Veselin Vujović (Cetinje, 18. januar 1961) bivši je jugoslovenski i crnogorski rukometaš, a sadašnji rukometni trener. Igrao je na poziciji levog beka.

Veselin Vujović
Veselin Vujović
Lični podaci
Puno ime Veselin Vujović
Datum rođenja (1961-01-18)18. januar 1961.(63 god.)
Mesto rođenja Cetinje, FNRJ
Visina 1,96 m
Informacije o karijeri
Pozicija levi bek
Seniorska karijera
Godine Klub
0000—1979
1979—1988
1988—1993
1993—1995
Lovćen
Metaloplastika
Barselona
Granoljers
Reprezentativna karijera
Jugoslavija 183 (738)[1]
Trenerska karijera

1998—1999
2000
2000
2000—2003
2003—2006
2006—2010
2010
2011—2013
2013—2014
2014—2016
2015—2019
2017—2018
2018—2019
2019—2020
2021
2021
2022—
Metaloplastika
Lovćen
Partizan
SR Jugoslavija
Sijudad Real
Srbija i Crna Gora
Vardar
Al Sad Doha
Vardar
Al Šabab Dubai
Zagreb
Slovenija
Koper 2013
Železničar Niš
Zagreb
Borac Banja Luka
Vardar
Iran

Igračka karijera uredi

Rukometnu karijeru je započeo u Lovćenu, a nastavio u šabačkoj Metaloplastici. Sa Metaloplastikom je osvojio sedam uzastopnih titula prvaka Jugoslavije (1982–1988), četiri Kupa (1980, 1983, 1984, 1986) i dve Lige šampiona (1985, 1986). Nakon Metaloplastike odlazi u Barselonu gde je četiri puta uzastopno bio prvak Španije (1982–1992), a pored toga ima osvojena dva Kupa Kralja (1990, 1993), četiri Superkupa (1989–1992) i jednu Ligu šampiona (1991). Karijeru je završio u dresu Granoljersa sa kojim je osvojio Kup Španije (1994) i EHF kup (1995).[2]

Sa reprezentacijom SFR Jugoslavije je osvojio dve olimpijske medalje, zlato 1984. u Los Anđelesu i bronzu u Seulu 1988. Sa Svetskih prvenstava ima dve medalje, zlato 1986. u Švajcarskoj i srebro 1982. u Zapadnoj Nemačkoj. Takođe ima i osvojeno zlato na Mediteranskim igrama 1983. u Kazablanki. Sa reprezentacijom SR Jugoslavije je osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1996. u Španiji.[2]

Sa 738 postignutih golova najbolji je strelac u istoriji reprezentacije Jugoslavije.[3] Bio je i sportista godine Jugoslavije (1986), rukometaš godine u Jugoslaviji (1986, 1988) kao i IHF igrač godine (1988).[2]

Trenerska karijera uredi

Klubovi uredi

Vujović je trenersku karijeru počeo u Metaloplastici, a potom je vodio Lovćen.[4] Tokom 2000. godine je bio trener Partizana,[5] a iste godine je preuzeo Sijudad Real sa kojim je osvojio EHF Kup pobednika kupova 2002. godine.

Bio je trener Vardara od 2006. pa do 2013. (izuzev 2010. kada je trenirao katarski Al Sad). Ca njim na čelu, Vardar je bio prvi osvajač SEHA lige 2012. u Zagrebu. Takođe je po tri puta osvojio šampionat Makedonije (2006/07, 2008/09 i 2011/12). i Kup Makedonije (2007, 2008 i 2012).

U septembru 2014. je preuzeo hrvatski RK Zagreb.[6] Sa Zagrebom je osvojio po dva puta hrvatsko prvenstvo i Kup, a najveći uspeh bilo mu je četvrtfinale Lige šampiona 2016. Napustio je klub u oktobru 2016.[7]

U sezoni 2017/18. je vodio slovenačkog prvoligaša Koper 2013.[8][9]

U julu 2018. je preuzeo Železničar iz Niša.[10] Sa ekipom Železničara nije uspeo da odbrani Kup Srbije dok je u SEHA ligi završio u donjem delu tabele. Na klupi niškog kluba se zadržao do 25. aprila 2019, kada je podneo ostavku. Kao razlog je naveo loše rezultate u poslednja 4 kola plej-ofa Superlige, kao i lošu finansijsku i organizacionu situaciju u klubu.[11]

