Велики поморник

Veliki pomornik (lat. Stercorarius skua) vrsta je morske ptice iz porodice pomornika.

Veliki pomornik
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. skua
Binomno ime
Stercorarius skua
Brunnich, 1764
Sinonimi

Catharacta skua

Opis uredi

Veliki pomornik je dug 50–58 centimetara sa rasponom krila 125–140 centimetara. Odrasla jedinka je smećkastosiva, sa crnom kapom, a mladunci su smeđi bez pruga. Rep mu je kratak i tup, dok mu je let direktan i snažan.

Poreklo uredi

Genetska istraživanja su pronašla iznenađujuće sličnosti između velikog pomornika i širorepog pomornika, uprkos razlikama u izgledu. Mnogi ornitolozi veruju da veliki pomornik potiče od hibrida između širorepog pomornika i jedne od vrsta pomornika sa južne hemisfere,[2] ili da je širorepi pomornik evoluirao od hibrida velikog pomornika i neke od manjih arktičkih vrsta.

Razmnožavanje uredi

Veliki pomornik se razmnožava na Islandu, u Norveškoj, na Farskim i Škotskim ostrvima, sa nekoliko njih u unutrašnjosti Škotske. Razmnožava se na kamenitim ostrvima i obično ženka snese dva pegava maslinastosmeđa jajeta u gnezdo obloženo travom. Kao i drugi pomornici, leti oko glave čoveka ili drugog uljeza koji prilazi gnezdu. Iako ne može da nanese ozbiljne povrede, takvo iskustvo sa pticom te veličine je užasavajuće. Selica je i zimuje na moru u Atlantskom okeanu i često dolazi do severnoameričkih vodenih tokova. Ponekad doluta do mediteranskih zemalja (na primer Turske).

Ishrana uredi

Ova ptica jede uglavnom ribu, koju često krade od galebova, čigri, pa čak i bluna. Takođe direktno napada i ubija druge morske ptice. Kao i kod većine drugih vrsta, cele godine se ovako ponaša i pokazuje manju okretnost i veću snagu od manjih pomornika kada napada druge ptice. Uobičajena tehnika je da doleti do blune u letu i uhvati je, tako da ona padne u more, gde je pomornik napada dok ona ne preda svoj ulov. Takođe jede iznutrice, jaja, bobice i strvine. Zbog svoje veličine, agresivnog ponašanja i samoobrane, veliki pomornik se uglavnom ne plaši drugih grabljivica. Mladunci mogu da postanu plen pacovima, mačkama ili arktičkim lisicama, a zdrave odrasle mogu da ugroze samo suri orao i belorepan.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2012). Catharacta skua. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2015.4. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 24. 04. 2016. 
  2. ^ Furness, Robert W.; Hamer, Keith (2003). „Skuas and Jaegers”. Ur.: Perrins, Christopher. Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 270–273. ISBN 978-1-55297-777-4. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi