Authority of the New Testament Books. str. 272. ISBN 9781433530814. 
  16. ^ Brown, Raymond E. (1988). The Gospel and Epistles of John: A Concise Commentary. str. 105. ISBN 9780814612835. 
  17. ^ Marshall, I. Howard (14. 7. 1978). The Epistles of John. ISBN 9781467422321. 
  18. ^ by comparing Matthew 27:56 to Mark 15:40
  19. ^ a b „Topical Bible: Salome”. biblehub.com. Pristupljeno 2020-08-07. 
  20. ^ „John 19 Commentary – William Barclay's Daily Study Bible”. StudyLight.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-07. 
  21. ^ „The Disciples of Our Saviour.”. biblehub.com. Pristupljeno 2020-08-07. 
  22. ^ John 1:35–39
  23. ^ „John, The Apostle – International Standard Bible Encyclopedia”. Bible Study Tools. Pristupljeno 2020-07-23. 
  24. ^ By comparing Matthew 27:56 to Mark 15:40
  25. ^ Introduction. Saint Joseph Edition of the New American Bible: Translated from the Original Languages with Critical Use of All the Ancient Sources : including the Revised New Testament and the Revised Psalms. New York: Catholic Book Pub., 1992. 386. Print.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi