Гриваста гуска

Врста гуске

Grivasta guska (lat. Branta bernicla) vrsta je guske iz roda Branta. Vrsta je podeljena u 3 podvrste, mada postoje struje koje pokušavaju da dokažu da se radi o odvojenim vrstama.

Grivasta guska
Oglašavanje grivaste guske
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Anseriformes
Porodica: Anatidae
Rod: Branta
Vrsta:
B. bernicla
Binomno ime
Branta bernicla
Globalno rasprostranjenje
Sinonimi

Anas bernicla Linnaeus, 1758

Opis uredi

 
Na zimovalištu u Nemačkoj
 
Jaje iz muzejske zbirke

Grivasta guska je mala vrsta guske, sa kratkom i zdepastim kljunom. Dužina tela ptice je 55—66 centimetara, rasponom krila 106—121 centimetara i masom od 0,88 do 2,2 kilograma.[2][3][4] Podrepak je čisto beo, a rep crne boje i kratak (najkraći među guskama).

Vrsta je podeljena u 3 podvrste:

  • Tamnotrba grivasta guska B. b. bernicla (Linnaeus, 1758)
  • Svetlotrba grivasta guska B. b. hrota (Müller, 1776)
  • Crna grivasta guska B. b. nigricans (Lawrence, 1846) (poznata kao Pacifička grivasta guska u Severnoj Americi)

Neke DNK-a analize ukazuju na to da su ove tri podvrste dovoljno različite da bi se mogle smatrati odvojenim vrstama. Ovaj stav nije široko prihvaćen, jer postoji niz podataka koji podržava tvrdnju da su one jedva vrsta.

Telo tamnotrbe grivaste guske je uniformno tamno sivo-braon obojeno, gde bokovi i leđa nisu značajno tamniji od ostatka tela. Glava i vrat su crne boje, sa malom belom flekom sa obe strane vrata. Gnezdi se na arktičkim obalama centralnog i zapadnog Sibira i zimuje u zapadnoj Evropi.

Svetlotrba grivasta guska deluje crnkasto-braon sa svetlo sivim delovima. Telo je sa sivo-braon prelivima, pri čemu su bokovi i stomak značajno svetliji od leđa i prave jak kontrast. Glava i vrat su crni, sa malom belom flekom sa obe strane vrata. Gnezdi se u Zemlji Franje Josifa, na Svalbardu, Grenlandu i severoistočnoj Kanadi, a zimuje u Danskoj, severoistočnoj Engleskoj, Irskoj i na obali Atlantika SAD, od Mejna do Džordžije.

Crna grivasta guska deluje crnkasto-braon i bela. Ova forma je jako kontrastno crno-bela, sa uniformno tamno garavo-braon leđima, slično obojenim donjim delom tela (sa crnim perjem koje se proteže najdalje ka zadnjem delu tela) i sa upečatljivo belim bokovima. Ima veće bele fleke na vratu, pa izgleda kao da formiraju ogrlicu. Gnezdi se u severozapadnoj Kanadi, Aljasci i istočnom Sibiru, a zimuje na zapadnoj obali Severne Amerike, od jugozapadne Aljaske do Kalifornije, ali neke i na istočnoj obali Azije, u Japanu.

Azijska populacija crne grivaste guske se smatrala ranije zasebnom podvrstom orientalis na osnovu potvrđene svetlije obojenosti donjeg perja, međutim, taj stav je danas potpuno zapostavljen.

Četvrta forma (poznata pod nazivom siva grivasta guska, prelazna forma ili sivotrba grivasta guska) je predložena kao podvrsta, mada ne postoji ni jedan zvanični opis još uvek, a gnezdi se u centralnoarktičkoj Kanadi (pre svega na Melvilu) i zimuje u Puget zalivu, na američkoj zapadnoj obali oko granice SAD i Kanade. Ovo je prelazna forma između crne grivaste i svetlotrbe grivaste guske, sa braon i sivim donjim perjem koje ne daje jak kontrast sa belim bokovima. Uzimajući ovo u obzir, populacija pokazuje izmešane karakteristike, pa je na osnovu toga predloženo da se, umesto posebne podvrste, ova forma smatra samo rezultatom mešanja dveju formi.

Stanište uredi

 
U odbrambenoj poziciji

Smatra se isključivo obalskom pticom tokom zime, retko napušta plimske estuare, gde se hrani svilinom travom (Zostera marina) i morskom travom, morskom salatom iz roda Ulva. Na istočnoj obali Severne Amerike, uključivanje morske salate u njihovu ishranu je skorašnja promena, izazvana propadanjem sviline trave 1931. godine. Ova promena u staništu je mogla da dovede do propadanja čitave populacije ove vrste, ali one koje su se navikle na izmenjenu ishranu su pomogle da se populacija održi do ponovnog pojavljivanja sviline trave i od tada je morska salata postala jedna od glavnih biljaka u ishrani.[5] Poslednjih decenija grivasta guska je počela da se hrani travama i žitaricama na poljoprivrednim poljima. Ovo ponašanje je naučila od drugih vrsta gusaka sa kojima je letela tokom migracije. Tokom sezone gnežđenja se hrani, a na istom mestu i gnezdi, na vlažnim obalama tundre. Gnezdo je zdelasto, obloženo travom i donjim perjem, na mestu koje je izdignuto posred manje bare.

Grivasta guska je vrsta koja je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).

Etimologija uredi

Branta je latinizovana forma staronordijske reči brandgás, koja znači "spaljena" (crna) guska i reči bernicla, koja je srednjevekovna latinska reč za veslonošce. Grivasta guska i njoj slična belolika guska su ranije smatrane jednom vrstom, jer je postojalo verovanje da su ista bića kao i rakovi, tj. da potiču od školjkastih rakova.[6] Ovaj mit potiče još od 12. veka. Gerald iz Kambrea je tvrdio da je video ove ptice kako vise sa komada drveta, a Vilijam Turner (prirodopisac) je prihvatio ovu teoriju, dok je Džon Džerard tvrdio da je video kako ptice izlaze iz školjki rakova. Legenda je ostala do 18. veka. U Keri okrugu su do relativno skoro katolici jeli petkom ovu pticu, smatrajući je vrstom ribe.[7]

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2016). Branta bernicla. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 21. 3. 2021. 
  2. ^ „Brent Goose”. Pristupljeno 18. 10. 2011. }}
  3. ^ „Brent Goose”. Oiseaux-birds.com. Pristupljeno 18. 10. 2011. 
  4. ^ Dunning, John B. Jr., ur. (1992). CRC Handbook of Avian Body Masses. CRC Press. ISBN 978-0-8493-4258-5. 
  5. ^ Book of North American Birds. 1990. 
  6. ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 70,77. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  7. ^ Cocker, Mark; Mabey, Richard (2005). Birds Britannica. London: Chatto & Windus. str. 78-80. ISBN 978-0-7011-6907-7. 

Dodatna literatura uredi

Spoljašnje veze uredi