Бјелоплећи бјелорепан
Bjelopleći bjelorepan ili veliki štekavac (lat. Haliaeetus pelagicus) je veliki orao iz familije Accipitridae, koja obuhvata i mnoge druge dnevne ptice grabljivice poput lunja, mišara, osičara i eja. Ova vrsta, po prosjeku jedinki, predstavlja najteže orlove na svijetu, težine od 6,8 do 9 kilograma.
| Bjelopleći bjelorepan | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | H. pelagicus
|
| Binomno ime | |
| Haliaeetus pelagicus (Pallas, 1811)
| |
| Podvrste | |
|
vidi u tekstu | |
| |
samo razmnožavanje
tokom cijele godine
samo zimi
mogu se sresti
| |
| Sinonimi | |
|
Aquila pelagica (Pallas, 1811) | |
Legu se na Kamčatki, u obalnoj zoni Ohotskog mora, dolini rijeke Amur, sjeveru Sahalina i Šantarskim ostrvima u Rusiji. Većina jedinki zimu provode južnije, u južnim dijelovima Kurilskih ostrva i u Hokaidu, u Japanu. Bjelopleći bjelorepani, međutim, manje napuštaju svoje osnovne oblasti za razliku od srodnih bjelorepana i njihovih mladunaca.
Fizičke osobine uredi
Bjelopleći bjelorepani predstavljaju najveću vrstu iz roda Haliaeetus i jednu od najvećih ptica grabljivica uopšte. Dužina se kreće od 86,5 do 105 centimetara, a raspon krila od 203 do 241 centimetara. U prosjeku, ženke su teške od 6,8 do 9 kilograma, a mužjaci su znatno lakši i teže od 4,9 do 6 kilograma. Postoji nepotvrđen podatak o ženki koja se navodno hranila pretežno lososom i težila 12,7 kilograma.
Status uredi
Bjelopleći bjelorepani su okarakterisani kao ranjivi. Glavne prijetnje preživljavanju predstavljaju promjene životne okoline, industrijsko zagađenje i prekomjerno ribarenje. Procjenjuje se da trenutno postoji oko 5.000 jedinki ove vrste, i da se ovaj broj i dalje smanjuje.
Sistematika uredi
Postoje dvije podvrste bjeloplećih bjelorepana: Haliaeetus pelagicus pelagicus i Haliaeetus pelagicus niger. Podvrsta Haliaeetus pelagicus niger živi u Koreji, i ima bijelo perje samo po repu. Ova podvrsta je predmet naučne rasprave; po nekima je u pitanju izmijenjena a ne zaista genetički različita vrsta. U svakom slučaju, ova podvrsta je krajem 1950-ih istrijebljena kroz lov i smanjenje životnog prostora.
Ishrana uredi
Bjelopleći bjelorepani se uglavnom hrane ribom, naročito lososom i pastrmkom. Pored ribe, hrane se i morskim pticama, sisarima i strvinom. Iako se ponekad hrane mladuncima foka, one im kao hrana služe uglavnom u obliku strvine.
Razmnožavanje uredi
Ovi orlovi grade po nekoliko visokih gnijezda (visine oko 1,5 metara, prečnika i do 2,5 metara), smještenih na visokim stablima ili stijenama. Pretpostavlja se da periodično žive malo u jednom, malo u drugom gnijezdu.
Nakon udvaranja, koje počinje obično između februara i marta, i parenja, ženke obično polažu svoja prva jaja u periodu od aprila do maja. Obično samo po jedno mladunče preživi u gnijezdu. Nakon perioda inkubacije od 39-45 dana pilići, perja boje između pepeo-sive i bijele, izlaze iz jaja. Uskoro perje postaje smeđe, a kroz oko 2,5 mjeseca uče da lete. Polnu zrelost stiču u dobi od 4 do 5 godina starosti. Punoljetno perje bjeloplećih bjelorepana se pojavljuje tek kad imaju između 8 i 10 godina starosti.
Izvori uredi
- ^ BirdLife International. (2016). Haliaeetus pelagicus. The IUCN Red List of Threatened Species.
Literatura uredi
- BirdLife International (2004). „Haliaeetus pelagicus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2006. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 6. maj 2006. Baza podataka sadrži mapu rasprostranjenosti, kratko obrazloženje zašto je ova vrsta proglašena ranjivom i pri tome korišćeni kriterijumi
- Brown, Leslie Hilton. : Eagles of the world. David & Charles, Newton Abbot.. 1976. ISBN 978-0-7153-7269-2.
- Ferguson-Lees, James; Christie, David A. & Franklin, Kim. : Raptors of the world: a field guide. Christopher Helm, London & Princeton.. 2005. ISBN 978-0-7136-6957-2.
- True, Dan. : A family of eagles. Everest, New York.. 1980. ISBN 978-0-89696-078-7.
- Wink, M.; Heidrich, P. & Fentzloff, C. (1996): A mtDNA phylogeny of sea eagles (genus Haliaeetus) based on nucleotide sequences of the cytochrome b gene. Biochemical Systematics and Ecology 24: 783-791. Cjelokupan tekst u PDF formatu
