Blagoje Baković
Blagoje Baković (Bojišta, 4. april 1957) srpski je književnik.
Blagoje Baković | |
---|---|
![]() Blagoje Baković | |
Lični podaci | |
Puno ime | Blagoje Baković |
Datum rođenja | 4. april 1957. |
Mesto rođenja | Bojišta, FNR Jugoslavija |
Viografija uredi
Osnovnu školu pohađao je na Slijepču Mostu i u Ravnoj Rijeci, gimnaziju u Bijelom Polju, a studije književnosti na Nastavničkom fakultetu u Nikšiću i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Osim poezije, piše i esejistiku. Živi u Vrbasu.
Pesme su mu prevođene na dvadeset osam jezika. Zastupljen je u preko pedeset antologija naše poezije na srpskom i stranim jezicima, u okviru Antologije srpskog pesništva dvadesetog veka, na ruskom jeziku sa pedeset pesama. Uvršten je u lektiru i čitanke.
Nagrade uredi
Pobeđuje na Festivalu poezije mladih u Vrbasu 1984. godine.
Dobitnik je književnih nagrada i priznanja: „Blažo Šćepanović“, „Zaloga“, „Libertas“, „Kočićevo pero“, „Risto Ratković“, „Iskra kulture“, KPZ Vojvodine, „Zlatna struna“, Smederevske pesničke jeseni, „Čarnok“, KPZ Vrbas, Oktobarska nagrada oslobođenja Vrbasa i drugih.
Godine 2005. dodeljena mu je nagrada „Milica Stojadinović Srpkinja“ za ukupno delo na srpskom jeziku.
Zajedno sa pesnikom Matijom Bećkovićem, je dobitnik nagrade „Pečat varoši sremskokarlovačke“ za knjigu „Sećanje na mrave“.
Dobitnik je međunarodnih nagrada za književnost za decu „Bulka“ i „Dragomir Đorđević“ .
Dobitnik je međunarodne nagrade Saveza pisaca Rusije „Konstantin Simonov“, za knjigu izabranih pesama „Put“, objavljene na ruskom jeziku.
Za ukrepljenje međunarodnih kulturnih i duhovnih veza, dobitnik je nagrade Međunarodne asocijacije vitezova, sa zlatnom medaljom i likom Nikolaja Fedoroviča Fedorova.
Za ukupno delo, a za verno služenje otadžbinskoj literaturi, Savez pisaca Rusije, Podružnica Moskovskih pisaca i prevodilaca, dodelila mu je nagradu „Anton Pavlovič Čehov“.
Za izuzetan doprinos razvoju kulture u Republici Srbiji i svesrpskom kulturnom prostoru dodeljena mu je „Vukova nagrada“ za 2010. godinu.
Za knjigu pesama „Čehovljev kofer“ Savez pisaca i prevodilaca evroazijskih država i Savez pisaca Rusije, Podružnica moskovskih pisaca, dodelila mu je nagradu „Vladimir Majakovski“.[1]
Ministarstvo za kulturu uprave grada Moskve, dodelilo mu je međunarodnu nagradu „Zlatno pero“ 2011.
Za knjigu pesama za decu i dorasle „Kad porastem biću Nole“ Banatski kulturni centar dodelio mu je plaketu „Sima Cucić“ za knjigu godine.
Za knjigu pesama „Čehovljev kofer“, objavljenoj dvojezično na srpskom i ruskom jeziku, dodeljena mu je međunarodna nagrada slovenskih država, diploma „Zlatni vitez“ 2012.[traži se izvor]
Vlada Republike Srbije 2012. godine dodelila mu je nagradu za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi. [2]
Za izuzetan doprinos afirmaciji srpske književnosti i kulture, dobio je „Vidovdansku pjesničku povelju“, na Romaniji, 2014.
Za knjigu pesama, „Vajar spava među kamenjem“, u izdanju Kairosa iz Sremskih Karlovaca,2014. dobio je nagradu „Jefimijin vez“, za knjigu godine.
Dobitnok je nagrade, „Lenkin prsten“, za pesmu „Puna je tišina“, koja je proglašena najlepšom ljubavnom pesmom srpskoga jezika u 2014. godini.[3][4]
Književni časopis za decu „Vitez“ i Beogradski festival pisaca za decu „Vitezovo proleće“ dodelili su mu „Nagradu za životno delo“, za izuzetan doprinos u književnom stvaralaštvu za decu, za 2015. godinu.
Savez pisaca Rusije, Podružnica moskovskih pisaca i prevodilaca, povodom 60-te godine svog postojanja, kao svome počasnom članu dodelila mu je jubilarnu, zlatnu medalju, za verno služenje Ruskom slovu, na Vidovdan 2015.
Za ciklus knjiga pesama za decu i dorasle „Kad porastem biću Nole“, „Kad porastem biću Tesla“, „Kad porastem biću Kusta“, „Kad porastem biću Matija“, „Kad porastem biću zvezdaš“, XX međunarodni salon knjige dodelio mu je nagradu „Zaharije Orfelin.“
Za životno pesničko delo, Sveti Arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve dodelio mu je, 2016. godine, „Orden Svetog Despota Stefana Lazarevića“ koji su pre njega dobili Nikita Mihalkov i Emir Kusturica.
Marta 2023. godine dodeljena mu je Nagrada „Miroslav Antić”.[5]
Dela uredi
- "Žeđ pod vodom", 1979
- "Šaptačeva smrt", 1983
- "Poskok", 1985
- "Leto", 1987
- "Marokanske bajke", 1988
- "Sačma", 1989
- "Kopno", 1990
- "Živim daleko", 1992
- "Krevetac za caricu", 1992
- "Ćutim i pevam", 1993
- "Zimski kaput", 1994
- "Vatra za kopitama", 1994
- "Grudva u snegu, dva izdanja", 1996
- "Podne", 1997
- "Gorovilo", 1997
- "Sto pesama", 1998
- "GOROVILO (drugo dopunjeno izdanje), ", 2000
- "Knjiga boravka", 2000
- "PODNE, (drugo dopunjeno izdanje)", 2002
- "PODNE, (treće, dopunjeno i izmenjeno izdanje)", 2002
- "Pretvorena u poljupce", 2003
- "Molitve i slava Tebi", 2005
- Izabrana dela, „Povratak na Itaku“ (I – V; „Trag“, „Povratak na Itaku“, „Gorovilo“, „Ljubav mi živa po svetu hoda“ i „Tebe pojem“) 2005
- "Ogovaranje proleća", 2006
- "Sećanje na mrave", 2007
- "Nadgrobni oblak", 2008
- "Čežnja za rukopisom", 2008
- „Niz laku plavet", izabrane pesme na ruskom jeziku, Moskva, 2009
- „Molitva za mrava koji se zaputio ka Carigradu", 2009
- „Put", izabrane pesme na ruskom jeziku, Moskva, 2010
- "Senka nevidljivog", 2010
- "Lepše je tebe čekati", 2011
- "Čehovljev kofer", 2011
- "Vajar spava među kamenjem", 2013
- "Zrno soli", 2014
- "Uteha lišća", 2016
Knjige za decu uredi
- "Čarobni pastir, četiri izdanja", 1997
- "Sveti Sava - Školska slava", 2008
- "Azbučna dobrodošlica", zajedno sa Todem Nikoletićem, 2008
- "Sunce ispod kišobrana", 2010
- "Kad porastem biću Nole", 2012
- "Kad porastem biću Tesla"
- "Kad porastem biću Kusta"
- "Kad porastem biću Matija"
- "Kad porastem biću Zvezdaš", 2013
Reference uredi
- ^ Blagoju Bakoviću „Vladimir Majakovski“ („Politika“, 20. februar 2012)
- ^ Imena dobitnika nacionalne penzije („RTS“, 14. februar 2013)
- ^ RTV/"Lenkin prsten" Blagoju Bakoviću
- ^ b92/Lenkin prsten za pesmu "Puna tišina" Blagoja Bakovića
- ^ Kovačević, Snežana. „Blagoju Bakoviću „Miroslav Antić””. Politika Online. Pristupljeno 2023-03-14.