Branko Kitanović
Branko Kitanović (Uroševac, 18. septembar 1935 — Beograd, 17. decembar 2011) bio je srpski i jugoslovenski književnik, publicista, prevodilac i novinar.
Branko Kitanović | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 18. septembar 1935. | ||||||||||
Mesto rođenja | Uroševac, Kraljevina Jugoslavija | ||||||||||
Datum smrti | 17. decembar 2011.76 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Republika Srbija | ||||||||||
Državljanstvo | Republika Srbija | ||||||||||
Religija | ateista | ||||||||||
Profesija | novinar, pisac i prevodilac | ||||||||||
Porodica | |||||||||||
Supružnik | Tatjana Kitanović | ||||||||||
Deca | Valentina | ||||||||||
Politička karijera | |||||||||||
Politička stranka | Nova komunistička partija Jugoslavije[1] | ||||||||||
|
Biografija uredi
Rođen je 18. septembra 1935. godine u Uroševcu gde je u to vreme službovao njegov otac. Odrastao je u komunistički orijentisanoj porodici i odmalena je vaspitavan u duhu socijalizma. Kao dete gotovo ceo tok Drugog svetskog rata proveo je u zbegu sa jugoslovenskim partizanima. Njegovi roditelji i gotovo čitava rodbina učestvovali su u Narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije i socijalističkoj revoluciji Jugoslavije. Iako dete i sam Branko je dao doprinos u borbi za oslobađanje Jugoslavije od fašističkog okupatora. Slušajući Radio Moskvu u štabovima partizanskih odreda, kasnije je elokventno i detaljno prepričavao borcima i simpatizerima NOB-a napredovanje jedinca sovjetske Crvene armije u sukobu sa nacističkom Nemačkom. Upravo u to vreme, Branko je razvio veliku ljubav prema Sovjetskom Savezu koju nije napustio do poslednjeg dana svog života. Nakon završetka rata Branko završava osnovnu i srednju školu, seli se sa porodicom u Beograd u kome upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Kao student, u vreme dok je bio potpredsednik Saveza studenata Jugoslavije, 1956. godine uhapšen je sa grupom svojih kolega u Beogradu jer su organizovali odlaske u Dom Sovjetske kulture. Navodni zločin koji su oni počinili bio je gledanje sovjetskih igranih i dokumentarnih filmova koji su se tamo prikazivali. Zbog toga je proveo u zatvoru mesec dana.
Tokom 1963. godine Branko Kitanović sa grupom istaknutih pisaca među kojima su bili i Desanka Maksimović, Branko Ćopić i Mihailo Lalić, planira da osnuje nedeljni list Glas Epohe koji bi širio realistički pristup u književnosti. Međutim, uplašen da je reč o „sovjetskoj propagandi“ režim organizuje napad na osnivače lista koje Đuro Pucar u štampi označava kao „ždanovljevce“. Ubrzo posle toga, Branko 1964. godine dobija poziv za vojsku, iako u nju po zakonu kao dete učesnik rata nije treba da ide. Poslednjeg dana vojske hapsi ga vojna policija pod navodnom optužbom za „neprijateljsku propagandu“. Na procesu kao prijatelj Sovjetskog Saveza biva osuđen na tri i po godine zatvora. Tokom perioda SFR Jugoslavije Branko Kitanović postaje istaknuti pisac i prevodilac. Napisao je brojne knjige vezane za istoriju Drugog svetskog rata a pisao je i istorijske romane i naučna dela.
Važi kao autor koji je objavio najviše feljtona u SFR Jugoslaviji. Bio je član Udruženja književnika Jugoslavije i Saveza prevodilaca. Pored toga što je pisao knjige radio je i kao publicista i prevodilac. Sa suprugom Tatjanom je dobio kćerku Valentinu.
Njegova knjiga „Čovek koji je uzdrmao Treći rajh“ u SFR Jugoslaviji doživela je nekoliko izdanja, po njoj je u Čehoslovačkoj snimljen film, a knjiga je izdata i u SSSR-u pod naslovom „Čovek koji nije poznavao strah“.
Branko Kitanović sa grupom istomišljenjika 30. juna 1990. godine u Klubu inženjera i tehničara u Beogradu osnovao Novi komunistički pokret Jugoslavije, koji kasnije menja ime u Nova komunistička partija Jugoslavije (NKPJ). Na osnivačkom kongresu je bio izabran za generalnog sekretara i tu funkciju je obavljao 21 godinu sve do svoje smrti.[2]
Nosilac je više domaćih i stranih priznanja. Odlikovan je ruskim Ordenom Lenjina, Ordenom Staljina i nizom drugih. Bio je član redakcije časopisa „Marksizam i savremenost“ koji izlazi u Ukrajini.
Umro je u Beogradu 17. decembra 2011. godine.
Dela uredi
- Čovek koji je uzdrmao Treći rajh
- Planeta i civilizacija u opasnosti
- Rat na Zapadu
- Rat na Dalekom istoku
- Kurska bitka
- Lenjingradska bitka
- Berlinska bitka[3]
- Moskovska bitka[4]
- Staljingradska bitka
- Prevodi
- Aleksandar Romanovič Beljajev: Poslednji čovek Atlantide
- Finske narodne bajke
- Indonežanske narodne bajke
- Brazilske narodne bajke
- Maršal Georgij Žukov: Uspomene i razmišljanja
- Ljubov Voroncova: Sofija Kovaljevska
- M. Iljin i Elena Segal: Kako je čovek postao div
- Valentin Petrovič Katajev: Sin puka
- Rabindranat Tagor: Svetlost i senke
- Vasilij Ivanovič Čujkov: Pad Trećeg rajha
- Vasilij Pavlovič Aksjonov: Pomorandže iz Maroka
- Jevgenij Aleksandrovič Jevtušenko: Rakete i zaprege
- Vladimir Josifovič Brežnjev: Memoari
- Boris Savovič Dubrovin: Od Karpata do Jadrana
- Aleksandar Borisovič Čakovski: Sudar svetova 1-6
- Georgi Mokejevič Markov: Sibir: roman u dve knjige
- Mihail Gorbačov: Perestrojka[5]
- Nikolaj Kirilovič Popelj: U teško vreme
- Fedor Šešun: Lavovi i svinje među nama: basne i smešne priče
- Jurij Korinjec: Tamo daleko, preko reke: jedno sentimentalno putovanje kroz detinjstvo
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Izvor: www.blic.rs | Umro Branko Kitanović, sekretar Nove komunističke partije Jugoslavije
- ^ Izvor: www.b92.net | Branko Kitanović predsednički kandidat NKPJ
- ^ Izvor: www.knjizara.com | Berlinska bitka
- ^ Izvor: www.vojnaknjizara.com | Moskovska bitka
- ^ Izvor: www.library.foi.hr | Perestrojka, autor M. S. Gorbačov
Spoljašnje veze uredi
- Blic: Umro Branko Kitanović, sekretar Nove komunističke partije Jugoslavije, 20. 12. 2011. (jezik: srpski)
- Časopis „Marksizam i savremenost“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. oktobar 2020) (jezik: ruski)
- http://www.sloboda.org.rs/kitanovic.html[mrtva veza] Zvanična stranica Udruženja građana "Sloboda", Beograd, 20.12.2011.
- Konferencija komunističkih partija sveta u Minsku i Moskvi
- Sajt: www.knjizara.com | Prodaja knjiga