Gijom de Bože (franc. Guillaume de Beaujeu) je bio dvadesetprvi veliki majstor vitezova Templara. Na toj funkciji bio je od 1273. do 1291.

Gijom de Bože
Grb Gijoma de Bože
Datum rođenja1233.
Mesto rođenjaKraljevstvo Francuska
Datum smrti1291.
Mesto smrtiAko

Lični život uredi

Rođen je u Francuskoj 1233. godine. Potiče iz plemićke porodice. Bio je u srodstvu sa kraljem Lujem IX i Karlom I Anžujskim. U red je ušao sa dvadeset godina. Pre izbora za velikog majstora bio je komandant jednog garnizona templara u Tripoliju. Leta 1274. dobija poziv od pape Grgura X da dođe u Rim gde se našao i sa velikim majstorom Hospitalaca. Cilj poziva je bilo savetovanje o pokretanju novog Krstaškog pohoda. Papina smrt 1276. prekinula je dalje planove u vezi sa novim ratom kojem od samog početka majstori ova dva reda nisu bili naklonjeni.

Dolazak u Akre uredi

 
Tvrđava u Akri

Gijom u Akre stiže u septembru 1275. Prvi sukob kao veliki majstor imao je 1279. sa kraljem Kipra Hugom III koji je konsfikovao svu imovinu reda na ostrvu. Ovaj sukob diplomatskim putem uspeće da reši tek Žak de Mole. Invazija Mongola 1282. na istok i sever išla je u prilog Gijomu koji je to iskoristio da bi mir koji je potpisan 1271. produžio na još deset godina. Politika koju je on vodio se sastojala od dobijanja na vremenu i on ga je iamo sve do 1288. kada je sin preminulog sultana (šp. Baibars) rešio da prekrši primirje i napadne. Prvi grad koji je Kalavun (šp. Qalawun) napao bio je Tripoli i rezultat je bio osvajanje grada. Veliki majstor je vođe Tripolija obavestio o mogućem napadu, do ovih informacija je došao zahvaljujući svojim vezama na dvoru u Kairu, ali su oni odbili da se povuku verujući da je to Gijamov blef koji želi da stavi grad pod templarsku kontrolu. Tripoli je u muslimanske ruke pao 26. aprilaa 1289. Cilj pohoda je bio konačno proterivanje krstaša. Sultan i njegova vojska počinju pripreme za napad na Akre.

Pad Akre uredi

 
Pad Akre

Povod za napad bio je pokolj muslimanskih trgovaca u Akri koji su počinili vojnici tek došli iz Evrope. Kalavun je zahtevao da mu se ti vojnici predaju kako bi ih adekvatno osudio za zločin. Gijom mu je poručio da nema potrebe za gubljenjem vremena i da će ih on sam pogubiti što je sultan odbio. Jedini razlog što u tom trenutku nije došlo do ozbiljnog sukoba bila je iznenadna sultanova smrt 1290. u Kairu. Ozbiljan sukob se desio godinu dana kasnije u aprilu kada je Kalavunov najmlađi sin Al-Ašraf Halil stigao do zidina Akre. Njegova vojska je prema nekim procenama brojala 200.000 boraca. Do 5. aprila čitav grad je bio okružen Halilovom vojskom. Templari i Hospitalci su branili severne zidove dok su to na zapadnoj strani činili Tevtonski vitezovi. Gijom je sa grupom od 300 boraca u noći između 15. i 16. aprila pokušao da uništi muslimanske ratne mašine ispred zidina, primećen je i došlo je do manjeg sukoba koji su templari dobili ali je propao pokušaj uništenja mašina. Muslimani su nakon prvog probijanja zida 16. maja bili odbijeni ali već 18. maja uspevaju da uđu unutar zidina i tom prilikom Gijom de Bož gine. Borbe su nastavljenje sve do 28. maja kada je Akre pao u muslimanske ruke. Na mestu velikog majstora nasledio ga je Tibo Goden.

Spoljašnje veze uredi