Aćim Čumić

српски политичар, професор права и судија.

Aćim Čumić (Trešnjevica kod Aranđelovca, 1836Kusadak, 27. jul/9. avgust 1901) bio je srpski političar, profesor prava i sudija. Obavljao je dužnost predsednika vlade Srbije.

Aćim Čumić
Aćim Čumić
Lični podaci
Datum rođenja1836.
Mesto rođenjaGornja Trešnjevica, Kneževina Srbija
Datum smrti9. avgust 1901.(1901-08-09) (64/65 god.)
Mesto smrtiKusadak, Kraljevina Srbija
Premijer Srbije
PrethodnikJovan Marinović
NaslednikDanilo Stefanović

Biografija uredi

Studirao i završio je pravo u Hajdelbergu i Parizu. Radio je kao profesor gimnazije, zatim u sudu. Za profesora kaznenog prava na Velikoj školi postavljen je 1865. godine. Učestvovao je u radu ustavnog odbora iz 1868. godine i bio zapažen po rečitosti i predlogu da se vlada stavi pod nadzor državnog saveta, a ne skupštine.

Bio je političar konzervativne orijentacije, blizak starijim političarima Iliji Garašaninu i Jovanu Marinoviću, i predvodnik grupe mladokonzervativaca. Bio je temperamentan čovek, oštrog jezika.

1871. godine postao je predsednik beogradske opštine, ali ga je liberalsko namesništvo, na čijem čelu se nalazio Jovan Ristić, ubrzo zbacilo. Potom se bavio advokaturom u Beogradu, da bi 1873-1874. godine bio ministar unutrašnjih dela u Marinovićevom kabinetu.

25. novembra 1874. godine Čumić je zamenio Marinovića i sam postao predsednik vlade (Vlada Aćima Čumića). Zadržao je ministarstvo unutrašnjih dela. Pošto vlada nije uživala poverenje skupštine, to je već posle tri meseca, 22. januara 1875. godine, bila zamenjena drugom. Potom je postavljen za sudiju Kasacionog suda.

Od strane liberalske vlade uhapšen je 1878. godine zbog navodnog učešća u Topolskoj buni i osuđen na smrt zajedno sa Jevremom Markovićem, ali je ubrzo pomilovan i osuđen na 10 godina robije. Pušten je iz zatvora po padu Ristićeve vlade i dolasku naprednjačke 1880. godine. Kasnije se više nije bavio politikom.

Tokom 1880-ih godina bio je vladin predstavnik ('komesar') kod društva za izgradnju i eksploataciju srpskih železnica. Veoma se angažovao na podizanju Kolarčevog fonda. Napisao je sledeća dela: Kasacijona vlast (1867) i Zadužbine u odbrani Srpstva (1890).

Bio je član Srpskog učenog društva i počasni član Srpske kraljevske akademije od 1892. godine. Bio je senator Kraljevine Srbije 1901. godine.[1]

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi