39° 45′ N 45° 30′ E / 39.750° S; 45.500° I / 39.750; 45.500

Vajoc Džor (jerm. Վայոց Ձոր) je jedna od 11 administrativnih jedinica (jedan od 10 marzeva) u Republici Jermeniji. Smešten je između Geharkunika na severu, Sjunika na jugu i Ararata na severozapadu, te teritorije Azerbejdžana na zapadu i istoku. Sa 2.308 km² površine spada u teritorijalno manje administrativne jedinice u zemlji i zauzima 7,8% celokupne površine države. Administrativni centar marza je grad Jehegnadžor, a status grada imaju još Džermuk i Vajk.

Vajoc Džor
Վայոց Ձոր
{{{caption2}}}
Položaj
Država Jermenija
Admin. centarJehegnadžor
Najveći gradDžermuk, Vajk
Službeni jezikjermenski
Površina2.308 km2
Stanovništvo2010.
 — broj st.55.800
 — gustina st.24,18 st./km2
 — ISO 3166-2AM-VD
Vremenska zonaUTC+4 (leti +5)
Poštanski broj3601-3860
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Sa nešto manje od 56.000 stanovnika ovo je najređe naseljen deo Jermenije (svega 1,7% celokupne populacije Jermenije).

Provincija je poznata po proizvodnji grožđa i vina sorte saperavi (kod sela Areni). Privrednu osnovu čini poljoprivreda i stočarstvo.

Geografija uredi

Vajoc Džor se nalazi u južnom delu Jermenije i zauzima teritoriju površine 2.308 km². Graniči se sa jermenskim provincijama Geharkunika na severu, Sjunika na jugu i Ararata na severozapadu, te teritorije Azerbejdžana na zapadu (Nahičevan) i istoku (nepriznati Nagorno-Karabah).

Provincija se nalazi u slivnom području reka Arpa i Ehegis, a sa istoka je ograničena severnim delovima Zangezurskih planina. Najveći deo teritorije je planinskog i brdskog karaktera, uglavnom bez šumskog pokrivača. Planine su ispresecane brojnim klisurama, a samo ime oblasti dolazi od jermenske reči koja označava klisuru "džor". U južnom delu marza, između gornjih tokova Arpe i Nahčivančaja nalazi se Vajocdžorska planina (visine 3,120 metara) na kojoj se nalazi visokoplaninsko jezero Barcruni. Najpoznatiji pećinski sistem su Arenske pećine. Glavne saobraćajnice, posebno ka Geharkuniku vode preko visokih prevoja (najviši je Selimski prevoj na 2.410 m). U gornjim delovima toka Arpe su brojni vodopadi, od kojih su najveći vodopadi kod Džermuka i Gergera (visine oko 60 m). Na Arpi je upravo kod Džermuka sagrađeno veštačko Kečutsko jezero iz kojeg voda preko kanala otiče ka jezeru Sevan. Cela oblast se nalazi u seizmički veoma aktivnom području i kroz istoriju je bila često na udaru katastrofalnih zemljotresa. Brojni su mineralni izvori, a naročito je poznat Džermukski kiseljak.

Prirodne šume zauzimaju svega 4,6% površine. Vegetacija je bujnija u južnim delovima koji su dosta vlažniji i gde se nalaze brojni izvori.

Klima je kontinentalna. Zime su dosta hladne dok su leta izrazito topla. Najtopliji delovi su na jugu marza, gde maksimalne temperature dostižu 40 °C. Padavina ima dosta malo, u proseku između 300 i 700 mm godišnje. Snežni pokrivač je dosta visok tokom zimskog dela godine.

Istorija uredi

 
Bogorodičina crkva u manastiru Noravank, iz 1339. godine

Područje Vajoc Džora je kao i cela Jermenska visoravan naseljeno od najranijih vremena ljudske istorije. Najstarije je naselje Moz koje verovatno datira iz perioda drugog milenijuma pre nove ere. Tokom srednjeg veka područje je bilo u sastavu istorijske pokrajine Sjunik u okviru Jermenskog kraljevstva. Iz tog perioda očuvane su brojne crkve i manastiri, a poseban značaj u duhovnom, ali i kulturnom smislu imali su manastiri Noravank iz X veka, Tanat iz VIII veka i Gndevank iz X veka.

