Gornji Nerezi (mkd. Горно Нерези) su naselje u Severnoj Makedoniji, u severnom delu države.

Gornji Nerezi
mkd. Горно Нерези
Crkva Sv. Pantelije u Gornjim Nerezima
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaKarpoš
Stanovništvo
 — 2002.314
Geografske karakteristike
Koordinate41° 58′ 44″ S; 21° 22′ 24″ I / 41.9789° S; 21.3733° I / 41.9789; 21.3733
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina580 m
Gornji Nerezi na karti Severne Makedonije
Gornji Nerezi
Gornji Nerezi
Gornji Nerezi na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1000
Pozivni broj(+389) 02
Registarska oznakaSK

Gornji Nerezi pripadaju gradskoj opštini Karpoš grada Skoplja.

Naselje je zapadno predgrađe glavnog grada.

U Gornjim Nerezima se nalazi čuveni Manastir svetog Pantelejmona, čija je crkva podignuta u 12. veku i predstavlja jedan od „bisera“ vizantijske arhitekture na tlu današnje Severne Makedonije.

Geografija

uredi

Gornji Nerezi su smešteni u severnom delu Severne Makedonije.

Od najbližeg većeg grada, Skoplja, naselje je udaljeno 8 km zapadno.

Naselje Gornji Nerezi je u severnom delu istorijske oblasti Kršijak, koja obuhvata područje planine Vodno.

Selo se smestilo na severnim padinama planine Vodno, sa izvanrednim pogledom na grad Skoplje ka severu.

Nadmorska visina naselja je približno 580 metara.

Mesna klima je kontinentalna.

Istorija

uredi

U srpskoj crkvi i školi u mestu proslavljena je 1900. godine školska slava Sv. Sava. Činodejstvovao je pop Filip Ivković, a učestvovali su i stanovnici sela Bezeva, čija deca pohađaju tu školu. Svetosavski besedu je po rezanju kolača izgovorio učitelj Anđelko Ivanović, koji je tog puta bio i školski domaćin (kum). Za iduću godinu primio se da bude kum gazda Nedeljko Ristić.[1]

Stanovništvo

uredi

Gornji Nerezi su prema poslednjem popisu iz 2002. godine imali 314 stanovnika.

Pretežno stanovništvo u naselju su Albanci (90%), a manjina su etnički Makedonci (7%). U selu su prisutni i Turci i Srbi.

Većinska veroispovest je islam.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine

Izvori

uredi

Spoljašnje veze

uredi