Buda je rođen u porodici ratničke kaste na području današnjeg Nepala, oko 560. godine p. n. e. Njegov otac je bio kralj Sudodana, vođa Šakija klana u tada prosperitetnoj državi Kosala, a njegova majka je bila kraljica Maja. Odgajala ga je majčina mlađa sestra Maha-Prađapati jer mu je majka umrla sedam dana nakon porođaja.

Kasnije, rođak sa očeve strane Ananda se pridružio Budi kao sledbenik.

Sudodana

uredi
 
Kralj Sudodana sa dvorskom svitom.

Veći deo informacija o Sudodani potiče iz budističkih legendi i spisa. Veruje se da je bio vođa Šakija klana, koji je bio nastanjen u državi Kosala, na severnoj granici Stare Indije. Iako se u budističkoj litereaturi navodi da je bio nasledni monarh, danas se veruje da je zapravo bio izabrani poglavar plemenske konfederacije. Sudodanin otac je bio Sinahana.

Sudodana je, kako se navodi, bio veoma uznemiren odlaskom sina i budistička literatura pominje da je slao mnoge glasnike sa molbom mladom Gotami da mu se vrati. Međutim, Buda je propovedaosvoje učenje, darmu(sanskrit: धर्म dharma; pali: धम्म dhamma), tim glasnicima, i oni bi odlučili da ostanu u monaškoj zajednici (Sangha). Jedan od njih bio je i Sudodanin prijatelj Kaludaji, koji ga je posetio na Sudodanin zahtev. Buda je i njemu održao propoved, pa je i Kaludaji kasnije zaređen kao monah.

Nakon učestalih kraljevih molbi, Buda se vratio u zavičaj i tom priliko mnogo je njegovih saplemenika pristupilo monaškoj zajednici, pa i njegov maloletni sin Rahula. Gotama se kasnije još jednom vratio u kraljevstvo Šakija da bi video oca na samrti. Sudodana je postao arahat.[1]

Maja je bila Budina majka. Rođena je u Devadahi, u starom Nepalu. Bila je udata za svog rođaka kralja Sudodanu, koji je vladao kraljevstvom Šakija, čiji je glavni grad bio Kapilavastu.

U budističkim tekstovima se navodi da je začeće budućeg Bude najavio san koji je imala, a to je kako joj mladunče belog slona ulazi u utrobu. Kada se probudila shvatila je da je trudna. Shodno tradiciji tog vremena da dete rodi u očevom zavičaju, Kraljica Maja je pred porođaj krenula na put u Devadahu. Međutim, morala je da se porodi na putu, u blizini mesta Lumbini. Kaže se da su božanstva nadgledale porođaj i da su dva potoka, jedan hladan i jedan topao, počela teći sa nebesa.

Maja je (verovatno od sepse) umrla sedam dana nakon rođenja sina, kojem je dala ime Siddhartha ili „onaj koji je ostvario svoj cilj." U mahajana budističkim spisima se navodi da se ponovo rodila na Tusita nebu, gde ju je sin kasnije navodno posećivao, odavao poštovanje i podučavao darmi.[2]

Ananda

uredi

Ananda je bio Budin brat od strica i obojica su se rodili istoga dana. Njegov otac bio je Amitodana, brat kralja Sudodane. Pridružio se Sanghi druge godine posle Budinog probuđenja, zajedno sa grupom mladića iz plemena Šakija: Anuruda, Bhaddija, Bhagu, Kimbila i drugi.

Nekih dvadeset godina kasnije, Ananda je postao Budin lični pratilac, tako da je imao priliku da ga jako dobro upozna i čuje bezbroj njegovih govora održanih u različirim prilikama. Zahvaljujući svojoj neverovatnoj memoriji, veliki broj njih jei zapamtio.

Među velike Anandine zasluge ubraja se i pomoć pri osnivanju ženskog monaškog reda. Iako je Buda bio protiv toga i u prvi mah odbio zahtev svoje pomajke Maha-Pađapati i njenih pratilja da ih zamonaši, Ananda je ipak zamolio Budu da dozvoli ženama da uđu u Sanghu. Buda je na to na kraju i pristao, pod uslovom da se pridržavaju osam pravila vladanja koja se ne odnose i na monahe-muškarce (garuda dhamma).

Ananda je takođe pristvovao Budinoj smrti. Buda je navodno rekao Anandi da može živeti do kraja večnosti što može i Ananda ako zaželi. Međutim, Ananda nije razumeo ove Budine reči, niti je tražio pojašnjenje. Budu je tada posetio demon Mara, koji je pokušao da ubedi Budu da konačno umre. Ali mu je Buda odgovorio da je sada ionako vreme za to jer je obavio svoju misiju: da utemelji četvorostruku zajednicu monaha, monahinja, laika-domaćina i laika-domaćica. U domu kovača Ćunde Budi je poslužen poslednji obrok. Moguće je da je ta hrana bila pokvarena, jer je ubrzo posle toga bolove u stomaku i posle više dana provedenih u bolesti je i izdahnuo.

Nakon Budine smrti, na Prvom saboru koji je sazvao Maha-Kassapa u Rađagahi, od Anande je zatraženo da odrecituje sve Budine govore (sutta) kojih se seća, po čemu je popularno zapamćen kao „Čuvar Učenja."

