Gornje Dubrave
Gornje Dubrave su naseljeno mjesto grada Ogulina, u Karlovačkoj županiji, Republika Hrvatska.
Gornje Dubrave | |
|---|---|
 Željeznička stanica u Gornjim Dubravama | |
| Administrativni podaci | |
| Država | Hrvatska |
| Županija | Karlovačka |
| Grad | Ogulin |
| Stanovništvo | |
| — 2011. | 90 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 45° 18′ 31″ S; 15° 18′ 16″ I / 45.308623° S; 15.304346° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
| Aps. visina | 270 m |
  Gornje Dubrave Gornje Dubrave na karti Hrvatske | |
 Gornje Dubrave Gornje Dubrave na karti Karlovačke županije | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski broj | 47263 Gornje Dubrave |
| Pozivni broj | +385 47 |
Geografija uredi
Gornje Dubrave se nalaze oko 18 km sjeveroistočno od Ogulina.
Istorija uredi
Ustaški zločini u Drugom svetskom ratu uredi
Za vrijeme nedeljnog vašara (pazarni dan) u Ogulinu, 28. maja 1941. godine uhapšeno je oko 40 najviđenijih građana i seljaka iz Ogulina i okoline. Poslije toga, krajem juna, ogulinska opština je preko dobošara objavila da Srbi ubuduće mogu slobodno posjećivati vašare. Međutim, kad su neki seljaci iz Gornjih Dubrava došli u Ogulin na vašar, ustaše su ih uhvatile i ubile.[1]
Devet dubravskih mučenika uredi
Rano ujutro na Blagovijesti 1943. godine u selo su banule ustaše i naredile stanovništvu da se spremi za seljenje u „bolju zemlju“. Narod, uplašen i bez zaštite, pokorio se naredbi. Do podne oko 250 ljudi, žena i djece, što samostalno, što uz pratnju i pretnju ustaša, sabralo se na svojim zapregama punim robe, hrane i alata na željezničku stanicu. Sva volovska i konjska zaprega ostala je na stanici, a ljudi su utovareni u te vagone (stočni vagoni) i otpremljeni u koncentracioni logor Sisak.
Taj dan (7. aprila 1943) ustaše su zvjerski ubile devetoro stanovnika.[2]
Iz kuće Mirića zaklani su Tode Miletin i njegova snaja (bratova žena) Mara, rodom iz Karapandžića.
U Tutorovićima (Ivkovićima) ustaše su sustigle bjegunce Nikolu i Smilju sa bebom. „Nikolu svežu za šljivu, malog otrgnu od matere i pred njihovim očima, razbiju djetetu, malom Đurđu, glavu o kamen. Smilja, prestravljena, nije pustila od sebe glasa za sinom, ni kad su je klali, pričao je Simo Jovićev, Štrkljov, koji je sve to posmatrao sa strane, od svoje kuće. Nikolu, prestravljenog oca i muža, sa sobom ustaše povedu. Usput uhvate i Ninu pandura iz Mikašinovića, tasta njegova, koji je išao u Tutoroviće da obiđe kćer Smilju i njezinu familiju. Obadva neđe ubiju. Nikad se ne sazna za njihovu strv.“[3]
Sedma žrtva bi Đuko Barkov, Miletin iz Karapandži. To bi brat - stričević one nesrećne Mare iz Mirića. I Đuko pokuša pobjeći, samo više čovjek kad pređe četrdesetu ne umače dvadesetogodišnjacima! Uhvatiše Đuku u strani niže kuće i tamo zaklaše. I djeca vidješe mrtvog ćaću.
Osmog ginjenika, Racu Đuranova iz Škerića, ubiše iz puške više kuće u Škerićima. Ne uteče ni on, a imade samo 15 godina.
Deveta žrtva, stari Ilija Racin iz Janjana dopao je teških muka. Svojim je bjekstvom namjerno privukao pažnju ustaša i tako dao priliku sestri Pavici da pobjegne u Gojak sa dvoje unuka. „Opaziše ga ustaše kako bježi i mitraljeskim rafalom mu presijeku obadvije noge. Uhvatiše ga ranjena i dovuku onako po snijegu kao kladu, pred kuću. Vidješe razbojnici da ih starac prevari, jer nema nikog od ukućana. Ubaciše ga na volovska kola i tukoše ga kundacima sve do stanice. Još u Dubravama, na željezničkoj stanici, odrezaše starom Iliji nos i uši. Narod se zgranu. U vagonu do Zagreba mu pod nokte čavle zabijaše, a u Zagrebu, na Borongaju, gdje se zaustaviše kompozicije zatvorenika, Iliji izvadiše i oči.“[4]
Stanovništvo uredi
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje Gornje Dubrave je imalo 90 stanovnika.[5]
| Nacionalnost[6] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
| Srbi | 14 | 14 | 18 | 24 |
| Hrvati | 5 | 1 | ||
| ostali i nepoznato | 1 | |||
| Ukupno | 19 | 15 | 18 | 25 |
| Demografija[6] | ||
|---|---|---|
| Godina | Stanovnika | |
| 1961. | 25 | |
| 1971. | 18 | |
| 1981. | 15 | |
| 1991. | 19 | |
| 2001. | 119 | |
| 2011. | 90 | |
- Napomena: 2001. godine povećano za područje naselja Janjani, Mikašinovići, Perići, Višnjić Brdo i Vucelići koja su prestala postojati.
Izvori uredi
- ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 191–192
- ^ Boško Perić: Ustaški logor Sisak. Novi Sad, stp. 40–47
- ^ Boško Perić: Ustaški logor Sisak. Novi Sad, stp. 41
- ^ Boško Perić: Ustaški logor Sisak. Novi Sad, stp. 45–46
- ^ „Popis 2011.” (PDF). Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 25. 09. 2021.
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Literatura uredi
- Stranjaković, Dragoslav (1991). Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945. Gornji Milanovac: Dečje novine.
- Perić, Boško. Ustaški logor Sisak. Novi Sad.
- Perić, Boško (1999). Puste Dubrave. Novi Sad.
Spoljašnje veze uredi
 | Ovaj članak vezan za sela u Karlovačkoj županiji je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti. |