Posebno je važan bio manastir Tanat, koji se nalazi 5 km severno od grada Jehegnadžora, u okviru kojeg je delovao Gladzorski univerzitet osnovan 1282. godine.[1] Iako je ova škola bila aktivna samo do 1338.[2] za kratko vreme je postala kulturni i naučni centar cele tadašnje Jermenije. Tu su se pored verskih predmeta izučavali i jezici, matematika, razvijena je bila i prepisivačka delatnost te slikanje minijatura, toliko svojstvenih jermenskom srednjevnjkovnom slikarstvu.

U doba Ruske Imperije ovo područje je bilo u sastavu Jerevanske gubernije.

Demografija uredi

Prema podacima statističe službe Jermenije (ARMSTAT) Vajoc Džor je najređe naseljena provincija Jermenije sa svega 55.800 stanovnika u 2010. godini (sa 1,7% udela u populaciji zemlje), ili u proseku 24 st/km².[3] Godine 2002. u marzu je živelo 53.230 stanovnika.[4] Osnovu populacije čine Jermeni, od kojih je veliki broj raseljen iz Karabaha nakon 1990. godine.

Marz je u administrativnom pogledu podeljen na tri oblasti koje gravitiraju ka tri gradska centra: Jehegnadžoru, Džermuku i Vajku i na 41 ruralnu zajednicu. Administrativni centar je grad Jehegnadžor.

Gradovi u Vajoc Džoru
po broju stanovnika u 2010.
1. Jehegnadžor 8.200 2. Džermuk 6.200
3. Vajk 5.900

Privreda uredi

Privreda počiva na poljoprivredi gde dominiraju manja seoska domaćinstva, a u novije vreme razvija se i planinski (zimski rezort Džermuk) te verski turizam.

Od najranijih vremena u ovoj oblasti je razvijeno vinogradarstvo i proizvodnja vina. Vino se proizvodi od lokalnih sorti pomešanih sa separavi sortom. Loza se uzgaja u pitomijim kotlinama na andmorskim visinama između 1.400 i 1.800 metara. Stočarstvo i ratarstvo je znatno slabije razvijeno.

Važan izvor prihoda je i flaširanje mineralne vode „Džermuk“.

Saobraćaj uredi

Kroz marz prolaze važne saobraćajnice koje povezuju severni deo zemlje i glavni grad Jerevan sa Sjunikom i Iranom na jugu i Nagorno Karabahom na istoku. saobraćajno je veoma važan i put Jehegnadžor-Martuni koji ovaj deo Jemrenije povezuje sa Sevanskim jezerom.

Planirana je izgradnja železnice koja bi povezivala Jerevan sa Iranom preko Vajoc Džora i Sjunika.[5]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ А. АБРААМЯН. УНИВЕРСИТЕТ. Краткий очерк[мртва веза] — Ереван: АЙАСТАН, 1983., Pristupljeno 22. 1. 2012.
  2. ^ http://www.gladzor.am/GladzorRus/rusmenu.htm Архивирано на сајту Wayback Machine (26. децембар 2008) ИСТОРИЯ УНИВЕРСИТЕТА ГЛАДЗОР.
  3. ^ "Marzes of the Republic of Armenia and Yerevan City in Figures, 2010". National Statistical Service of the Republic of Armenia (ARMSTAT).
  4. ^ "RA Vayots Dzor Marz". Marzes of the Republic of Armenia in Figures, 2002-2006. National Statistical Service of the Republic of Armenia. 2007.
  5. ^ Левон ОГАНЕСЯН. Golos Armenii — Вайоц-Дзор:ВОЗМОЖЕН ПРОРЫВ. Архивирано на сајту Wayback Machine (3. децембар 2013), Pristupljeno 22. 1. 2012.

Spoljašnje veze uredi