U septembru 2019. po drugi put u karijeri preuzima Zagreb.[12] Trener Zagreba je bio do maja 2020, kada je podneo ostavku zbog ličnih razloga.[13] Tokom svog drugog boravka u Zagrebu, Vujović se sa klubom plasirao na fajnal-for SEHA lige, a grupnu fazu Lige šampiona završio je na sedmom mestu sa pet osvojenih bodova. Zbog pandemije izazvane virusom KOVID-19, hrvatsko prvenstvo i Kup se nisu igrali.[13]

U januaru 2021. godine je postavljen za trenera banjalučkog Borca.[14] Vujović je sa Borcem sezonu 2020/21. u Premijer ligi BiH završio na drugom mestu sa 49 osvojenih bodova, dva manje od Izviđača koji je osvojio titulu prvaka. U junu 2021. je napustio Borac i vratio se u Vardar.[15] Trener Vardara je bio do decembra iste godine kada je dobio otkaz nakon sedam uzastopnih poraza u Ligi šampiona.[16]

Reprezentacije uredi

Kao selektor reprezentacije SR Jugoslavije je osvojio 4. mesto na Olimpijskim igrama 2000 u Sidneju.[17] Nakon tog takmičenja je napustio mesto selektora, a 2003. godine preuzima opet istu funkciju.[18] Vodio je selekciju SCG na Evropskom prvenstvu 2004. u Portugalu gde je osvojeno osmo mesto,[19] zatim na Svetskom prvenstvu 2005. u Tunisu gde je osvojeno peto mesto[20] kao i na Evropskom prvenstvu 2006. u Švajcarskoj gde je osvojeno deveto mesto.[21]

Nakon prvenstva u Švajcarskoj 2006, nekoliko reprezentativaca je optužilo selektora Vujovića da je tražio od njih da puste Hrvatsku u meču koji nije imao rezultatski značaj za SCG.[22][23][24] Neki od igrača koji su javno izneli ove optužbe su bili Šterbik, Milosavljević, Sudžum, Anđelković...[25][26][27][28] Nakon ovog prvenstva golmani Šterbik i Šarić su odlučili da ne igraju više za nacionalni tim,[28][29] a kasnije su promenili državljanstvo i nastupali za druge reprezentacije. Vujović je ove optužbe demantovao,[24] a na poziciji selektora je ostao do maja 2006. kada je podneo ostavku.[30]

U maju 2015. je postavljen za selektora reprezentacije Slovenije.[31] Prvo veliko takmičenje na kojem je vodio reprezentaciju Sloveniju je bilo Evropsko prvenstvo 2016. u Poljskoj gde je osvojeno tek 14. mesto.[32] Iste godine je preko kvalifikacija uspeo da odvede Slovence na Olimpijske igre u Riju.[33] Na Olimpijskom turniru sa Slovencima osvaja šesto mesto, a nedugo zatim produžuje ugovor do 2020. godine.[34] Na Svetskom prvenstvu 2017. u Francuskoj sa Slovencima osvaja bronzanu medalju,[35] a naredne godine na Evropskom prvenstvu 2018. u Hrvatskoj osvaja osmo mesto.[36] Krajem novembra 2019. smenjen je sa mesta selektora Slovenije.[37]

U martu 2022. je postavljen za selektora reprezentacije Irana.[38]

Porodica uredi

Veselinovu porodicu čine, supruga Ljiljana, sin Marko (1983), ćerka Bojana (1992) i najmlađi član unuka Kristina (2010).

