Prof. dr Dimitrije Kulić (Leskovac, 29. avgust 1923Niš, 21. april 2004) bio je revolucionar, pisac i ugledni univerzitetski profesor.

Dimitrije Kulić
Datum rođenja(1923-08-29)29. avgust 1923.
Mesto rođenjaLeskovac
Datum smrti21. april 2004.(2004-04-21) (80 god.)
Mesto smrtiNiš

Biografija

uredi

Rođen je 29. avgusta u Leskovcu, u porodici stolarskog radnika Petra Kulića i domaćice Savke (rođene Šušilić iz Vlasotinca), kao prvo od četvoro dece. Vaspitan je u duhu pravde, humanizma, socijalizma i komunističke ideologije. Kao dečak i omladinac prišao je borcima za radnička prava, komunistima i patriotama. Osnovnu školu i gimnaziju učio je u zavičaju, a Drugi svetski rat mu je prekinuo školovanje, pa je tek 1946. godine završio gimnaziju u Nišu. Pravni fakultet završio je 1952. godine u Beogradu. Na istom fakultetu odbranio je 1963. godine doktorsku disertaciju:"Narodnooslobodilački odbori i sudovi u Srbiji" i time stekao stepen doktora pravnih nauka. Kulić se još kao đak Leskovačke gimnazije uključio u radnički pokret grada na Veternici. U Savez komunističke omladine Jugoslavije primljen je 1939. godine. Tada je Leskovačka gimnazija bila i škola i univerzitet. Putem omladinskih udruženja i sekcija, sticanja su znanja o borbi oza bolji život, odbranu zemlje, o jednakosti i ravnopravnosti ljudi. Dimitrije je bio aktivan član "Trezvene omladine", Aer kluba i literarne družine "Vulović".

  • Posle Aprilskog rata 1941. godine i okupacije Kraljevine Jugoslavije, kao skojevac i član udarnih desetina, učestvovao je u brojnim akcijama protiv okupatora.
  • Posle hapšenja od Nemaca i beogradske specijalne policije, postao je borac Babičkog partizanskog odreda.
  • Za vreme neprijateljske martovske ofanzive 1942. godine i razbijanja odreda, zarobljen je kao partizan, zajedno sa ocem Petrom. Nemci su ga deportovali u zatvor u Nišu, a zatim internirali u koncentracioni logor u Smederevskoj Palanci, dok je njegov otac sproveden na Banjicu i streljan u Jajincima 1943. godine. Po izlasku iz logora, polovinom 1944. godine postaje borac 13. srpske brigade, 24. divizije NOVJ, a kasnije referent za kulturu Omladinskog bataljona.
  • U borbi za oslobođenje Leskovca bio je ranjen od Nemaca i upućen u savezničku bolnicu u Italiju, u Grumo, radi lečenja.
  • Po povratku iz Italije 1945. godine, Dimitrije Kulić obavljao je mnoge značajne društveno-političke funkcije, najpre u Leskovcu, a zatim od 1949. godine u Nišu, a povremeno i u Beogradu.
  • Pravničku karijeru započeo je 1951. godine kao predsednik Sreskog suda u Nišu i maja 1954. godine izabran za predsednika okružnog suda u Nišu i na toj dužnosti ostao je do maja 1964. godine.[1]

Reference

uredi
  1. ^ Leskovački zbornik. Leskovac: Narodni muzej Leskovac. 2004.