Vladislav Bajac

српски књижевник

Vladislav Bajac (Beograd, 1954) srpski je književnik, prevodilac i izdavač.[1]

Vladislav Bajac
Vladislav Bajac
Lični podaci
Datum rođenja(1954-06-02)2. jun 1954.(69 god.)
Mesto rođenjaBeograd, FNR Jugoslavija
Književni rad
Period1972—
Najvažnija delaKoji put do ljudi vodi
Podmetači za snove
Gastronomadske priče
Evropa na leđima bika
Podmetači za snove
Druid iz Sindiduna
Evropa ekspres
Hamam Balkanija
NagradeNagrada "Stevan Pešić"
Nagrada/stipendija "Fondacije Borislav Pekić"
Nagrada "Šesti april"
Nagrada "Fondacije Branko Ćopić"
Nagrada "Zlatni Bestseler"
Nagrada "Hit Libris"
Međunarodna nagrada "Zlatni prsten"
Nagrada „Balkanika“
Nagrada „Isidora Sekulić“

Autor je više stotina tekstova iz oblasti književnosti i kulture. Uređivao rubrike u listu Politika (rok muzika u Politici za decu) i u NIN-u (Ljudi). Autor je više desetina dokumentarnih TV emisija o svetskoj književnosti i kulturi.

Osnivač je (1993) glavni urednik i direktor izdavačke kuće „Geopoetika“ Beograd.[2]

Biografija uredi

Rođen je 2. juna 1954. godine u Beogradu, gde je studirao na Filološkom fakultetu na Odseku za jugoslovensku književnost sa opštom. Uz pisanje, bavio se novinarstvom, književnim prevodilaštvom i izdavaštvom.[3]

U oblasti novinarstva bio je urednik za kulturu lista Student (1972/73), urednik časopisa Haiku. Saradnik na Drugom programu Radio Beograda. Urednik u radio stanici Studio B, osnivač emisije i neformalne škole novinarstva Ritam srca (kasnije prenesene na Radio B92 u čijim osnivačkim pripremama je učestvovao). Bio je zamenik, a potom i glavni i odgovorni urednik časopisa Rock i Huper (NO Politika).

Poezija i proza prevođena su na preko dvadeset stranih jezika (časopisi, antologije). Knjige su mu objavljene na dvadeset svetskih jezika.

Pozorišne predstave po tekstovima iz knjiga izvođene u inostranstvu (Francuska, Češka).

Članstvo uredi

Nagrade uredi

  • Nagrada Ramonda Serbika, 2012.
  • Nagrada ProzArt, Skoplje, 2013.
  • Nagrada Dimitrije Mitrinović, 2014.
  • Specijalna književna nagrada Kine, 2014.
  • Nagrada Inicijativa za književno prevođenje, Londonski Sajam knjiga i Udruženje izdavača Velike Britanije, 2018.
  • Orden za zasluge u rangu zapovednika Kraljevine Norveške, 2021.[6]

Prevodilački rad uredi

Prevod sa engleskog jezika uredi

Preveo više desetina književnih tekstova, kao i objavljenih antologija (izbor, prevod, predgovori, bio-bibliografija) i knjige:

  • Pesnici bit generacije, "Sveske", Beograd, 1979.
  • Trip – vodič kroz savremenu američku poeziju (ko-priređivač Vladimir Kopicl), "Narodna knjiga", Beograd, 1983.
  • Zen priče, "Edicija A", Beograd, 1980, 1982, 1984, 1995. i 2000.
  • Lenard Koen: Snaga robova, "BIGZ", Beograd, 1981.
  • Čan priče, "Druge sveske", Beograd, 1982.
  • Lenard Koen: Šta ja radim ovde, "Književna zajednica N.Sada", Novi Sad 1987.
  • Muso Kokuši, Zen pesme, "Tabernakul", Skoplje, 1992.

Prevod na engleski jezik uredi

  • Vasilije Topalov: Mo On the Road to Amsterdam, 1993.
  • Na Beogradskom sajmu knjiga, 2022.

Objavljena dela uredi

Autor je dve knjige pesama, tri knjige priča, sedam romana.

Knjige pesama uredi

  • Koji put do ljudi vodi, "Obelisk", Beograd, 1972.
  • Put haiku, "Ulaznica", Zrenjanin, 1988.
Nagrade za haiku poeziju na svetskom konkursu The International Itoen Haiku Poetry Contest, Tokio, Japan, 1991. i 1993.

Knjige priča uredi

  • Evropa na leđima bika, "Književne novine", Beograd, 1988.
  • Podmetači za snove, Geopoetičke basne, "Književne novine", Beograd, 1988.
Nagrada "Stevan Pešić" za najbolju proznu knjigu 1996.
  • Gastronomadske priče, "Arhipelag", Beograd, 2012.[7]
  • Sabrane priče, Dereta, Beograd, 2017.

Romani uredi

  • Knjiga o bambusu, "Književne novine", Beograd, 1989, "Tabernakul", Skoplje, 1992.[8]
Nominovana među 25 romana decenije u Jugoslaviji (Večernje Novosti), 1990.
Najuži izbor za NIN-ovu nagradu kritike za roman godine, 1989.
  • Crna kutija, Utopija o naknadnoj stvarnosti, "Nova", Beograd, 1993.
Nagrada/stipendija "Fondacije Borislav Pekić" za projekat, prvi dobitnik 1993.
  • Druid iz Sindiduna, "Narodna knjiga", Beograd, 1998.[9]
Nagrada "Šesti april" (Udruženje Beograđana i Udruženje književnika Srbije) za najbolji roman o Beogradu, 1999.
Nagrada "Fondacije Branko Ćopić" pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti za najbolju knjigu godine,1999.
Nagrada "Zlatni Bestseler" za deset najprodavanijih knjiga u 1998. lista "Večernje novosti" i Redakcije za kulturu TV Beograd.
Proglašena za Knjigu godine od kritičara lista "Večernje novosti", 1998.
Najuži izbor za NIN-ovu nagradu kritike za roman godine 1998.
Nominacija za nagradu "Meša Selimović" za najbolju knjigu godine (drugo mesto), 1998.
Nominacija za međunarodnu nagradu "Balkanika" za najbolji roman balkanskih država. [10]Predstavnik jugoslovenske književnosti, Atina, Grčka, 1999.
Najuži izbor za književnu nagradu Atine za najbolju stranu knjigu, 2012.
  • Bekstvo od biografije. Život u osam imena, "Čigoja štampa", Beograd, 2001.
Nagrada "Hit Libris" Redakcije za kulturu RTS-a za deset najčitanijih knjiga godine.
Uži izbor za NIN-ovu nagradu.
  • Evropa ekspres, Roman u pričama, "Čigoja štampa", Beograd, 2003.
Međunarodna nagrada "Zlatni prsten" za stvaralački opus, 2004. Skoplje, Makedonija.
Uži izbor za NIN-ovu nagradu.
  • Hamam Balkanija, Arhipelag 2008.[11]
Nagrada „Balkanika“ međunarodnog žirija za najbolju knjigu na Balkanu 2008.
Nagrada „Isidora Sekulić“ za najbolju knjigu u Srbiji 2008.
Nagrada „Hit Liber“ za deset najtraženijih knjiga u 2008.
Nominovana za IMPAK Dablin književnu nagradu, 2011.
Najuži izbor za NIN-ovu nagradu.
  • Hronika sumnje, Beograd 2016.
Nagrada „Meša Selimović“ za najbolju knjigu u Srbiji 2017.
Najuži izbor za NIN-ovu nagradu, 2017.
Najuži izbor za regionalnu nagradu Mirko Kovač, 2017.

Izvori uredi

  1. ^ „Vladislav Bajac”. Na pola puta. Pristupljeno 29. 3. 2021. 
  2. ^ Geopoetika/Vladislav Bajac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. april 2016)(jezik: engleski)
  3. ^ „Vladislav Bajac”. Treći trg. Pristupljeno 29. 3. 2021. 
  4. ^ Srpsko književno društvo/Vladislav Bajac
  5. ^ Balkanska akademija umetnosti počela sa radom (B92, 19. februar 2018)
  6. ^ ORDEN KRALjEVINE NORVEŠKE VLADISLAVU BAJCU: Za razvoj kulturnih odnosa između naših zemalja („Večernje novosti”, 13. septembar 2021)
  7. ^ „Vijesti/Gastronomadske priče”. Arhivirano iz originala 29. 01. 2015. g. Pristupljeno 28. 01. 2015. 
  8. ^ „"Knjiga o bambusu" Vladislava Bajca ponovo objavljena u Rusiji”. RTV. Pristupljeno 29. 3. 2021. 
  9. ^ „Vladislav Bajac - DRUID IZ SINDIDUNA i HAMAM BALKANIJA”. Priče o Beogradu - Vladislav Bajac. Arhivirano iz originala 09. 03. 2022. g. Pristupljeno 29. 3. 2021. 
  10. ^ „SPONA/ Vladislav Bajac dobio nagradu „Balkanika. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 28. 01. 2015. 
  11. ^ „Vladislav Bajac „Hamam Balkanija. Roman i druge priče. Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. Arhivirano iz originala 01. 03. 2021. g. Pristupljeno 29. 3. 2021. 

Literatura uredi

  • Geopoetički arhipelag Vladislava Bajca, Ulaznica, 2004.

Spoljašnje veze uredi