Gornje Dubrave

општина у Хрватској

Gornje Dubrave su naseljeno mjesto grada Ogulina, u Karlovačkoj županiji, Republika Hrvatska.

Gornje Dubrave
Željeznička stanica u Gornjim Dubravama
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaKarlovačka
GradOgulin
Stanovništvo
 — 2011.90
Geografske karakteristike
Koordinate45° 18′ 31″ S; 15° 18′ 16″ I / 45.308623° S; 15.304346° I / 45.308623; 15.304346
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina270 m
Gornje Dubrave na karti Hrvatske
Gornje Dubrave
Gornje Dubrave
Gornje Dubrave na karti Hrvatske
Gornje Dubrave na karti Karlovačke županije
Gornje Dubrave
Gornje Dubrave
Gornje Dubrave na karti Karlovačke županije
Ostali podaci
Poštanski broj47263 Gornje Dubrave
Pozivni broj+385 47

Geografija uredi

Gornje Dubrave se nalaze oko 18 km sjeveroistočno od Ogulina.

Istorija uredi

Ustaški zločini u Drugom svetskom ratu uredi

Za vrijeme nedeljnog vašara (pazarni dan) u Ogulinu, 28. maja 1941. godine uhapšeno je oko 40 najviđenijih građana i seljaka iz Ogulina i okoline. Poslije toga, krajem juna, ogulinska opština je preko dobošara objavila da Srbi ubuduće mogu slobodno posjećivati vašare. Međutim, kad su neki seljaci iz Gornjih Dubrava došli u Ogulin na vašar, ustaše su ih uhvatile i ubile.[1]

Devet dubravskih mučenika uredi

Rano ujutro na Blagovijesti 1943. godine u selo su banule ustaše i naredile stanovništvu da se spremi za seljenje u „bolju zemlju“. Narod, uplašen i bez zaštite, pokorio se naredbi. Do podne oko 250 ljudi, žena i djece, što samostalno, što uz pratnju i pretnju ustaša, sabralo se na svojim zapregama punim robe, hrane i alata na željezničku stanicu. Sva volovska i konjska zaprega ostala je na stanici, a ljudi su utovareni u te vagone (stočni vagoni) i otpremljeni u koncentracioni logor Sisak.

Taj dan (7. aprila 1943) ustaše su zvjerski ubile devetoro stanovnika.[2]

Iz kuće Mirića zaklani su Tode Miletin i njegova snaja (bratova žena) Mara, rodom iz Karapandžića.

U Tutorovićima (Ivkovićima) ustaše su sustigle bjegunce Nikolu i Smilju sa bebom. „Nikolu svežu za šljivu, malog otrgnu od matere i pred njihovim očima, razbiju djetetu, malom Đurđu, glavu o kamen. Smilja, prestravljena, nije pustila od sebe glasa za sinom, ni kad su je klali, pričao je Simo Jovićev, Štrkljov, koji je sve to posmatrao sa strane, od svoje kuće. Nikolu, prestravljenog oca i muža, sa sobom ustaše povedu. Usput uhvate i Ninu pandura iz Mikašinovića, tasta njegova, koji je išao u Tutoroviće da obiđe kćer Smilju i njezinu familiju. Obadva neđe ubiju. Nikad se ne sazna za njihovu strv.“[3]

Sedma žrtva bi Đuko Barkov, Miletin iz Karapandži. To bi brat - stričević one nesrećne Mare iz Mirića. I Đuko pokuša pobjeći, samo više čovjek kad pređe četrdesetu ne umače dvadesetogodišnjacima! Uhvatiše Đuku u strani niže kuće i tamo zaklaše. I djeca vidješe mrtvog ćaću.

Osmog ginjenika, Racu Đuranova iz Škerića, ubiše iz puške više kuće u Škerićima. Ne uteče ni on, a imade samo 15 godina.

Deveta žrtva, stari Ilija Racin iz Janjana dopao je teških muka. Svojim je bjekstvom namjerno privukao pažnju ustaša i tako dao priliku sestri Pavici da pobjegne u Gojak sa dvoje unuka. „Opaziše ga ustaše kako bježi i mitraljeskim rafalom mu presijeku obadvije noge. Uhvatiše ga ranjena i dovuku onako po snijegu kao kladu, pred kuću. Vidješe razbojnici da ih starac prevari, jer nema nikog od ukućana. Ubaciše ga na volovska kola i tukoše ga kundacima sve do stanice. Još u Dubravama, na željezničkoj stanici, odrezaše starom Iliji nos i uši. Narod se zgranu. U vagonu do Zagreba mu pod nokte čavle zabijaše, a u Zagrebu, na Borongaju, gdje se zaustaviše kompozicije zatvorenika, Iliji izvadiše i oči.“[4]

Stanovništvo uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje Gornje Dubrave je imalo 90 stanovnika.[5]

Nacionalnost[6] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 14 14 18 24
Hrvati 5 1
ostali i nepoznato 1
Ukupno 19 15 18 25
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1961. 25
1971. 18
1981. 15
1991. 19
2001. 119
2011. 90
  • Napomena: 2001. godine povećano za područje naselja Janjani, Mikašinovići, Perići, Višnjić Brdo i Vucelići koja su prestala postojati.

Izvori uredi

  1. ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 191–192
  2. ^ Boško Perić: Ustaški logor Sisak. Novi Sad, stp. 40–47
  3. ^ Boško Perić: Ustaški logor Sisak. Novi Sad, stp. 41
  4. ^ Boško Perić: Ustaški logor Sisak. Novi Sad, stp. 45–46
  5. ^ „Popis 2011.” (PDF). Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 25. 09. 2021. 
  6. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura uredi

  • Stranjaković, Dragoslav (1991). Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945. Gornji Milanovac: Dečje novine. 
  • Perić, Boško. Ustaški logor Sisak. Novi Sad. 
  • Perić, Boško (1999). Puste Dubrave. Novi Sad. 

Spoljašnje veze uredi