Dimitrije Ljubatović

Dimitrije Đurov Ljubatović (Risan, početkom 19. vijeka — Moskva, 9. maj 1871) bio je srpski dobrotvor i trgovac.

Dimitrije Ljubatović
Mesto rođenja	Risan
Datum smrti	9. maj 1871.
Mesto smrti	Moskva, Rusko carstvo

Porijeklo i porodica

Bratstvo Ljubatovići iz Risna su starinom iz Hercegovine iz trebinjskog kadiluka, gdje su se prezivali Krasojevići (čest običaj je bio da se pri bježanju zbog krvne osvete u novoj sredini uzima i novo prezime, a neki su u primorju mijenjali i vjeru, prelaskom u katoličku krkvu). Zbog krvne osvete sele se 1692. godine u Risan i nastanili su se na Bekovini. Zbog krvne osvete su morali 1824. godine prodati imanje i u Risnu i nastaniše se u Rusiji. Otac Đuro je bio lokalni sudija, a majka se zvala Kata, rođ. Đurković.

Humanitarni rad

Lazar Tomanović ga spominje kao velikog dobrotvora kakvog nema u Srba. Umro je u Moskvi i kao Rišnjanin je ostavio 19.100 rubalja (u oporuci pisanoj u Moskvi 15. novembra 1870.) u obligacijama prvog ruskog zajma sa lotarijomi sa dobiti od 5% da se sagradi u Risnu pravoslavna crkva Sv. Dimitrija i uz nju dom za 10 muških i 10 ženskih siromašnih bolesnika i starijih, sviju vjeroispovijedi grada Risna, a eventualnim dobicima da se ovaj zavod razvija. Ezekutori zavještanja su ovu svotu poslali u Risan u martu 1875. godine (nakon njegove smrti) preko austrijskog konzula, ali se u Zadru zaustavila. To se u Risnu nije znalo do 1880, kada je crkvena općina risanka tražila ovaj znameniti legat. Tada se saznalo da je legat promijenjen u austrijske obveznice bez lotarije, čime se napola osujetila posljednja volja dobrotvora. Saznalo se da tadašnja suma u austrijskim obveznicama nije odgovarala realnoj vrijendosti ruskih prodanih obveznica. Tomanović je stvar iznosio u javnost u Srpskom listu, i zapisao je da će se o ovome pitati pokrajinska vlada i odbor zemljaski, kako se ovo moglo desiti. Njegova volja je ispunjena tek 37 godina nakon njegove smrti. Crkva je osvećena 25. novembra 1907, a Dom za uboge i bolesne sagrađen je i opremljen i u julu 1908. je u Risnu bilo svečano otvaranje. Sagrađena je na Dimitrijevom imanju Rtac, na brežuljku između Risna i manastira Banja. Odlaskom radnika dom je narednih 18 godina bio zatvoren, bez objašnjenja. Dom su pored starih i bolesnih koristili kasnije i slijepi, jer je u njega 1950. godine preseljen Dom slijepih, osnovan u Perastu 1948. godine. Petnaestak godina kasnije Dom za slijepe se seli u Podgoricu, a nekada jedna od najljepših zgrada Boke kotorske počinje da propada. Danas je zgrada rušvina sa spomen pločom iznad ulaznih vrata, koja je podignuta troškom dobrotvora. Oporuka je glasila: Upotrebiti u građevinu jedne pravoslavne crkve, posvećene sv. Dimitriju, u gradu Risnu u Dalmaciji, uz koju crkvu moraće se podignuti jedna bolnica sa uboživštem za 20 ostarjelih, od kojih 10 muškog, a 10 ženskog pola sviju vjeroispovijedi grada Risna.

Literatura

• Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.