Asterija
Asterija (grč. αστερια, što znači „zvezda“) je u grčkoj mitologiji bila titanka, boginja noćnog proricanja (uključujući proročanske snove), astrologije i nekromantije.[1]
| Asterija | |
|---|---|
 Asterija i Feba na Pergamonskom žrtveniku | |
| Porodica | |
| Potomstvo | Hekata |
| Roditelji | Kej i Feba |
| Porodica | Leto |
Mitologija uredi
Bila je Kejova i Febina kćerka, koju je nakon pada titana progonio Zevs. Da bi izbegla njegovu ljubav, pretvorila se u prepelicu, ali ju je on sustigao u vidu orla, pa se ona pretvorila u kamen i pala na dno mora. Kada je njena sestra Leto tražila ostrvo koje Sunce nije obasjalo, kako bi se porodila, Asterija joj je pomogla. Izronila je iz morskih dubina i postala „ostrvo prepelica“ (Ortigija), kasnije nazvano Del, što je još jedno ime ove boginje.[2] Prema Hesiodovoj teogoniji, ona je Persova supruga i Hekatina majka. Ciceron ju je proglasio Heraklovom majkom, koga je dobila sa Zevsom.[3]
U umetnosti uredi
Prikazivana je na antičkim vazama u Atini, zajedno sa Apolonom, Artemidom i Leto.[1]
Drugi likovi uredi
- Astris ili Asterija je bila jedna od zvezdanih nimfi, kćerka boga Helija i Klimene ili Keto, udata za Hidaspa, indijskog rečnog boga, sa kojim je imala sina Derijada, kralja Indije.[4]
- Alkionida, Alkionejeva kćerka.[3]
- Prema Apolodoru, ona je jedna od danaida.[3]
- Kćerka Atlasa, sa tim da bi onda možda trebalo da se zove Asteropa.[3]
- Hidisova majka, osnivača Hidisa u Kariji, koga je dobila sa Belerofontom.[3]
- Teukrova i Eunina kćerka.[5]
Izvori uredi
- ^ a b theoi.com: Asteria
- ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
- ^ a b v g d „Greek Myth Index: Asteria”. Arhivirano iz originala 15. 04. 2010. g. Pristupljeno 31. 07. 2010.
- ^ theoi.com: Astris
- ^ „Greek Myth Index: Teucer”. Arhivirano iz originala 01. 12. 2014. g. Pristupljeno 31. 07. 2010.