Афрички мравојед
Afrički mravojed (lat. Orycteropus afer) je sisar srednje veličine, jedini živi pripadnik reda cevozupke (Tubulidentata).[3][4] Njegovo stanište su otvorene šumske oblasti, šikare i pašnjaci Afrike južno od Sahare.[5][6] Može se naći i u kišnim šumama, a izbegava brdovita područja. Za razliku od drugih insektivora, oni ima dugu njušku poput svinje, koji koristi za nanjušivanje hrane. On se kreće preko većeg dela južne dve trećine afričkog kontinenta, izbegavajući pri tom područja koja su uglavnom stenovita. On je noćna životinja, koja se hrani mravima i termitima, koje iskopava iz njihovih brežuljaka koristeći oštre kandže i snažne noge. On isto tako iskopava svoje leglo u kome živi i brine se o mladuncima. Afrički mravojed je dobio IUCN status „najmanje zabrinutosti”, mada se čini da se veličina njegove populacije smanjuje.
| Afrički mravojed Vremenski raspon:
| |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Tubulidentata |
| Porodica: | Orycteropodidae |
| Rod: | Orycteropus |
| Vrsta: | O. afer
|
| Binomno ime | |
| Orycteropus afer (Pallas, 1766)
| |
| Podvrste | |
|
Pogledajte tekst | |
| |
| Opseg | |
Opis uredi
Ova životinja, duga 105-130 cm, sa repom dužine 45-63 cm, i teška 40-65 kg, u potpunosti se prilagodila svojoj specijalizovanoj ishrani baziranoj na mravima i termitima. Najupadljivija je duga cevasta njuška. U nosnicama ima filter od gustih dlaka, tako mu da zemlja i prašina ne dolaze u pluća dok kopa. Udovi su mu kratki i jaki, s po četiri prsta na prednjim udovima, a po pet na zadnjim. Kandže na prstima su oštre i slične lopaticama, tako da olakšavaju kopanje. Ima dug, tanak i lepljiv jezik kojim kupi mrave i termite iz termitnjaka i mravinjaka. Njegov želudac ima mišićni pilorični deo koji funkcioniše kao bubac kod ptica, tj. melje hranu. Zato afrički mravojedi ne moraju da žvaću hranu, pa imaju zube u bočnim delovima vilice koji se sastoje od po dva gornja i donja pretkutnjaka i po tri gornja i donja kutnjaka. Zubna kost kutnjaka nije obložena zubnom gleđu, već tankim koštanim tkivom.[7][8]
Krzno je bledo, žućkastosivo, a ženke su obično svetlije. Hrane se mravima i termitima, a tokom samo jedne moći mogu pojesti i preko 50.000 insekata kako bi dobili dovoljno energije.
Ponašanje uredi
Afrički mravojed je noćna i solitarna životinja koja se gotovo isključivo hrani mravima i termitima;[9] jedino voće koje jede je južnoafrički krastavac (lat. Cucumis humifructus). Izlazi iz svoje jazbine u kasnim popodnevnim satima ili nakon zalaska Sunca i hrani se na površini od 10 do 30 km.[10] Maše nosom levo-desno kako bi namirisao hranu. Kada otkrije gnezdo mrava ili termita, afrički mravojed ga raskopava svojim snažnim nogama, držeći uši uspravno kako bi mogao da čuje da li se prikrada neki predator. Svojim dugim, lepljivim jezikom može da pokupi veliki broj insekata. Dobar je plivač i brzo kopa, ali se inače kreće sporo. Kandže mu omogućavaju kopanje kroz vrlo tvrde termitnjake ili mravinjake. Nakon što prokopa kanal, mravojed svojim dugim jezikom (do 30 cm)[10] skuplja insekte; debela koža ga štiti od njihovih ujeda. Dobar sluh ga upozorava na dolazak lavova, leoparda, hijena i pitona.
Osim što iskopava mrave i termite, afrički mravojed kopa i jazbine u kojima živi: privremena skloništa su raštrkana na čitavoj teritoriju na kojoj se životinja kreće, a glavna jazbina se koristi za razmnožavanje. Glavne jazbine mogu biti duboke, sa nekoliko ulaza, i duge do 13 metara.[9] Afrički mravojed često menja svoje glavno sklonište i traži novo, a onda druge manje životinje, poput afričkih divljih pasa, nastanjuju njegovu jazbinu.[10] Samo majke i mladunci dele istu jazbinu. Ako ga predator napadne u tunelu, mravojed zakopa tunel za sobom ili se okrene i napadne predatora kandžama.
Afrički mravojedi se sparuju samo tokom sezone parenja; nakon 7 meseci, rađa se mladunče teško oko 2 kg. Ono može da izađe iz jazbine i pridruži se majci nakon samo dve sedmice, a hrani se termitima od 14 nedelje života.[10][9] Sa šest meseci starosti može da kopa svoje jazbine, ali često ostaje s majkom do sledeće sezone parenja, a polno je zrelo tek sa dve godine.
Glavni predatori afričkog mravojeda su lavovi, leopardi, lovački psi i pitoni. Da bi izbegli neprijatelje, afrički mravojedi brzo kopaju ili trčkaraju cik-cak; ako to ne uspe, onda će napasti svojim kandžama, repom i ramenima. Ponekada se bace na leđa kako bi mogli da napadnu naprijatelja sa sve četiri noge. Njihova debela koža ih donekle štiti.
Podvrste uredi
Afrički mravojed ima 17 podvrsta:[3]
- Orycteropus afer afer
- O. a. adametzi Grote, 1921
- O. a. aethiopicus Sundevall, 1843
- O. a. angolensis Zukowsky & Haltenorth, 1957
- O. a. erikssoni Lönnberg, 1906
- O. a. faradjius Hatt, 1932
- O. a. haussanus Matschie, 1900
- O. a. kordofanicus Rothschild, 1927
- O. a. lademanni Grote, 1911
- O. a. leptodon Hirst, 1906
- O. a. matschiei Grote, 1921
- O. a. observandus Grote, 1921
- O. a. ruvanensis Grote, 1921
- O. a. senegalensis Lesson, 1840
- O. a. somalicus Lydekker, 1908
- O. a. wardi Lydekker, 1908
- O. a. wertheri Matschie, 1898
Enciklopӕdija Britanika iz 1911. takođe pominje O. a. capensis ili rtskog mrav-medveda iz Južne Afrike.[11]
Reference uredi
- ^ Lindsey et al. 2008
- ^ Taylor, A.; Lehmann, T. (2015). „Orycteropus afer”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2015: e.T41504A21286437. doi:10.2305/IUCN.UK.2015-2.RLTS.T41504A21286437.en
. Pristupljeno 12. 11. 2021.
- ^ a b Schlitter 2005, str. 86
- ^ van Aarde 1984, str. 466–467
- ^ Hoiberg 2010, str. 3–4
- ^ "Aardvark, n." Dictionary of South African English. Dictionary Unit for South African English, 2018. 26 February 2019.
- ^ Legendre, Lucas J.; Botha-Brink, Jennifer (11. 7. 2018). „Digging the compromise: investigating the link between limb bone histology and fossoriality in the aardvark (Orycteropus afer)”. PeerJ. 6: e5216. PMC 6045922 . PMID 30018860. doi:10.7717/peerj.5216.
- ^ Haussmann, Natalie S.; Louw, Michelle A.; Lewis, Simone; Nicol, Keegan J. H.; van der Merwe, Stephni; le Roux, Peter C. (1. 8. 2018). „Ecosystem engineering through aardvark (Orycteropus afer) burrowing: Mechanisms and effects”. Ecological Engineering. 118: 66—72. S2CID 104179393. doi:10.1016/j.ecoleng.2018.04.022. hdl:2263/65084.
- ^ a b v The Encyclopedia of mammals. Macdonald, David W. (David Whyte). New York, NY: Facts on File. 1984. ISBN 978-0-87196-871-5. OCLC 10403800.
- ^ a b v g Encyclopedia Britannica. Aardvark.
- ^ Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Aard-vark”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 1 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 2.
Literatura uredi
- Foundation, African Wildlife (2013). „Aardvark”. African Wildlife Foundation. Arhivirano iz originala 5. 1. 2008. g. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- Anon (2013). „All About Aardvarks”. Easy Science for Kids. Online Science Tutor for Kids. Arhivirano iz originala 11. 11. 2013. g. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- Anon (2013a). „Rainforest Aardvark”. Animal Corner. Arhivirano iz originala 26. 7. 2013. g. Pristupljeno 10. 1. 2014.
