Gorica i Gradiška

Poknežena grofovija Gorica i Gradiška (njem. Gefürstete Grafschaft Görz und Gradisca, ital. Principesca Contea di Gorizia e Gradisca, sloven. Poknežena grofija Goriška in Gradiščanska) bila je jedna od krunskih zemalja Habzburške monarhije. Nastala je 1754. godine, kada su objedinjene dve susedne oblasti: Grofovija Gorica i Grofovija Gradiška. Potom je manjim delom (1807), a zatim i u celini (1809) potpala pod francusku vlast, nakon čega je uključena u sastav Ilirskih pokrajina. Nakon obnove austrijske vlasti (1814) uključena je u sastav Kraljevine Ilirije, a potom je 1849. godine postala deo Austrijskog primorja. Nakon Prvog svetskog rata, grofovija je 1918. godine rasformirana i u celini priključena Kraljevini Italiji, da bi nakon Drugog svetskog rata njen veći deo pripao Jugoslaviji. Područje nekakdašnje Poknežene grofovije Gorice i Gradiške danas predstavlja multietničko pogranično područje između Italije i Slovenije.[1][2]

Poknežena grofovija
Gorica i Gradiška
1754.—1918.

Položaj Gorice i Gradiške
u sastavu Austrijskog primorja
Glavni gradGorica
Zemlja Austrougarska
Događaji
Statusbivša teritorija
Vladavina
 • Oblikgrofovija
Istorija 
• Uspostavljeno
1754.
• Ukinuto
1918.

Geografija uredi

Ova grofovija se protezala duž rijeke Soče, od izvora pod vrhom Jalovec na Julijskim Alpima do Tršćanskog zaliva u blizini Monfalkonea. Na severozapadu, prevoj Predel vodio je do Vojvodine Koruške, a na severoistoku vrhovi Mangart, Razor i Triglav označavali su granicu sa Vojvodinom Kranjskom. Na zapadu, vrhovi Kanin i Matajur označavali su granicu sa prema Furlaniji.

Reference uredi

  1. ^ Tejlor 2001.
  2. ^ Siemann 2019, str. 225-226.

Literatura uredi