Batosek

град у Мађарској

Batosek[1] (mađ. Bátaszék) je grad u Mađarskoj, u južnom delu države. Grad upravo pripada Seksardskom srezu županije Tolna, sa sedištem u Seksardu.

Batosek
mađ. Bátaszék
Središte Batoseka sa rimokatoličko crkvom
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionJužna prekodunavska regija
ŽupanijaTolna
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.6.380
 — gustina100,41 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 11′ 33″ S; 18° 43′ 21″ I / 46.19248° S; 18.72258° I / 46.19248; 18.72258
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina63,54 km2
Batosek na karti Mađarske
Batosek
Batosek
Batosek na karti Mađarske
Poštanski broj7140
Pozivni broj74
Veb-sajt
www.bataszek.hu

Geografija uredi

Grad Batosek se nalazi u južnom delu Mađarske. Od prestonice Budimpešte grad je udaljen oko 175 kilometara južno. Od najbližeg većeg grada Seksarda grad je udaljen 18 kilometara južno.

Grad se nalazi u središnjem delu Panonske nizije, u istočnoj podgorini ostrvske planine Meček. Dunav protiče 5 kilometara istočno od naselja. Nadmorska visina mesta je oko 90 m.

Istorija uredi

Godine 1853. u Batoseku se održava vašar triput godišnje: 29.06.-01.07., 8. septembra i 28. novembra.[2] Aprila 1862. bio je treći put u toku tog meseca požar. Poslednji put je izgorelo 44 kuće u Batoseku.[3]

Srbi u Batoseku uredi

Srbi se sreću u mestu od Velike seobe 1690. godine. Oni su uvek bili u malom broju i udaljeni od ostatka srpskog naroda u Ugarskoj, pa već krajem 19. veka oni postaju retki u ovim krajevima.[4]

U varošici "Batosjeku" je 1731. godine zabeleženo 17 srpskih pravoslavnih domova. Broj pravoslavnih stanovnika je 1796. godine iznosio 316. Vek kasnije, 1890. godine izbrojano ih je manje, tačnije 262 duše.[5]

Pretplatnik jedne srpske knjige bio je 1822. godine pop Mihail Madžarević paroh batosečki i namesnik Mohačko-poljski.

Prema prof. Gavrilu Vitkoviću broj stanovnika Srba u "Batosjeku" iznosio je 1847. godine 242, a dve decenije kasnije 1867. godine tu je živelo 297 pravoslavaca Srba.[6] Po državnom popisu iz 1865. godine u opštinama Batoseku, Alšo Nani (Donjoj Nani) i Vardumu ima 516 pravoslavnih Srba, i to je parohija šeste najniže platežne klase.[7] Godine 1885. Batosjek je sa parohijskim filijalama Donjom Nanonom i Varadonom u Mohačkom izbornom srezu, za crkveno-narodni sabor. U Batosjeku je tada 242 duše, a u filijalama 209.[8]

Srpska pravoslavna crkva u mestu je građena u vreme carice Marije Terezije 1775., a posvećena je prazniku Petrovdanu tj. Sv. apostolima Petru i Pavlu. Hram je obnovljen 1904. godine. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano 1777. godine, od kada se vode i crkvene matrikule.[9]

Rodio se 1822. godine u Batoseku Jeremija Mađarević "izabrani vladika budimski", od oca Romana tamošnjeg paroha. Vladika Jeremija je prethodno decenijama bio paroh i "dušepopečitelj" u više parohija, sve dok nije decembra 1895. godine postao episkop svoje eparhije. Kao mirski sveštenik on je bio ženjen, i pred posvećenje bio je okružni prota i paroh Budimski. Vladika je bio tada udovac, sa dvoje dece od kojih je sin dr Mladen Mađarević bio "varoški fizik budimpeštanski" tj. lekar.[10] Vladika Mađarević je umro, posle nepunih godinu dana sedenja na episkopskom tronu, 1896. godine.

