Bacbijski jezik je jezik manjinskog naroda Bacbijaca u Gruziji, koji žive na područje Kahetije, u selu Zemo-Alvani, kao i nekim većim centrima. Bacbijski jezik pripada grupi nahskih jezika koja pripada grupi sjeveroistočnokavkaskih jezika. Procjena je da se danas bacbijskim jezikom koristi oko 2 000 do 3 000 pripadnika Bacbijskog naroda.

Bacbijski jezik
Govori se u Gruzija
Broj govornika
3.420[1] (2000)
manje od 3.000 aktivnih govornika[1] (Salminen 2007. godine) (2007)
gruzijski alfabet
Jezički kodovi
ISO 639-3bbl
Bacbijski jezik je predstavljen bojem 5
{{{mapalt2}}}
  Većinski jezik
  Manjinski jezik

Ne postoje dijalekti ovog jezika, kao ni pisana forma ovog jezika. Iz tog razloga oni se koristi gruzijski pisani jezik. Ne postoji uzajamna razumljivost sa drugim jezicima iz nahske grupe jezika (čečenski, inguški).

Bacbijci (istorija) uredi

Do sredine 19. vijeka Bacbijci su živili u Tušetiji, planinskom području severozapadne Gruzije. Pripadnici ovog naroda su u Tušetiji naseljavali četiri bacbijska naselja: Sagirta, Otelta, Mozarta i Indurta. Kasnije su se naselili na područje Kahetije, u selu Zemo-Alvani, gde i dalje žive.[2]

Klasifikacija uredi

Bacbijski jezik pripada nahskoj grupi sjeveroistočnih kavkaskih jezika.

Geografska rasprostanjenost uredi

Većina pripadnika ovog jezika živi na području Kahetije, u selu Zemo-Alvani, dok manji broj živi u urbanim sredinama, kao što je Tbilisi i neki drugi veći gradovi u Gruziji.

Gramatika uredi

Prvu gramatiku bacbijskog jezika - УÜber die Thusch-Sprache - napisao je njemački orijentalista Anton Šhefner (1817-1879), i predstavljala je prvu gramatiku bilo kojih autohtonih kavkaskih jezika zasnovanih na naučnim principima.[3]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Bats”. Ethnologue. 
  2. ^ „The Bats”. eki.ee. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  3. ^ Kevin Tuite (2007). The rise and fall and revival of the Ibero-Caucasian hypothesis, pp. 7-8. Historiographia Linguistica, 35 #1.