Dabro-bosanski istočnik
Dabro-bosanski istočnik je bio list za crkveno-prosvjetne potrebe srpsko-pravoslavnog sveštenstva i naroda u Bosni i Hercegovini. Ovaj časopis, pored Bosanske vile bio je najznačajniji časopis za Srbe u Bosni i Hercegovini tokom okupacije od strane Austro-ugarske monarhije.
Istorijat
urediNa molbu Konzistorije u Sarajevu i mitropolita Georgija (Nikolajevića) od 15. maja 1887, Visoka zemaljska vlada dala je dozvolu za pokretanje lista, koji će nositi ime "Dabro-bosanski istočnik". U predstavci je navedeno da će list izlaziti mjesečno i da će biti namijenjen crkveno-prosvjetnim potrebama srpsko-pravoslavnog sveštenstva u Bosni i Hercegovini. List bi se bavio crkveno-prosvjetnim sadržajima u granicama vjerske trpeljivosti i ne bi se miješao u političke stvari. Za urednika je predložen sveštenik Nikola G. Lalić, a vlasnik i izdavač lista bila je Konzistorija mitropolijska (AEM Konzistorija). Prvi broj izašao je jula 1887. godine. Poslije četvrtog broja, odlukom Konzistorije, za urednika je imenovan sveštenik Đorđe Petrović, konzistorijalni savjetnik. Od 1890. list je nosio naziv "Bosansko-hercegovački istočnik". Izmjena u koncepciji nije bilo, a i vlasnik je ostao isti. Od broja 4-5 (april-maj) 1894. do kraja iste godine list je uređivao protojerej Vasilije Popović, a zatim protojerej Stevan N. Davidović. Godine 1898. list je promijenio naziv u "Istočnik". Prešao je u vlasništvo bosanskohercegovačkih arhijereja i postao vjesnik i organ cjelokupne srpsko-pravoslavne crkve u Bosne i Hercegovine. Dobio je novo uredništvo, manji format, ali program mu je ostao isti. Izlazio je dvaput mjesečno. Urednik je bio protojerej Teodor Jungić, vojni kapelan. U listu su objavljivane okružnice, poslanice, oglasi i razna službena obavještenja po eparhijama, ali i crkvene vijesti, bilješke iz zemlje i svijeta, čitulje, javne zahvalnice i književne vijesti. Među člancima teološke sadržine uglavnom su bili zastupljeni prevodi sa ruskog jezika. Od januara 1900. urednik "Istočnika" bio je jeromonah Ilarion (Radonić), potonji mitropolit zvorničko-tuzlanski. Početkom 1905. vlasništvo nad listom ponovo je preuzela Konzistorija mitropolijska, a naredne godine Veliki crkveni sud u Sarajevu. Januarski dvobroj 1907. uredio je jeromonah Simeon (Popović), a od trećeg do devetnaestog broja urednik je ponovo bio jeromonah Ilarion (Radonić). Uredničke dužnosti razriješen je 30. septembra 1907, a otad do 1909. taj posao je obavljao jeromonah Simeon (Popović). Posljednji urednik bio je Tomo Popović, katiheta Velike sarajevske gimnazije. List je prestao da izlazi 1911. godine.[1]
Reference
uredi- ^ Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 29. ISBN 978-99976-42-37-0.