Bitka na Saurskom polju

Bitka na Saurskom polju kod Balša nedaleko od Berata u današnjoj Albaniji, vođena je 18.09. 1385. godine, između srpskih i osmanskih snaga poslatih od strane Hajredin-paše. Osmanlije, su potukle daleko slabije srpske snage[1], predvođene Balšom II Balšićem i Ivanišom Mrnjavčevićem, koji su u borbama i poginuli. Po Orbinu, Osmanlije su odsekle Balšinu glavu i poslali je Hajredinu, namesniku Murata I u Makedoniji i susednim oblastima.

Bitka na Saurskom polju
Deo osmanskog osvajanje Balkana
Vreme28. septembar 1385.
Mesto
Saursko polje kod Balša,
nedaleko od Berata
Ishod odlučujuća osmanska pobeda
Sukobljene strane
 Osmansko carstvo
Zeta Balšića
Komandanti i vođe
Hajrudin-paša
(nije lično učestvovao)
Balša II Balšić
(Ivaniš Mrnjavčević[a])
Jačina
5000
1000
Žrtve i gubici
nepoznati
nepoznati

Bitka je direktna posledica Balšinog sukoba sa knezom Karlom Topijom. Tokom 1385. godine, Balšić je zauzeo Drač[1], posle čega se Topija okrenuo Osmanlijama i zatražio od Murata I vojnu pomoć u borbi protiv Balšića[2]. On je posle bitke povratio vlast nad Dračem, ali ga je već iduće godine ponudio Mlečanima, u zamenu za posede na Kritu i Eubeji[2]. Otomanska pobeda u ovoj bici, primorala je lokalne gospodare da priznaju vrhovnu vlast osmanskog sultana.

Prema rečima dubrovačkog hroničara Mavra Orbinija bitka je izgledala ovako: "U to vreme dođe velika turska vojska do Beograda u Romaniji i navali na Balšinu zemlju, te pohara jedan njen deo. Kad je to doznao Balša, odmah krene iz Drača ne čekajući da sakupi mnogo ljudstva, pa sa hiljadu konjanika dade se u poteru za Turcima. Budući da su oni bili daleko brojniji od Zećana, Balšu je njegova vlastela savetovala da izbegava bitku dok ne sakupi jaču vojsku. No on, kako je bio veoma odvažan, nije hteo poslušati dobar savet koji su mu davali ni voditi računa o opasnosti kojoj se izlagao, nego je doneo odluku da udari na neprijatelja. Zametnuvši, dakle, bitku kod reke Vojuše, u pokrajini zvanoj Grekot i na Popovom polju koje se nalazi u pomenutoj pokrajini, bi poražen od Turaka i ubijen u borbi. U toj bici borio se veoma hrabro zajedno s nekim svojim ljudima i zamalo da nije izdržao napad neprijatelja, čiji se broj peo na pet hiljada i od kojih su mnogi tu izginuli. I s Balšine strane palo ih je mnogo, a neki su bili zarobljeni. Među ostalim bio je ubijen njegov vojvoda Đurađ Krvavčić, vrstan ratnik, i Ivaniš, sin kralja Vukašina. Balši Turci odsekoše glavu i odnesoše je Karijatinu (Hajredin-paši), Turčinu koji je držao one krajeve Makedonije i Romanije u ime turskog sultana Murata." Ivan Jastrebov navodi podatak da je Balša poginuo na reci Vojuši, a glava mu je odnesena sultanu u Jedrene. [3]

Napomene uredi

  1. ^ Učešće Ivaniša Mrnjavčevića u ovoj bici pominje se u delu Mavra Orbina, štampanom 1601. godine.

Reference uredi

  1. ^ a b Grupa autora (1982). Istorija srpskog naroda II. Beograd. 
  2. ^ a b Članak Karlo Topija Vladimira Ćorovića u „Narodnoj enciklopediji Srba, Hrvata i Slovenaca“
  3. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 496. Beograd: Službeni glasnik.