Dan šesti je roman književnika Rastka Petrovića. Objavljen je posthumno, 1961. godine, zahvaljujući zalaganju Marka Ristića, koji je nabavio rukopis i učestvovao u redigovanju teksta. [1] Prvi deo romana bavi se prelaskom Albanije, tzv. albanskom Golgotom, u kome je i sam autor učestvovao. Najvećim delom bio je napisan već 1934. i dostavljen Geci Konu naredne godine, pod naslovom Osam nedelja. Izdavač je tražio izmene rukopisa zbog mračnog prikazivanja albanske tragedije, odnosno iz političkih razloga koje ovakvo tumačenje teksta priziva. Rukopis je vraćen u Ameriku, gde je nastao i drugi deo romana. Radnja drugog dela se i odvija na ovom kontinentu 1938, dvadeset godina kasnije u odnosu na radnju prvog dela. Nakon što je od gospodina Vaplera nabavio rukopis prepravljenog romana i stranice koje su izbačene tokom autorovih prepravki, Marko Ristić je sklopio roman – oba dela – i naslovio ga, po autorovoj želji, današnjim imenom. Međutim, romanu nedostaje šesnaest strana koje je Petrović izbacio iz prvobitne varijante prvog dela (pod nazivom Osam nedelja), tako da je roman u izvesnom smislu ostao nedovršen, odnosno objavljen je u nepotpunom obliku.

Dan šesti smatra se pretečom romana toka svesti – pisac osvetljava mnogobrojne pojedinačne svesti – ali je objavljen kasno da bi uticao na razvoj ovog romanesknog oblika u našoj književnosti. [2] Radovan Vučković smatra da roman čini trilogiju sa romanom Sa silama nemerljivim, te da se Rastko ovom trilogijom uključuje u tradiciju evropskog genealoškog romana; razbijajući epsku koncepciju romana, Petrović pokušava da integriše epski element u strukturu romana toka svesti. [3]

Prvi deo romana kao pripovedački postupak koristi formu dnevnika, ali umesto za prvo lice, autor se odlučuje za treće, zbog mogućnosti koje pruža u pogledu stalne izmene tačke gledišta. Događaji nisu predmet i cilj pripovedanja, već doživljaj – napušta se tradicionalni koncept pričanja i opisivanja događaja. Kao posledica defabularizacije, nastaje fragmentarnost, mozaičnost strukture romana, a elementi se povezuju asocijativnim pripovedanjem. Zato roman odlikuje i kontrapunktivnost, objedinjuju se – uprkos njihovoj težnji ka potpunoj samostalnosti – raznovrsni a ravnopravni odlomci u celinu novog kvaliteta i značenja; sabira ih neki elementarni pojam, recimo glad u slučaju teksta pod kalendarskom odrednicom Utorak, 10. novembar 1915. U drugom delu, datumi su ređi i zapravo predstavljaju kompozicionu sponu sa prethodnim delom romana; ipak, oni Petroviću omogućuju nagle prelaze između epizoda ili njihovu gradaciju.

Pisac dosledno, u čitavom romanu, mitopoetizuje prikazani, skoro halucinantni svet. Predrag Petrović je o romanu rekao:

– Mogućnost da roman pripoveda o ratu a da ne bude nacionalna, herojska ili državotvorna epopeja, ostala je i u Rastkovo kao i u današnje vreme suviše smela, zapravo avangardna misao. (...) Odnos prema istoriji u prvom delu Dana šestog ne zasniva se na umetničkom transponovanju faktografske građe, nego na pripovedačkoj artikulaciji dubine ratne tragedije koja nadilazi istorijsko i postaje kataklizmičko, mitsko dešavanje. Poetički samosvesno lišen nacionalnog i patriotskog tona, roman je uspostavljen na iskustvu avangardne umetnosti Džemsa Džojsa, Virdžinije Vulf i Oldosa Hakslija. Nacionalnu tragediju albanske golgote vidi kao apokalipsu civilizacijskih i kosmičkih razmera.[4]

U delu se promišljaju estetičke kategorije lepog i ružnog, kao i njihov odnos, zapravo se nastavljaju promišljanja iz Otkrovenja, preciznije iz teksta Probuđena svest (Juda). Iako Petrović naginje adornovskim interpretacijama ovih pojmova, izlažući zanimljiva i nimalo zastarela estetička shvatanja, u delu ipak nije ostvarena jedinstvena koncepcija ružnog, lepog i njihovog saodnosa, jer se u odnosu prema harmoniji uočava bliskost sa Rozenkrancovom estetikom. [5]

Reference uredi

  1. ^ Marko Ristić, Bibliografska beleška, u: „Dan šesti”, Nolit, Beograd, (1982). str. 664-669.
  2. ^ Zorana Opačić-Nikolić, „Roman Rastka Petrovića ’Dan šesti’ – preteča srpskih romana toka svesti”, u: Bagdala, jul-septembar 1998, br. 438. str. 33-41.
  3. ^ R. Vučković, „Srpska avangardna proza”, Otkrovenje, Beograd, 2000. godina
  4. ^ „Dan šesti“ Rastka Petrovića | Kultura | Novosti.rs
  5. ^ Mirjana Simović, „Estetika ružnog u ’Danu šestom ’ Rastka Petrovića”, diplomski rad, Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu

Spoljašnje veze uredi