- Anon (20. 1. 2003). „Great Uncle Aardvark?”. BBC News. Arhivirano iz originala 7. 2. 2008. g. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- Asher, R. J.; Bennett, N.; Lehmann, T. (2009). „The new framework for understanding placental mammal evolution”. BioEssays. 31 (8): 853—864. PMID 19582725. doi:10.1002/bies.200900053.
- Goodwin, George G. (1997). „Aardvark”. Ur.: Johnston, Bernard. Collier's Encyclopedia. I: A to Ameland (1st izd.). New York, NY: P.F. Collier. ISBN 978-1-57161-093-5.
- Hoiberg, Dale H., ur. (2010). „Aardvark”. Encyclopædia Britannica. I: A-ak Bayes (15th izd.). Chicago, IL: Encyclopædia Britannica Inc. ISBN 978-1-59339-837-8.
- Lindsey, P.; Cilliers, S.; Griffin, M.; Taylor, A.; Lehmann, T.; Rathbun, G. (2008). „Orycteropus afer”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- Martin, Elizabeth A. (1983). „Tubulidentata”. MacMillan Dictionary of Life Sciences (2nd izd.). MacMillan. ISBN 978-0-333-34867-3.
- Merriam-Webster Online Dictionary (2010). „aardvark”. Merriam-Webster Online Dictionary. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- Rahm, Urs (1990). „Tubulidentates: Aardvark”. Ur.: Parker, Sybil P. Grzimek's Encyclopedia of Mammals. 4. New York, NY: McGraw-Hill Publishing Company. str. 450 458. ISBN 978-0-07-909508-4.
- Rebecca (2007). „Cute as a Button but a Pain in my Butt: The Aardvark”. Arhivirano iz originala 17. 01. 2008. g. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- Rodriguez, Tommy (2013). „Technological Perspectives in Phylogeny Research: Revisiting Comparative Analysis of Complete Mitochondrial Genomes for Time-Extended Lineages” (PDF). Figshare: 1—9. doi:10.6084/m9.figshare.804317.
- Schlitter, D.A. (2005). "Order Tubulidentata". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M. "Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.)". Johns Hopkins University Press. p. 86. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- Shoshani, Jeheskel (2002). „Tubulidentata”. Ur.: Robertson, Sarah. Encyclopedia of Life Sciences. 18: Svedberg, Theodor to Two-hybrid and Related Systems. London, UK: Nature Publishing Group. ISBN 978-1-56159-274-6.
- Taylor, W. A.; Skinner, J. D. (2004). „Adaptations of the Aardvark for Survival in the Karoo: A Review”. Transactions of the Royal Society of South Africa. Taylor & Francis. 59 (2): 105—108. doi:10.1080/00359190409519169.
- te Velde, Henk (1997). Seth, God of Confusion: A Study of His Role in Egyptian Mythology and Religion (Ancient Near East). Brill Academic Pub. ISBN 978-90-04-05402-8.
- van Aarde, Rudi J. (1984). „Aardvark”. Ur.: Macdonald, David. The Encyclopedia of Mammals. New York, NY: Facts on File Publications. ISBN 978-0-87196-871-5.
- WGBH (2013). „About the Program: "Arthur"”. PBS.org. Public Broadcasting System. Arhivirano iz originala 10. 04. 2019. g. Pristupljeno 07. 10. 2018.
Spoljašnje veze uredi
- „Aardvarks at the Bronx Zoo”. Pristupljeno 18. 11. 2013.
- IUCN/SSC Afrotheria Specialist Group - Aardvark website
- Antbear/Aardvark at wackywildlifewonders.com
- Information at Animal Diversity Web: University of Michigan Museum of Zoology
- "The Biology of the Aardvark" (Orycteropus afer) diploma thesis (without pictures)
- "The Biology of the Aardvark" (Orycteropus afer) same diploma thesis (including the pictures)
- Some good photos of baby aardvarks Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. октобар 2018)
Текстови на Викизворнику:
- "The Aard-Vark or Earth-Hog" in Popular Science Monthly, Vol. 14 (March 1879)
- „Aardvark”. The New Student's Reference Work. 1914.
- „Aard-vark”. Collier's New Encyclopedia. 1921.
