Гуамски тркавац

Guamski trkavac[2] (lat. Gallirallus owstoni) je vrsta ptice neletačice iz porodice barskih koka (Rallidae), koja je endemit Guama. Vrsta je do kraja 1980-ih izumrla u divljini ostrva Guam. Živi primerci postoje samo u zatočeništvu, na ostrvu Guam i u zoo vrtovima u kontinentalnom delu SAD.

Guamski trkavac
Gallirallus owstoni
u zoološkom vrtu u Sinsinatiju
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
G. owstoni
Binomno ime
Gallirallus owstoni
(Rothschild, 1895)
Sinonimi
  • Rallus owstoni (Rothschild, 1895)
  • Hypotaenidia owstoni (Rothschild, 1895)

Opis uredi

 
Statua guamskog trkavca

Guamski trkavac je barska koka srednje veličine, koja dostiže dužinu od 28 cm. Mužjaci su nešto veći od ženki. Telo je izduženo i bočno spljošteno, naročito u predelu vrata i grudi, što omogućava ptici da se brzo kreće kroz gustu vegetaciju. Perje oba pola je slično, gornji i srednji deo glave i leđa su smeđe boje, donji deo glave, grlo i grudi su sive boje, iznad očiju nalazi se siva pruga, na trbuhu i bokovima perje je prugasto crno-belo. Kljun je tamnosmeđe boje.

Guamski trkavac je tajnovita, teritorijalna, brza ptica neletačica,[1] najlakše ju je moguće primetiti dok se hrani u blizini puteva ili ivica polja. Gnezdi se na tlu, zbog čega je lak plen grabljivaca, kao što su pacovi. Gnezdo grade oba roditelja, u koje ženka polaže 2–4 jaja. U zatočeništvu mogu da izvedu do 10 legala. Ptići sazrevaju sa 6 meseci života.

Ishrana uredi

Guamski trkavac je svaštojed, ali radije se hrani životinjama nego biljnom hranom. Hrani se puževima, rovašima (skinkovima), gekonima, insektima i strvinama, ali i semenjem i lišćem palmi.

Izumiranje u divljini uredi

Sve do 1960-ih guamski trkavac je bio brojna vrsta, čija je procenjena populacija na ostrvu Guam bila 70.000. Nakon kraja Drugog svetskog rata vrsta zmije smeđa penjačica (Boiga irregularis) je slučajno preneta sa Papua Nove Gvineje na Guam, verovatno u tovaru vojnog broda. Od 1960-ih zbog povećanja brojnosti smeđe penjačice populacija guamskog trkavca, kao i drugih autohtonih guamskih vrsta ptica je značajno počela da se smanjuje. Guamski trkavac nije imao iskustva sa tom vrstom grabljivice i nije imao odbrambene mehanizme kojim bi se zaštitio od nje, zbog čega je bio lak plen. Populacija guamskog trkavca je od 1968. do 1973. drastično smanjena i nastavila je da se smanjuje do sredine 1980-ih. Do 1981. procenjena populacija vrste je smanjena na oko 2.000, a 1983. na manje od 100. Poslednji put je viđen u divljini 1987.[1]

Ostale značajne pretnje po guamskog trkavca predstavljaju uništavanje staništa, pacovi, podivljale mačke, svinje i varani.

Zaštita uredi

Zoolog Bob Bek je pokrenuo inicijativu da se preživeli guamski trkavci i ostale ugrožene autohtone vrste ptica uhvate i da se otpočne njihov uzgoj u zatočeništvu (u zoo vrtovima širom SAD i u uzgajalištima na Guamu) kako bi bile spašene od izumiranja. On je 20 godina od 1982. radio na spašavanju guamskog trkavca. U programu uzgoja 2008. je učestvovalo 17 zoo vrtova. Ovaj program daje rezultate i brojnost vrste u zatočeništvu se povećava.

Nedavno je u zaštićeno ograđeno šumovito područje veličine 22 hektara na ostrvu Guam oslobođen jedan broj ptica, one su od ponovne invazije smeđe penjačice zaštićene barijerama i zamkama.

U novembru 2010, 16 guamskih trkavaca je oslobođeno na malom atolu Kokos ostrvo veličine 33 hektara, koje se nalazi na oko 1 km od obala ostrva Guam. Pre oslobađanja, pacovi su istrebljeni sa ostrva, a u šumama su sađene domaće vrste drveća. Naseljavanje je bilo uspešno, jer su primećeni znaci gnežđenja.[3]

Izvori uredi

  1. ^ a b v BirdLife International (2016). Hypotaenidia owstoni. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 10. 9. 2019. 
  2. ^ „Štitimo životinje: Gradnja Nojeve barke”. National Geographic Srbija. 
  3. ^ Thornton, Patrick (13. 1. 2011). „Endemic Guam Rail reintroduced onto Guam after two decades of extinction in the wild”. Rare. Arhivirano iz originala 04. 01. 2017. g. Pristupljeno 2. 1. 2017. 

Spoljašnje veze uredi