Asterija (grč. αστερια, što znači „zvezda“) je u grčkoj mitologiji bila titanka, boginja noćnog proricanja (uključujući proročanske snove), astrologije i nekromantije.[1]

Asterija
Asterija i Feba na Pergamonskom žrtveniku
Porodica
PotomstvoHekata
RoditeljiKej i Feba
PorodicaLeto

Mitologija

uredi

Bila je Kejova i Febina kćerka, koju je nakon pada titana progonio Zevs. Da bi izbegla njegovu ljubav, pretvorila se u prepelicu, ali ju je on sustigao u vidu orla, pa se ona pretvorila u kamen i pala na dno mora. Kada je njena sestra Leto tražila ostrvo koje Sunce nije obasjalo, kako bi se porodila, Asterija joj je pomogla. Izronila je iz morskih dubina i postala „ostrvo prepelica“ (Ortigija), kasnije nazvano Del, što je još jedno ime ove boginje.[2] Prema Hesiodovoj teogoniji, ona je Persova supruga i Hekatina majka. Ciceron ju je proglasio Heraklovom majkom, koga je dobila sa Zevsom.[3]

U umetnosti

uredi

Prikazivana je na antičkim vazama u Atini, zajedno sa Apolonom, Artemidom i Leto.[1]

Drugi likovi

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ a b theoi.com: Asteria
  2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ a b v g d „Greek Myth Index: Asteria”. Arhivirano iz originala 15. 04. 2010. g. Pristupljeno 31. 07. 2010. 
  4. ^ theoi.com: Astris
  5. ^ „Greek Myth Index: Teucer”. Arhivirano iz originala 01. 12. 2014. g. Pristupljeno 31. 07. 2010.