Bele Vode ili izvor Svetog Jovana Krstitelja je naziv za izvor lekovite vode koji se nalazi na Mokroj Gori, koji je slučajno otkriven 1994. godine, posle izlivanja reke Kamešine. Na izvoru se nalazi novoizgrađena Crkva posvećenoj Svetom Jovanu Krstitelju, na temeljima nekadašnje crkve koju je podigao neki Dubrovčanin u znak zahvalnosti.[1][2]

Izvor sa crkvom Sv. Jovana Krstitelja

Legenda o izvoru uredi

Kada se u istočnom delu klanca reke Kamešine pojavio beli izvor, ponovo su oživela predanja o Rimskoj varoši saliji, u kojoj su se ovom vodom od čume i boleština lečili nevoljnici i koja posle jedne neizlečive kuge i pomora dobi ime Kara salija-crna varoš i o ženama nerotkinjama. U legendu se umetnula i priča o dubrovačkom trgovcu, koji u znak zahvalnosti što mu žena nerotkinja dobila blizance, podigao crkvu-zahvalnicu, kao i ko zna kad započeti Ivandanjski pohodi vernika i nevoljnika koji traju i do danas, jer je na taj dan voda najlekovitija, i još mnogo, mnogo toga sačuvanog u zapamćenim pričama.

Lekovita svojstva uredi

Prema knjizi „Lekovite vode u kompleksu Muzejsko-turističke železnice Šarganska osmica” autora profesora dr Ratomira Tišme, priznatog balneologa, lekovite mokrogorske vode spadaju u veoma retke u svetu visokoalkalne vode, najvećeg alkaliteta u Srbiji.

Na osnovu fizičko-hemijske analize, ustanovljeno je da pripada grupi u svetu veoma retkih voda. To je visoko alkalna voda, sa PH vrednošću od 11,75, niska mineralizacija i temperatura od 18 stepeni. Ove vode se mogu koristiti kod: zapaljenja želudačne sluznice, gastritisa, povećane želudačne kiseline, kod čira na želucu i na dvanaestopalačnom crevu. Pomažu varenje, dobre su za ispiranje sluznice nosa, kod zapaljenja očnih kapaka-zato je narod i proglasio za „očnu vodu”. Ove vode su prvenstveno namenjene za uživanje, odmor i rekreaciju mladih i sredovečnih ljudi, kao i za prevenciju i zdravstveni turizam onih sa reumatskim, neurološkim, ginekološkim i kožnim oboljenjima.[3]

Pored lekovog izvora uređeni su i odgovarajući prostori: Muzej dobara tehničke kulture na otvorenom, koji pored železnički vozila sadrži i niz građevinskih mašina na parni pogon, kao i „Klub zavičajnog udruženja Mokrogoraca”.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Lekoviti izvor Bele Vode”. Mokra Gora info. Pristupljeno 22. 1. 2017. 
  2. ^ „Tara i izvor Bela voda”. UTNV. Pristupljeno 22. 1. 2017. 
  3. ^ „Tajne lekovitih voda Mokre gore”. Politika. 3. 06. 2013. Pristupljeno 22. 1. 2017. 

Spoljašnje veze uredi