Reference uredi

  1. ^ „VESELIN VUJOVIĆ O DEBAKLU NA SP NEMA SPASA ZA SRPSKI RUKOMET!”. republika.rs. 22. 1. 2019. Pristupljeno 16. 11. 2019. 
  2. ^ a b v „Novi Vuja trener - teško, novi Vuja igrač - nikad!”. mondo.me. 19. 1. 2019. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  3. ^ „"Ako sam već prodao svoj narod... I Hrvate ću, ali...". sportklub.rs. 1. 1. 2018. Arhivirano iz originala 03. 11. 2019. g. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  4. ^ „Intervju: Veselin Vujović”. vreme.com. 12. 8. 2000. Arhivirano iz originala 04. 04. 2010. g. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  5. ^ „Usvojena ostavka Veselina Vujovića”. blic.rs. 31. 10. 2000. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  6. ^ „Veselin Vujović novi trener Zagreba”. b92.net. 21. 9. 2014. Pristupljeno 19. 10. 2015. 
  7. ^ „Vujović: Dovoljno su me trpeli ovako ludog”. novosti.rs. 18. 10. 2016. Pristupljeno 19. 10. 2015. 
  8. ^ „Veselin Vujović preuzeo Koper 2013!”. balkan-handball.com. 28. 6. 2017. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  9. ^ „Vujović ni več trener Kopra 2013”. rtvslo.si. 13. 6. 2018. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  10. ^ „Veselin Vujović predstavljen u Nišu: Biće teških momenata, ali i mnogo veselja”. zurnal.rs. 4. 7. 2018. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  11. ^ „Vujović napustio “Želju”: Degradiran sam i kao čovek i kao trener”. juznevesti.com. 25. 4. 2019. Pristupljeno 23. 10. 2019. 
  12. ^ „Veselin Vujović se vratio u Zagreb”. mozzartsport.com. 24. 9. 2019. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  13. ^ a b „Veselin Vujović napustio RK Zagreb”. zurnal.rs. 22. 5. 2020. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  14. ^ „Veselin Vujović predstavljen u RK Borac”. RTRS. 11. 1. 2021. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  15. ^ „Vujović nakon pola godine i bez titule napustio Borac i vratio se u Vardar”. klix.ba. 6. 6. 2021. Pristupljeno 18. 1. 2022. 
  16. ^ „Kriza učinila svoje: Vujović više nije trener Vardara!”. mozzartsport.com. 11. 12. 2021. Pristupljeno 18. 1. 2022. 
  17. ^ „JUGOSLAVIJA - Španija 22:26”. srbija-info.gov.rs. 30. 9. 2000. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  18. ^ „Veselin Vujović, savezni trener rukometaša, podmladio ekipu uoči kvalifikacija sa Finskom”. glas-javnosti.rs. 4. 6. 2003. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  19. ^ „SCG - Švedska 34:35”. arhiva.srbija.gov.rs. 31. 1. 2004. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  20. ^ „Vujović:"Žao mi je,mogli smo bolje". b92.net. 6. 2. 2005. Pristupljeno 16. 11. 2019. 
  21. ^ „Vujović: "Kriv sam ali ostajem". b92.net. 9. 2. 2006. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  22. ^ „Veselin Vujović za "Blic": Još me boli priča da smo pustili Hrvate”. sport.blic.rs. 28. 4. 2015. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  23. ^ „Vujović: I na samrtnom času proganjaće me 2006.”. zurnal.rs. 18. 4. 2015. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  24. ^ a b „Vujović: Šterbik laže!”. mondo.rs. 12. 2. 2006. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  25. ^ „Šterbik: Tražili su da namestimo”. b92.net. 12. 2. 2006. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  26. ^ „Igrali smo za kladionicu!?”. novosti.rs. 13. 2. 2006. Pristupljeno 16. 11. 2019. 
  27. ^ „RUKOMET: I Sudžum optužuje Vujovića”. mondo.rs. 13. 2. 2006. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  28. ^ a b „Nikad više sa Vujovićem!”. novosti.rs. 12. 2. 2006. Pristupljeno 16. 11. 2019. 
  29. ^ „Zbogom zauvek”. novosti.rs. 27. 2. 2006. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  30. ^ „Veselin Vujović više nije selektor!”. b92.net. 20. 5. 2006. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  31. ^ „Vujović novi selektor Slovenije”. mozzartsport.com. 27. 5. 2015. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  32. ^ „2016 Men's European Championship”. eurohandball.com. Arhivirano iz originala 30. 01. 2016. g. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  33. ^ „RUKOMETNI GENIJALAC: Veselin Vujović vodi Slovence u Rio!”. telegraf.rs. 10. 4. 2016. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  34. ^ „Slovenci veruju Vujoviću”. mondo.rs. 27. 10. 2016. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  35. ^ „Veselin Vujović sa Slovencima "oteo" svetsku bronzu Hrvatima (VIDEO)”. zurnal.rs. 28. 1. 2017. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  36. ^ „2018 Men's EHF EURO”. eurohandball.com. Arhivirano iz originala 10. 02. 2018. g. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  37. ^ „Igrači se pobunili, nisu hteli na EP, Veselin Vujović smenjen”. zurnal.rs. 27. 11. 2019. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  38. ^ „Vujović opet selektor, vodi Iran na Mundijalu”. mozzartsport.com. 18. 3. 2022. Pristupljeno 28. 3. 2022. 

Spoljašnje veze uredi