Ananda je odgovornost u prenošenju učenja predao svom učeniku Sanakavasi. Pred kraj života putovao je iz zemlje Magadhe, u pratnji kralja Ađatasattua i njegove svite, ka Vesaliju. Tako je stigao i do reke Rohini, koja je bila granica dve oblasti. Kada je video da ga i na drugoj obali čeka gomila ljudi radujući se da bi možda mogao da umre baš na njihovoj zemlji, a znajući da su dve zemlje u sukobu, odlučio je da ne da povoda za gordost ni jednoj ni drugoj. Sedeći na splavu, snagom koncentracije zapalio je sopstveno telo i na kraju je od njega ostao samo prah. On je potom podeljen između Magadhe i Vesalija i oni su na obe obale reke podigli velike stupe. Takođe, nakon Anandine smrti Vesali i Magadha su se izmirili.[3]

Devadata

uredi

Devadata je bio najbliži Budin srodnik po ženskoj liniji (ili u drugim navodima – po muškoj liniji). Zaređen je u sanghi zajedno sa braćom i prijateljima i svojim berberinom, Upālijem prilikom Budinih propovedi svojim nekadašnjim (Šakija) saplemenicima u gradu Kapilavastu.

U početku je Devadata bio veoma cenjen u monaškoj zajednici. Kaže se da je Šariputra spevao hvalospeve za Devadatu. Vremenom Devadata je zadobio natprirodne moći što ga je, kaže se, ispunilo ohološću i željom da zameni Budu na čelu Sanghe. Kad ovaj nije želeo da mu to mesto ustupi, nekoliko puta je pokušao da ubije Budu. Tako je jednom sa brda gurnuo stenu na Budu, drugi put ga povredio oštrim predmetom, a treći naterao pobesnelog slona na Budu ne bi li ga pregazio.

Potom je Devadata pokušao da podeli monašku zajednicu, čiju bi jednu frakciju predvodio on, a drugu Buda. U prvi mah je uspeo, ali su se njegovi dotadašnji sledbenici kasnije vratili Budinoj monaškoj zajednici.

Devadata je kasnije u životu nastupao pokajnički prema Budi. Rečeno je da je otišao u manastir u kojem je Buda boravio da bi zatražio oproštaj ali, kao rezultat loše karme, progutala ga je zemlja i on se preporodio u Avići čistilištu.[4] [5]

Nanda

uredi

Nanda je bio Budin polubrat; sin kralja Sudodane i Budine tetke Maha-Pađapati Gotami. Nanda je trebalo da bude venčan princezom po imenu Džanapadakaljani koju je napustio zarad pridruženja monaškoj zajednici. Po mahajana tradiciji, napuštanje princeze koju je voleo je uznemirilo Nandu, pa ga je Buda odveo na Tavatimsa nebo da mu pokaže lepotu devojaka koje su tamo živele. Pri tome mu je Buda obećao jednu od njih ako bude marlljivo meditirao. U početku gonjen žudnjom, Nanda je kroz meditaciju uvideo opasnost i površnost svojih opsesija i tako sebe izlečio od žudnje za čulnim zadovoljstvima. Istrajao je u vežbanju i postao probuđen (arahat). >ref>[1]</ref>

Maha-Pađapati Gotami

uredi

Maha-Pađapati Gotami bila je najmlađa kćer kralja Supabude i kraljice Amite. Bila je udata za kralja Sudodanu, zajedno sa svojom starijom sestrom Maha-Majom (Majadevi). Nakon smrti starije sestre Maje, koja je rodila Budu, preuzela je brigu o njegovom odgajanju. I ona je kralju Sudodani rodila sina, Nandu.

Posle smrti kralja Sudodane, Maha-Pađapati je sa grupom svojih pratilja krenula da pronađe Budu. Kada ga je pronašla, uputila je molbu Budi, preko Anande, da dozvoli ženama da uđu u Sanghu kao monahinje. Posle dužeg odbijanja, Buda je konačno pristao na to da se ženama dozvoli zamonašenje, pod uslovom da prihvate osam dodatnih pravila. A to su:

  • Monahinja mora odavati poštu monasima.
  • Monahinja mora provesti povlačenje tokom perioda monsuna (varsa/vassa) na mestu na kojem i monasi.
  • Monahinje moraju kraj povlačenja obeležiti ceremonijom u kojoj učestvuju ne samo one, već i monasi.
  • Monahinje moraju od monaha dva puta mesečno zatražiti propovedi.
  • Ozbiljne povrede monaških pravila moraju biti razmotriti i monasi i monahinje.
  • Kada iskušenica završi period početnog učenja, ona mora i od monaha i od monahinja zatražiti prijem u monašku zajednicu.
  • Monahinje ne smeju uznemiravati monahe
  • Monasi smeju kritikovati monahinje (u vezi sa disciplinom), dok monahinje ne smeju kritikovati monahe.

Maha-Pađapati je navodno Budi poklonila ogrtač od kvalitetne tkanine. Buda je ovaj poklon odbio sa objašnjenjem da je isuviše kitnjast i bi kao takav uticao da se monaška zajednica iskvari. I ona sama je kasnije postala arahat.[6]

Reference

uredi
  1. ^ The Life of Buddha: Part One: 1. King Suddhodana And Queen Maya
  2. ^ „amidabuddha.org - Who were the Buddhas?[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 17. 01. 2012. g. Pristupljeno 04. 02. 2010.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  3. ^ Buddhist Studies: Disciples of the Buddha: Ananda
  4. ^ Devadatta
  5. ^ „Devadatta[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 09. 04. 2008. g. Pristupljeno 04. 02. 2010.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  6. ^ „Maha Prajapati Gautami[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 15. 05. 2008. g. Pristupljeno 04. 02. 2010.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Vidi još

uredi