Božidar Goraždanin
Božidar Ljubavić Goraždanin , (Stari Vlah) bio je srpski štampar. Poznat je po tome što je 1519. godine u crkvi Svetog Đorđa u blizini današnjeg Novog Goražda, u crkvi zadužbini „velikog vojvode rusaga bosanskoga i kneza drinskog” hercega Stefana, otvorio drugi najstariju štampariju na Balkanu, a prvu na teritoriji Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Božidar Goraždanin | |
---|---|
Puno ime | Božidar Ljubavić Goraždanin |
Mesto rođenja | Stari Vlah, Osmansko carstvo |
Mesto smrti | Novo Goražde, Osmansko carstvo |
Deca | Teodor i Đorđe |
Prvi upravitelji te štamparije su bili njegovi sinovi Teodor Ljubavić i Đorđe Ljubavić. Božidar je poslao sinove u Veneciju odakle su donijeli opremu za rad štamparije, koja je ponijela naziv Drinska štamparija, a u međuvremenu iz manastira Mileševa preselio u Sopotnicu.
O Božidaru Goraždaninu ima malo podataka. Iz bogoslužbene knjige Goraždanski službanik saznaje se da se u Mileševu doselio iz Goražda, zbog čega se imenuje po zavičajnosti - "Goraždanin". Izvjesno je da je potomak Vukosava Ljubavića, uglednog trgovca i goraždanskog kneza iz sredine 15. vijeka. [1]
Prvi put njegovo ime pominje se 26. novembra 1496. godine u dubrovačkim službenim knjigama. Iz tih zapisa potvrđuje se činjenica da je Božidar Ljubavić iz Goražda bio trgovac i poslovao u dijelovima Turske, ali i Dubrovnika.[2]
Narodna biblioteka u Novom Goraždu nosi ime po Božidaru Goraždaninu. Njegov unuk je Dimitrije Ljubavić.
Vidi još
urediReference
urediLiteratura
uredi- Medaković, Dejan (1958). Grafika srpskih štampanih knjiga XV-XVII veka. Beograd: Naučno delo.
- Medaković, Dejan (1993). „Stare srpske štamparije”. Istorija srpskog naroda. knj. 3, sv. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 425—440.
- Plavšić, Lazar (1959). Srpske štamparije od kraja XV do sredine XIX veka. Beograd: Udruženje grafičkih preduzeća Jugoslavije.