Vojislav Kuzmanović

Vojislav Kuzmanović (1883−1967) iz Kotraže bio je dragačevski kamenorezac i cenjeni zanatlija, odlikovan Ordenom Karađorđeve zvezde za vojničke zasluge tokom oslobodilačkih ratova od 1912. do 1918. godine.[1]

Vojislav Kuzmanović
Lični podaci
Datum rođenja1883.
Mesto rođenjaKotraža, Kraljevina Srbija
Datum smrti1967.(1967-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (83/84 god.)
Mesto smrtiKotraža, SFR Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeKlesarstvo
PravacKamenorezaštvo zapadne Srbije

Nadgrobna obeležja izginulim saborcima izrađivao je bez ikakve naknade, uveren da ih tako čuva „za nezaborav”.[2]

Kostića groblje u Rtima

Život uredi

Rođen je u Kotraži, gde je završio osnovnu školu. Bio je cenjen svakovrsni majstor, prevashodno kao pinter i klesar nadgrobnih spomenika.

Učesnik Balkanskih i Prvog svetskog rata u činu artiljerijskog narednika. Za iskazanu hrabrost i požrtvovanje odlikovan Karađorđevom zvezdom i drugim ordenjem.[2]

Nadgrobnike i krajputaše izrađivao je na širem prostoru Kotraže, Mirosaljaca, Cerove, Viče, Lise, Rtiju, Gornje Kravarice, Krivače, Belog Kamena, Luke, Osonice i Gornjeg Dubca.[1]

Umro je 1967. godine. Na spomenik mu je uklesano:

VOJISLAV KUZMANOVIĆ
iz Kotraže
kao hrabar borac odlikovan je
Karađorđevom zvezdom
i drugim ordenjem
kao art[iljerijski] narednik
u ratu bijo od 1912-1918. godine.
Bio je kamenorezac i pintor.
Rođen je 1883 g. umro 1967 g.
Bog da mu dušu prsti.
Spomen mu podižu sinovi
Vladimir Milorad Miloje i Ljubiša.[2]

Delo uredi

Nadgrobnike od peščara vešto je ukrašavao krstima i čiracima, stilizovanim cvećem, predstavama golubova koji zoblju grožđe, kao i raznovrsnim predmetima (ključ, čutura, amrel, preslica) koji bliže određuju pol, uzrast i društveni položaj pokojnika.[3] Vojnicima je urezivao ratnička obeležja: puške, sablje, redenike i ordenje.[1]

Epitafi uredi

Epitafi, klesani pravilnim dubokim slovima, sadrže obilje biografskih podataka:

Spomenik Sredoju Pavloviću (†1932) (Kotraža – Čakarevići)

SREDOJE Lj. PAVLOVIĆ
iz kotraže
on poživi časno 31 god.
A pogibe na pravdi Boga
od ubice: Jeroslava Kuzmanovića
3. sep 1932. g.
Bog da mu dušu oprosti
Spomen mu podiže otac Ljubo
piso Voj[islav] Kuz[manović].[4]

Izvori uredi

  1. ^ a b v Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  2. ^ a b v Marinković, Radovan M.; Stojić, Nikola; Slavković, Joviša M.; Marinković, Zoran (2017). Dragačevci ovenčani Karađorđevom zvezdom. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-31-1. 
  3. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  4. ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 

Literatura uredi

  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Marinković, Radovan M.; Stojić, Nikola; Slavković, Joviša M.; Marinković, Zoran (2017). Dragačevci ovenčani Karađorđevom zvezdom. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-31-1. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.