Длакави пољски брест

Dlakavi poljski brest (Ulmus canescens) se danas smatra posebnom vrstom, a usvojen je naučni naziv koji je dao Melville 1957. godine. Ima dosta polemika o tome da je samo podvrsta poljskog bresta (U. minor subsp. canescens (Melville) Browicz & Ziel. (1977)). Epitet vrste znači pokriven belim dlačicama.

Dlakavi poljski brest
Džinovsko stablo dlakavog poljskog bresta u selu Strinilas na Krfu.
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
U. canescens
Binomno ime
Ulmus canescens
Melville
Areal poljskog i dlakavog poljskog bresta.
Sinonimi
  • Ulmus campestris var. dalmatica Bald.
  • Ulmus minor subsp. canescens (Melville) Browicz & Ziel.
Kora i listovi dlakavog poljskog bresta.
Krilate orašice.
Ožiljene zelene reznice 4 nedelje po pobadanju.

Sinonimi uredi

Ulmus tortuosa Host (1827); nemoralis Fraas (1845); glabra Mill. var. pilifera Borbas (1881); pilifera Borbas (1891); minor Mill. (1850); campestris L. var. dalmatica Baldacci (1891); tetrandra Sckk. (1897); campestris L. var. australis Henry (1913); procera Salisb. (1924); wissotzkyi Kotov (1940). Autori sinonima svrstavaju ga u varijetete brdskog ili poljskih brestova dajući mu ime po delovima areala (dalmatica, australis (južni)), dok ga neki uzdižu na nivo vrste dodeljujući mu epetete po morfološkim osobinama: visok (procera), sa četiri prašnika (tetrandra), krivudav (tortuosa – odnosi se na grančice), šumski (nemoralis), dlakav (pilifera, glabra)...

Opis vrste uredi

Drvo visoko od 25 do 30 m, sa krunom različitog oblika, gustine i drugih svojstava. Okruglasta kruna je najčešća i javlja se kao posledica simpodijalnog grananja. Takve su krune guste, sa poluvisećim grančicama po obodu. Sreće se i uže ili šire jajasta, gusta i sa krutim granama, a opisana je i široka, nepravilno jajasta kruna, labavih, lučno povijenih grana[1]. Jednogodišnje grančice dlakave. Kora obično debela, grubo nepravilno, pretežno uzdužno, ispucala, varijabilna. Korenov sistem dobro razvijen, srčanica se brzo gubi. Lisni pupoljci 2.5 do 5 mm dugi, usko jajasti, slabo zašiljeni. Ljuspe su tamnosmeđe sa dugim trepavičastim dlakama po obodu, a po leđnoj strani prileglo beličasto dlakave.

Listovi kratkorasta nepravilno eliptični, kratko zašiljeni, dugi 3-8 cm, kraći i srazmerno širi od U. minor Miller. Lice je golo i glatko, ređe rapavo, a naličje gušće ili ređe dlakavo, sa čupercima dlačica u pazuhu nerava, kojih je 10-16, najčešće 12-13. Zupci po obodu dvostruki ili prosti. Peteljka obično dlakava.

Cvetni pupoljci javljaju se bočno, okrugli su i tupog vrha otklonjenog od izbojka. Cveta krajem februara. Cvetovi se javljaju bočno u glavičastim cvastima, sa prosečno 15-17 cvetova u jednoj cvasti. Perijant ima najčešće 5-6 režnjeva ali ih može biti i više od 8. Oni su spolja karmincrveni ili ljubičasti, a po obodu sa dugim beličastim ili smeđim trepavičastim dlakama. Prašnici sa ljubičastim anterama, ima ih 4-5 u cvetu. Žigovi su gusto resasti, ružičasti, retko beličasti.

Plodovi, prosečno oko 16-18 mm dugi, šire ili uže objajasti, okruglasti ili pravilno eliptični. Karakteristična je crvena boja plodova pre sazrevanja i rđasti rub kada je plod zreo (druga polovina aprila). Seme je u središtu ploda[2][3].

Areal uredi

Prirodni areal se proteže kroz zemlje centralnog i istočnog Mediterana, od južne Italije, Sicilije, Malte, Krita, Rodosa, Kipra i Turske, do krajnjeg juga Izraela, gde se smatra retkom i ugroženom vrstom. Obično se nalaze usred relativno vlažnijih primorskih staništa u šumama i žbunastim zajednicama (makijama) [1].

Značaj uredi

U prirodi vrsta je polimorfna. Ulmus canescens f. suberosa (Georg. et Mor.) Janj. obuhvata oblike sa plutom na mladim grančicama; var. latifolia Janj. sa kratkim, širokim listovima kratkozašiljenog vrha; var. myrtifolia Janj. sa kratkim i uskim, eliptičnim listovima; var. rotundifolia Janj. sa okruglastim listovima[1].

S obzirom da je vrsta vrlo osetljiva na holandsku bolest, nema unutarvrsnih klonova koji bi se primenjivali u hortikulturi i pejzažnoj arhitekturi, a zanemarivo je i njeno učešće u hibridizaciji.

Reference uredi

  1. ^ a b v Janjić, N. (1976): Raširenost, varijabilitet i sistematika poljskih brestova (Ulmus minor Mill. i U. canescens Melville) u Bosni i Hercegovini. Doktorska disertacija. Šumarski fakultet. Sarajevo
  2. ^ Jovanović, B. (1985): Dendrologija. IV izmenjeno izdanje. Univerzitet u Beogradu. Beograd
  3. ^ Grbić, M. (1992): Unapređenje rasadničke proizvodnje nekih brestova (Ulmus L.) autovegetativnim metodama razmnožavanja. Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Beograd.

Spoljašnje veze uredi