Gavro Vujičić
Gavro Vujičić (Mostar, 21. novembar 1891 — Beograd, poslije 1958) bio je ljekar opšte prakse i higijeničar. Jedan je od osnivača Ljekarske komore Vrbaske banovine.
Gavro Vujičić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. novembar 1891. |
Mesto rođenja | Mostar, Austrougarska |
Datum smrti | 1958.66/67 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, FNRJ |
Religija | pravoslavna |
Nagrade |
Biografija
urediGimnaziju je završio 1911. u rodnom gradu. Medicinu je studirao u Beču i Pragu, gdje je diplomirao 1921. godine. Govorio je njemački, engleski, francuski i češki jezik. Bio je ljekar opšte prakse i higijeničar. Tokom Prvog svjetskog rata bio je mobilisan u austrougarsku vojsku. Stažirao je 1921-1923. u Državnoj bolnici u Sarajevu. Odatle je premješten u Bosansku Kostajnicu, gdje je bio sreski ljekar (1923-25), a potom je radio u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu i higijenskim ustanovama u Zagrebu i Nišu i Zavodu za tropske bolesti u Skoplju. U periodu 1928-1929. usavršavao se u SAD i na Pasterovom institutu u Parizu. Po povratku u otadžbinu, u Banjoj Luci je 1929-1940. bio upravnik Doma narodnog zdravlja, a potom direktor Higijenskog zavoda (1929-1940), gdje je posvetio pažnju suzbijanju zaraznih bolesti, liječenju endemskog sifilisa, tuberkuloze, alkoholizma i snabdijevanju stanovništva pitkom vodom. Pored medicinskog angažovanja, bio je društveno aktivan u Akcionom odboru za osnivanje Narodnog univerziteta Vrbaske banovine u Banja Luci, Banskom sanitetskom savjetu Vrbaske banovine, Vrbaskom banovinskom odboru Crvenog krsta, Ligi protiv tuberkuloze u Banja Luci, Narodnom sanitetskom fondu, Sekciji Jugoslovenske unije za zaštitu djece za Vrbasku banovinu i dr. Obavljao je mnoge značajne funkcije u Ljekarskoj komori Vrbaske banovine. Iz Banja Luke je septembra 1940. otišao na službu u Beograd, gdje je imenovan za šefa Higijenskog odsjeka u Ministarstvu narodnog zdravlja i socijalne politike. Na toj funkciji ostao je do oslobođenja. Nakon oslobođenja, radio je kao viši savjetnik i šef Odeljenja protivepidemijske službe, najprije pri Ministarstvu narodnog zdravlja HP Srbije, a zatim pri Higijenskom institutu HP Srbije (kasnije Institut za javno zdravstvo Srbije "Dr Milan Jovanović Batut"). Objavio je više stručnih radova o zdravstvenim i higijenskim prilikama i socijalnim odnosima na teritoriji Vrbaske banovine i preveo i dopunio Priručnik za profilaksu i borbu protiv zaranih bolesti, koji je 1945. izdalo Ministarstvo narodnog zdravlja Srbije.[1][2] Jedna ulica u Banja Luci nosi njegovo ime.[3]
Odlikovanja
urediZa rad na zdravstvenoj zaštiti stanovništva Vrbaske banovine odlikovan je:
- Ordenom jugoslavenske krune V stepena (1932),
- Ordenom Svetog Save IV stepena (1937) i
- Zlatnom medaljom Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije (1936).
Reference
uredi- ^ Stojnić, Bojan (12. 06. 2017). „ZAPISI IZ ARHIVA: Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Ljekar i poliglota stigao iz Pariza u Banjaluku”. Glas Srpske. Pristupljeno 2. 6. 2021.
- ^ Enciklopedija Republike Srpske. 2, V-G. Laktaši: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2018. str. 328. ISBN 978-99976-42-04-2.
- ^ „Momo Kapor dobija ulicu u Banjoj Luci”. Grad Banja Luka. 25. 01. 2019. Pristupljeno 2. 6. 2021.