Verdžin Ostrejlija

Verdžin blu (engl. Virgin Blue) je australijska niskotarifna avio-kompanija sa sedištem u Brizbejnu. Trenutno je druga najveća avio-kompanija u Australiji[2] i treća najprofitabilnija niskotarifna avio-kompanija na svetu (posle GOL-a i Rajanera).

Verdžin blu
Virgin Blue
IATA ICAO Oznaka
DJ VOZ VELOCITY
Osnovana3. avgusta 2000.
Flota69 (+14 poručenih)[1]
Destinacije25
SedišteBrizbejn,  Australija
Ključne ličnostiRičard Branson (predsednik)
Bret Godfri (GIO)
Veb-sajtwww.virginblue.com.au
Boing 737-700 na aerodromu Talamarin
50. avion Boing 737 obojen specijalnim šarama

Istorija uredi

Ova avio-kompanija je osnovana 3. avgusta 2000. godine i raspolagala je sa dva aviona koji su dnevno obavljali sedam povratnih letova između aerodroma u Brizbejnu i Sidneju. Vremenom, destinacije su proširene do svih glavnih gradova u Australiji i popularnih turističkih mesta u Australiji.

Početak kompanije se poklapa sa vremenom kolapsa avio-kompanije Enset septembra 2001. godine. Kolaps Enseta je omogućio Verdžin Blu da se brzo razvije do ranga druge australijske avio-kompanije, koja je, iako mala niskotarifna avio-kompanija, postala konkurentna sa većim australijskim avio-kompanijama. Verdžin Blu je koristila mesta na terminalima koja je nekada koristio Enset, što je doprinelo razvoju kompanije do sadašnjih razmera.

Septembra 2003, Verdžin blu je objavila da će njena potkompanija, Pacifik blu, ponuditi putnicima jeftine letove između Novog Zelanda i Australije. Pacifik blu želi da bude niskotarifna konkurencija za Er Novi Zeland i Kvantas u letovima između Australije i Novog Zelanda. Er Novi Zeland je osnovao svoju niskobudžetnu avio-kompaniju Fridom er. Kvantas je svoj Džetstar ubacio u konkurenciju sa Verdžin bluom. Er Novi Zeland i Kvantas i danas lete između Australije i Novog Zelanda. Sa Pacifik blu, Verdžin blu je ušla na scenu Novog Zelanda letovima između Oklanda i Velingtona, Krajstčerča i Velingtona, i Oklanda i Krajstčerča, koji su počeli 12. novembra 2007.

Međunarodni letovi uredi

Vidite V Australija

Početkom 2006. Verdžin blu je izrazila želju da leti do sedam letova nedeljno do destinacija u Americi, gde bi koristili ili Aerodrom Los Anđeles (LAX) ili Aerodrom San Francisko (SFO). Takođe, izražena je i želja za otvaranjem letova do Japana.

Avio-kompanija je dobila dozvolu da leti do 10 letova 25. jula 2007. od australijske vlade. Prvi let je obavljen za Los Anđeles 28. februara 2009.[3]

Verdžin blu je naručila šest aviona tipa Boing 777-300ER za svoje međunarodne letove. Sedmi avion će biti iznajmljen.[4]

Flota uredi

Juna 2009, Flota Verdžin blu se sastoji iz sledećih aviona:[1]

Flota Verdžin blua
Avion Ukupno Kapacitet
(Premijum ekonomska + ekonomska klasa)
Kapacitet
(samo Premijum ekonomska klasa)
Napomene
Boing 737-700 21 12+132 144 Moguće je sva mesta pretvoriti u premijum ekonomsku klasu
Boing 737-800 28 (+ 9 naručenih) 12+168 180 Moguće je sva mesta pretvoriti u premijum ekonomsku klasu
Embraer 170 6 12+66 78 Moguće je sva mesta pretvoriti u premijum ekonomsku klasu (bez stočića)
Embraer 190 13 12+92 104 Moguće je sva mesta pretvoriti u premijum ekonomsku klasu (bez stočića)

Destinacije uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Pretraga australijskih civilnih aviona sa parametrom pretrage "Virgin Blue Airlines"[mrtva veza], Pristupljeno 25. 02. 2009. (jezik: engleski)
  2. ^ Virgin Blue Profile - Low Cost Airline News Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. januar 2009) (jezik: engleski)
  3. ^ "Boeing Strike forces V Australia delay" - Virgin Blue Media Release Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. april 2009), Pristupljeno 17. 10. 2008. (jezik: engleski)
  4. ^ "Virgin Blue Orders Boeing 777-300ERs to Initiate Long-Haul Service" - Boeing Media Release Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. januar 2009), Pristupljeno 22. 01. 2008. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze uredi