Stručnu Maksimovićevu knjigu o pčelastvu, nabavili su 1810. godine pop Pavel Zavišić paroh (i 1808) i Mihail Mažarević učitelj batosečki. Srpsku knjigu zabavnog karaktera uzeli su da čitaju Srbi iz Batoseka 1829. godine. Bili su to: Roman Madžarević paroh, Nikola Volkašinović učitelj, Stanoje Milošević lokalni školski direktor i Georgij Kadić učenik.[11] Berićevu knjigu o životu Isusa Hrista nabavili su neki čitaoci iz Batoseka 1831. godine. Bili su to: Stanoje Milošević lokalni školski direktor, Eftimije Kalić čizmar, Jovan Stojković ćurčija, Jeftimije Todić zemljedelac i skupljač pretplate Nikola Volkašanović učitelj.[12] Mađarsko-srpsku gramatiku uzeli su 1833. godine u Batoseku: Grigorije Nikolić mesni školski direktor i učitelj Nikolaj Volkašinović (Vukašinović) za svoje sinove Vasilija i Serafima.[13]

U Batoseku je osamdesetih godina 19. veka vladalo veliko nepoverenje između meštana Srba i Mađara. Dešavali su se 1883. godine brojni incidenti, propraćeni sa lakšim i težim povredama, tokom grupnih oružanih napada i tuča.[14]

Umro je 1899. godine batosečki paroh pop Vasilije Mostović, rođen 1825. godine. Spadao je u najobrazovanije sveštenike u okolini, jer je pored obavezne spreme, u Kečkemetu završio i "filozofiju", a to je uradio još jedino njegov savremenik paroh iz Pomaza, David Boljarić. Pop Vasa je menjao parohiju dok se nije ustalio u mestu, gde je živeći i radeći "pištao od sirotinje kao crv pod korom".[15] Pop Svetozar Boljarić je 1906-1907. godine administrator parohije u Batoseku. Poklonili su početkom 1906. godine supružnici Mihajlo Mađarević zemljedelac i njegova supruga Milka, jedno "svešteničko odjejanije" (odelo) u vrednosti od 160 k. Javno su im se zahvalili učitelj Nestor i popa Boljarić.[16]

Batosek je 1905. godine velika opština u Seksardskom srezu, Tolnjanske županije. Tu živi 7521 stanovnik u 1456 domova, a Nemci dominiraju. Srba ima malo; njih 202 pravoslavne duše (ili 3%) sa 42 kuće. Od srpskih javnih zdanja pominju se pravoslavna crkva i narodna škola. Batosek je tada imao samo poštu.

Početkom 20. veka u Batoseku je srpska crkvena opština, skupština je redovna pod predsedništvom Mite Jankovića. Postoji srpsko pravoslavno groblje. Pravoslavna parohija je četvrte klase, ima parohijski dom i parohijsku sesiju od 26 kj. zemlje. Paroh je pop Panta Horvat rodom iz Feherceglaka, i tu je već 13 godina.

Učitelj u Batoseku 1823-1839. godine bio je Vukašin Pavlović. On je "čuven" po tome što je radio kao srpski narodni učitelj čak 64 godine, i to je najduži radni staž zabeležen u našoj prosveti. Uča je 1887. godine kao iscrpljeni starac od 82 godine, molio crkveno-školske vlasti za pripomoć. Sa svojom mizernom penzijom, izdržavao je decu svojih pokojnih sinova, takođe učitelja. Dobio je nekakvo (dodatno) doživotno izdržavanje, sa 80 f. godišnje.[17] Završio je Somborsku preparandiju 1866. godine sa dovoljnim uspehom Ilija Savić iz Batoseka. Decembra 1883. godine Srpska veroispovedna škola u Batoseku je za divno čudo dobila na dar od ugarske države (nadležnog ministarstva) - sva školska učila.[18] Batosečki učitelj Aleksandar Bogosavljević je decembra 1883. godine otišao iz sela, u Banat. Tražio se 1890. godine oglasom učitelj u Batoseku, kojem je nuđen kao osnovni prihod onaj od "14 jutara oraće zemlje na dve duži, date na uživanje, koje je daleko od varoši". Ponuđena godišnja plata srpskom učitelju u mesnoj školi iznosila je 1897. godine 72 f. u gotovini, deputat u vrednosti 50 f. i eparhijska dotacija od 60 f.[19] Izabran je za učitelja tada P. Srećković. Međutim, već u leto naredne 1898. godine, opet je tražen učitelj u srpskoj veroispovednoj školi. Otvoren je 1902. godine stečaj za upražnjeno "učiteljsko-pevčesko mesto" u Batoseku. Kao privremen stupio je 1899. godine na batosečku školsku katedru učitelj Simeon Lastić. Od učitelja se tražilo da poji u hramu i decu obučava crkvenom pevanju, sa osnovnom platom od 360 f. (300 f. za osnovnu a 60 f. za nedeljnu školu) sa dodacima. Za pojanje dobija po 2 f. od "parohijalnih glava" (domaćina) kojih je tada u parohiji Batosek - 55.[20] Sličan konkurs za novog učitelja je objavljen i 1905. godine. Školski upravitelj je 1905. godine, meštanin Matija Bojanin, a staratelj Luka Janković. Srpska narodna škola ima jedno zdanje građeno 1900. godine. Branko Parabak je izvesno vreme bio učitelj u mestu. Učitelj je Cvetko Knežević, rodom iz Srpske Kanjiže, tek je došao i privremeno namešten. Učiteljica je Marija Mihajlović rodom iz Novog Sada, služi više od tri godine. Redovnu nastavu je pratilo 81 dete, a u nedeljnu školu išlo 42 učenika starijeg uzrasta.[21] Novi učitelj 1907. godine je Nestor Božin. Prilikom iseljavanja Srba iz novoosnovane Mađarske u maticu posle Prvog svetskog rata iz sela se iselilo oko 200 duša.

Srbi u Batoseku su se 1922. godine prijavili za opciju, radi preseljenja u Kraljevinu SHS. Bilo ih je 62 porodice sa 118 članova. Po drugom spisku iz te godine bilo je 64 porodice sa 110 članova.

Srpska pravoslavna crkva u Batoseku srušena je 1958. godine.[22] Po mišljenju starih meštana srpska crkva je srušena kasnije - 1967. godine.[23]

Reference uredi

  1. ^ http://www.poreklo.rs/2014/04/14/optiranje-iseljavanje-srba-u-madjarskoj-1920-1931
  2. ^ "Vojvođanin", kalendar Beč 1853. godine
  3. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1862. godine
  4. ^ Optiranje i iseljavanje Srba u Mađarskoj 1920-1931. - Poreklo
  5. ^ "Srpski sion", Karlovci 1895. godine
  6. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  7. ^ "Srpski letopis", Budim 1866. godine
  8. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  9. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  10. ^ "Srpski sion", Karlovci 1896. godine
  11. ^ "Pripovjedačice na uvesenije i zabavu srbskoga naroda", Budim 1829. godine
  12. ^ Jovan Berić: "Žitije Gospoda našeg Isusa Hrista", Budim 1831. godine
  13. ^ Emeriko Salaj: "Mađarsko-serbska gramatika", Budim 1833. godine
  14. ^ "Zastava", Novi Sad 1883. godine
  15. ^ "Srpski sion", Karlovci 1899. godine
  16. ^ "Srpski sion", Karlovci 1906. godine
  17. ^ "Školski list", Sombor 1887. godine
  18. ^ "Školski list", Sombor 1883. godine
  19. ^ "Srpski sion", Karlovci 1897. godine
  20. ^ "Srpski sion", Karlovci 1902. godine
  21. ^ Mata Kosovac, navedeno delo
  22. ^ "Nin", specijalni dodatak Dinka Davidova, Beograd 1990. godine
  23. ^ "Srpske nedeljne novine", Budimpešta 2017.

Stanovništvo uredi

Demografija

Prema podacima iz 2013. godine Batosek je imao 6.380 stanovnika. Poslednjih godina broj stanovnika opada.[1]

Pretežno stanovništvo u naselju čine Mađari rimokatoličke veroispovesti. Srba u naselju više nema, a srpska pravoslavna crkva je srušena.[2]

Galerija uredi

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi