Boris Oljšanski
Boris Mihajlovič Oljšanski (rus. Борис Михайлович Ольшанский; Tambov, 25. februar 1956) je ruski slikar poznat po slikama nadahnutim motivima slovenske religije i rodoljubljem.
Boris Oljšanski | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Boris Mihajlovič Oljšanski |
Datum rođenja | 25. februar 1956. |
Mesto rođenja | Tambov, SSSR |
Biografija
urediZavršio je Penzansku slikarsku školu (rus. Пензенское художественное училище им. К. А. Савицкого) 1980. godine. Od 1983. godine učesnik je oblasnih, regionalnih i republičkih izložbi. Godine 1986. diplomirao je na Moskovskom državnom akademskom umetničkom institutu. Tokom boravka u Moskvi bavio se ilustrovanjem knjiga, praveći veliki broj grafika. Po povratku u rodni Tambov radi za list rus. „Литературный Тамбов“. Primljen je u Savez slikara Sovjetskog Saveza (rus. Союз Художников СССР) 1989. godine. Sa dolaskom perestrojke Oljšanski prestaje da se bavi ilustrovanjem knjiga i umesto grafika počinje da slika. Trenutno se Boris Oljšanski bavi slikanjem monumentalnih prikaza iz istorije Slovena.[1]
Samostalne izložbe:
- 1993. samostalna izložba slika u galeriji grada Tambova.
- 1995. izložba u Centralnom domu slikara (rus. Центральный дом художника) u Moskvi
- 2006. izdan autorski album, izdavaštvo „Beli grad“ (rus. „Белый Город“), Moskva.
- 2008. ilustracije za knjigu „Legende i predanja tambovskog kraja“ (rus. „Легенды и предания Тамбовского края“)[2]
- 2012. Samostalna izložba pod nazivom "Eho minulih vekova" u Ruskoj akademiji umetnosti u Moskvi[3]
Svoje stvaralaštvo Oljšanski posvećuje istoriji Rusije pa kaže:
Siguran sam da nas sa nebesa pažljivo posmatraju naši veliki preci. I da je sud istorije neizbežan. Za budućnost pravde i vere. Iz razbacanih istorijskih spisa i dokumenata ponovo ustaje prehrišćanska Velika Rusija, sa njenom velikom istorijom, koju su odbacili i predali zaboravu. Ruske legende, bajke, epovi, predanja, priče - kako je taj prostor grandiozan i pun živih boja za zamisao i maštu umetnika![4]
Stil
urediRaniji radovi su uglavnom grafike. Početkom devedesetih godina XX veka prelazi na tehniku ulje na platnu. Teme njegovih slika su vreme dominacije slovenske religije na teritoriji Rusije i slovenske legende. Njegove slike su pune jarkih boja. U kompoziciji dominiraju moćni likovi glavnih junaka značajnih istorijskih događaja, slovenskih bajki i epova.[5]
Radovi
uredi- Priča plave večeri
- Leto 908. godine. Pohod na Carigrad
- Tvoj štit na vratima Carigrada. Slava Rusiji.
- Otmica Evrope
- Danaja
- Vasilisa Mikulišna
- U nebeskoj luci 1988.
- Balada 1989.
- Slava Dažboga 1992.
- Pamti ime svoje 1992.
- Slovo o pohodu Igorovu 1993.
- Pohod Volge Svjatoslaviča 1993.
- Kupava 1994.
- Peresvet na polju Kulikovom 1994.
- Lelj 1994.
- Paganski motiv 1995.
- Boginja Vesna 1995.
- Seča na Dnjepru 1996.
- Legenda o Svjatoslavu 1996.
- Berendei 1997.
- Slovenska priča 1997.
- Volh Vseslavovič 1997.
- Rođenje ratnika 1997.
- Vreme letnjeg cvetanja 1997.
- Sveti zov 1997.
- Magija 1998.
- Rusalka 1998.
- Prolaz, gospadare, ovo je moje mesto 1998.
- Igra s vatrom 1998.
- Morska vila starateljka 1999.
- Ep 1999.
- Zora-zorica 1999.
- Sadko u podvodnom carstvu 1999.
- Noć ratnika 1999.
- Ruski rekvijem 2000.
- Teni zabыtыh predkov 2002.
- Volhinja s dugom 2002.
- Aljoša Popovič i Lepa Jelena 2003.
- Noć Ivana Kupala 2003.
- Zakletva Svarožića 2003.
- Iz tamnih dubina vekova 2003.
- Ivan — udovičin sin 2004.
- Dvor carice zime 2004.
- Gradska ulica u XVII veku 2004.
- Velika Rusija 2005.
- Otmica kneginje 2005.
- Deda Mraz 2005.
- Svetlooka boginja 2009.
Izvori
uredi- ^ „OLЬŠANSKIЙ BORIS MIHAЙLOVIČ”. Arhivirano iz originala 17. 07. 2015. g. Pristupljeno 18. 11. 2018.
- ^ „Boris Mihaйlovič Olьšanskiй, Russkie hudožniki, „Perunica“”. Arhivirano iz originala 22. 01. 2012. g. Pristupljeno 29. 01. 2012.
- ^ „Boris Olьšanskiй — Pevec Geroev i Bogov (E.Goleniщeva)”. Arhivirano iz originala 16. 05. 2015. g. Pristupljeno 16. 05. 2015.
- ^ „Boris Olьšanskiй, Avtobiografiя”. Arhivirano iz originala 21. 01. 2012. g. Pristupljeno 29. 01. 2012.
- ^ „Boris Olьšanskiй, Meždunarodnый Russkiй Forum - Ateneй”. Arhivirano iz originala 21. 08. 2011. g. Pristupljeno 29. 01. 2012.